Mladi građevinski poduzetnik Petar Rožić iz Trogira tvrdi da mu lokalna vlast nije dozvolila ono što je dozvolila i omogućila drugim investitorima u tom gradu te mu je stopirala investiciju vrijednu minimalno milijun i pol eura.
Kako ističe, u dva dvojna objekta trebao je izgraditi 12 stanova, pojedinačne površine 90 četvornih metara. Grad mu je odbio četiri građevinske dozvole koje su bile potrebne za realizaciju projekta na više od 1000 kvadrata.
Novim investitorima među kojima je i Rožić problem je stvorio novi Prostorni plan grada Trogira iz lipnja 2020. godine u kojem je predviđeno više parkirališnih mjesta i bolji prometni pristup novim stambenim zgradama. U starom planu to nije bio uvjet.
Jedan od najvažnijih članaka novog plana određuje da granicu građevne čestice prema pristupnoj prometnici treba formirati na udaljenosti od pet metara od sredine ceste. Iznimno, u slučaju kad se građevna parcela nalazi uz prometnu površinu koja sa strane prema toj čestici ima nogostup širine minimalno metar i 60 centimetara, česticu je moguće formirati neposredno uz prometnu površinu.
Time se investitorima smanjuje po dijagonali ili paraleli građevinska čestica za ogroman broj kvadrata, ovisno o površini zemljišta.
– Da sam ispunio taj uvjet imao bih gotovo tristo građevinskih kvadrata manje, što i nije toliki problem ako su pravila jednaka za sve investitore, ali se na kraju pokazalo da nisu svi poštivali navedeni članak te su im njihovi kvadrati ostali jer nisu ni ispoštovali uvjete i odredbe o udaljenosti od ceste.
Unatoč tome dobili su građevinske dozvole. U posjedu sam ukupno 25 upitnih građevinskih dozvola koje su na taj način izdane od strane Odjela za urbanizam grada Trogira – tvrdi naš sugovornik koji smatra da su ključan “papir” za početak radova trebali dobiti svi ili – nitko.
Detaljno nas uvodi u priču o lažnim obećanjima koje je dobivao od strane bivše pročelnice Branke Frankić. Spominje i razgovor s dogradonačelnikom Viktorom Novakom i gradonačelnikom Antom Bilićem.
– Frankić mi je rekla da se kod moje investicije radi o sporednoj ulici i da te odredbe o udaljenosti ne moraju biti ispoštovane, a onda je ispred nove pročelnice Sanje Alajbeg i dogradonačelnika Novaka rekla da se toga ne sjeća. S projektantom sam napravio projekt upravo kako je Frankić rekla, tako da ne znam je li se ovdje radi o nerazumijevanju i različitom tumačenju novih odredbi od strane pročelnika ili ciljanoj sabotaži mene kao investitora.
Tada su mi na kraju tražili da se maknem pet metara od osi pristupnog puta sa zapadne strane čestice i pet metara s južne strane iako sam za tri građevinske dozvole dobio pravo služnosti od vlasnika susjedne parcele, tako da to nije bilo ni potrebno kod jednog pristupa, što je potvrdilo i Ministarstvo za tri od četiriju dozvola.
No sve četiri građevinske dozvole su mi odbijene od strane Grada – kaže Rožić i pokazuje dokumentaciju.
– Nije mi bilo druge nego sam istraživati svaku dobivenu dozvolu, voziti se motorom po mjestu i na licu mjesta mjeriti udaljenosti onih zgrada čiji su investitori dobili dozvole za gradnju.
Dvjestotinjak metara iznad mojeg zemljišta se nalaze dva odvojena slučaja u kojima se nije ispoštovalo odmicanje od osi puta. Najgore od svega je što na jednom od tih slučajeva postoji identična situacija korištenja prava služnosti kao i u mom slučaju, a dozvola je ipak izdana.
Novi prostorni plan je na snazi od 26. lipnja 2020., a prema nacionalnom Informacijskom sustavu prostornog uređenja je vidljivo da su sporne dozvole predane tijekom 2021., tako da su morale poštovati novi prostorni plan. Ako su u jednom od navedenih slučaja malverzacijama i uspjeli raditi po starom prostornom planu, zašto su se onda odmicali i taj jedan metar budući da se po starom planu nije trebalo odmicati ili imati nogostup – pita Rožić.
Obišli smo prostore oko nekoliko novogradnji za koje naš sugovornik tvrdi da nisu ispunile uvjete, a dobile su dozvole. Stanovi u njima su većinom već i prodani.
– Ova zgrada u Ulici Ante Starčevića se sastoji od dvaju objekata sa po šest stanova. Investitori su se s južne strane morali odmaknuti pet metara od sredine puta, a nisu. I nikom ništa.
Sa zapadne strane su se morali odmaknuti također pet metara, pogotovo što se tim putem pristupa i drugoj njihovoj izgrađenoj zgradi, a nisu to učinili. Ovdje je širina nogostupa jedan metar, a trebala je biti metar i šezdeset centimetara.
Dozvole su im izdane iako mi je pročelnica Alajbeg govorila da nogostup mora već postojati na terenu ili da za njega mora biti izdana dozvola. Vidite li ovdje nogostup, a vidite li i da je zgrada udaljena pet metara od središnje osi puta?
Što su crteži na asfaltu, možda nogostup? I kako se nogostup može graditi nakon što je zgrada izgrađena, a stanovi prodani, kao što je ovima navodno omogućeno – kaže naš sugovornik.
Idemo i na lokaciju Rimski put.
– Vidite, tu se radi o zgradi na tri etaže za četiri objekta u nizu koja isto nemaju nogostup niti su se odmaknuli s građevnom česticom. Ovdje je minimalna širina puta trebala biti tri metra, uzmite metar i pomozite mi.
Dva metra i osamdeset centimetara je udaljenost, a građevinske dozvole su izdane. Jedan od argumenata za odbijanje mojih zahtjeva za izdavanje dozvola je bio da na dijelovima imam širinu pristupnog puta od dva metra i četrdeset centimetara, ali sam za preostalih šezdeset centimetara imao potpisano pravo služnosti i to je Ministarstvo graditeljstva prihvatilo kao argument.
Ista je situacija i sa zgradama u Ulici Alojzija Stepinca gdje su izgrađena dva objekta sa po šest stanova. Gdje je tu potrebna udaljenost od ceste? Nema je, a dozvole su izdane, stanovi izgrađeni i prodani.
Očito je da u Gradu postoje dvostruka mjerila za određene investitore. Neki smiju, a neki ne, pa me zanima po kojim kriterijima se to odlučuje – ističe nesuđeni ulagač i dodaje kako službeni odgovor od lokalne vlasti na sve svoje navode nikada nije dobio.
– Službeni upit je poslan i sadašnjoj pročelnici Alajbeg, koja je i obrađivala i izdala neke od spornih dozvola, da nam napiše obrazloženje po kojim uvjetima je ispunjen članak iz prostornog plana za sporne dozvole. Ona je pokušala moje pitanje preusmjeriti Odjelu za pristup informacijama, ali je upravo taj ured odgovorio pročelnici da je ona za to nadležna.
Nakon toga od Sanje Alajbeg nikad nismo dobili službeno očitovanje o spornim dozvolama. Razgovarao sam i s gradonačelnikom Bilićem, a on mi je rekao da se žalim.
Pitao sam ga kome, a on je odgovorio: “Našem odjelu za nepravilnosti”. Kada sam mu rekao da ne znam je li taj resor uopće postoji, Bilić je nazvao kolegu iz gradske vlasti i pitao ga: “Kad ćemo otvoriti taj ured?”.
Čak je s njim razgovarao na mobitel tko bi mogao biti na čelu tog ureda. Pitao sam ga: “Koliko ima smisla da prijavljujem nepravilnosti uredu koji ne postoji i koji tek planirate otvoriti zbog mojeg slučaja?”.
Na to se gradonačelnik nasmiješio i rekao da mogu i njemu dostaviti prijavu pa da će on vidjeti što dalje s time – tvrdi Rožić koji smatra da nije jednako tretiran kao i drugi.
– Ne stajem, idem dalje s novim kaznenim prijavama i detaljnom dokumentacijom za ostale građevinske dozvole koje su izdane, a nisu smjele biti.
Šteta mi je velika, nesaglediva, kako financijska, tako i ona u javnosti. Narušen mi je i ugled.
