Da turizam od kojeg lijep uzorak Dalmatinaca svakog ljeta uzima pristojan financijski zub, i dalje baziramo na suncu, moru i baštini, nije nikakva novost.
Međutim, svakako je novost gotovo besraman odnos prema baštini svih onih koji upravo (i) na povijesnom nasljeđu temelje svoju zaradu. Bez obzira je li riječ o kamen-temeljcima hrvatske nacije i državnosti, poput Rižinica u solinskoj Rupatini ili nešto južnije Salone, nebriga za nalazišta vidljiva je gotovo svakodnevno.
Najnoviji primjer dolazi također iz Solina, s lijeve obale Jadra, gdje su nedavno otkriveni novi dijelovi istočnih gradskih zidina i ostaci života iz niza povijesnih razdoblja. Umjesto da se sačuva i javnosti primjereno predstavi svaki značajni trag nekoć najmoćnijega grada na istočnoj obali Jadrana, antičko blago još jednom prekrit će bageri i zemlja.
Kako prije četrdesetak godina, kada se gradila "brza cesta" od Širine prema Svetom Kaju i Kaštelima, tako i danas. Tada se u stručnim krugovima, pa i među "običnim" težacima i radnicima raspravljalo o (ne)opravdanosti gaženja dijela rimskog kazališta i salonitanskih zidina novovjekovnim crnim asfaltom, danas sve to više-manje šaptom padne.
Zato ne treba čuditi kada se na gotovo dva tisućljeća stare zidine postavljaju plastične instalacije... Ipak su one najvažnije, jednako kao i suvremeni projekti za brzo zgrtanje novca.
