"Genijalni um" iz Omiša, kako je prošle godine Franu Marušića, tada 17-godišnjaka u svom tekstu nazvala poštovana kolegica Anita Matić upisao je prestižno Sveučilište Yale u New Havenu, državi Connecticut, dva sata vožnje udaljenom od New Yorka.
Matematički genijalac iz Omiša tako je respektabilno zaokružio prvi dio svog "životnog opusa" upisavši faks o kojemu većina ljudi može samo maštati.
Ovaj 18-godišnji maturant Opće gimnazije "Jure Kaštelan" "upao" je na Yale i tako je postao jedan od 2275 kandidata, od njih više od 50 tisuća koji su se sa svojim kvalifikacijama, pameću i znanjem natjecali za "ulaz" na prestižno Sveučilište i za svoje "mjesto pod suncem", koje će ih dobro obasjati ako i kada završe taj faks.
Njegov uspjeh tim postaje i veći, ako se zna da je Yale, jedan od skupine od osam američkih Sveučilišta koji spadaju pod Ivy League (skupinu od osam najprestižnijih Sveučilišta u SAD) u koju osim Yale spadaju Harvard, Princeton...
Moguće, budući ministar financija RH, jer će na Yaleu vjerojatno, kako kaže upisati ekonomiju i primijenjenu matematiku ili samo ekonomiju, od najranijeg djetinjstva, odnosno osnovnoškolskih klupa je "zaljubljen" u matematiku, u brojke.
- Je, istina. Još u osnovnoj školi mi se matematika svidjela, a još više u srednjoj gdje sam imao odličnu profesoricu matematike, koja me pripremala za razna matematička natjecanja. Želja mi je bila, ako već imam mogućnosti, odnosno znanja upisati fakultet u inozemstvu. Tako sam još u rujnu prošle godine znao da sam "upao" na poznato milansko Sveučilište "Bocconi", ali oni su mi bili nekako plan B, ako ne "upadnem" na neko od Sveučilišta u SAD-u. Prijavu za američka Sveučilišta dao sam 1. siječnja ove godine i čekao, kazuje Frane.
Frane Marušić je genijalni um iz Omiša: u SAD-u je proglašen najboljim matematičarem generacije, a ima tek 18 godina! U finalu je projekta vrijednog milijardu dolara, evo priče
Njegov prvi izbor su bili Harvard ili Yale.
- Nadao sam se da ću upasti na neko od njih dva i eto uspio sam na Yale. Koliko je meni poznato ja sam prvi Omišanin koji se uspio upisati na Yale, a mislim da se jedan mladić iz Makarske, koji je bio veslač, prije par godina upisao na taj fakultet. Sada, je koliko znam sa mnom "upao" i jedan veslač iz Zagreba, kazuje Frane.
Naravno, za upis na tako prestižne svjetske fakultete treba se imati i prestižni uspjeh.
- Oni gledaju prosjek ocjena srednje škole, potrebno je položiti američku maturu koja se naziva "SAT", a koja se može položiti u testnom centru u Zagrebu i to bilo kada, tijekom prvog, drugog, trećeg ili četvrtog razreda srednje škole. Taj se test sastoji od engleskog jezika i matematike i radi se o dosta logičkom testu. On je nešto slično kao naša Državna matura.
Osim toga, potrebno je imati i pismo preporuke, a mi smo na Yale poslali tri pisma preporuke za mene, od mojih profesora koji su do u detalje objasnili zašto bih baš ja trebao biti primljen na Yale.
A, kao najvažnija komponenta za upis su eseji. Morao sam napisati više eseja, ja sam ih napisao pet ili šest i uz pomoć njih, odnosno uz pomoć onoga što u njima napišemo, oni vide o kakvoj se osobi radi. A morate odgovoriti i na neka iznenađujuća pitanja, kako bi oni u SAD-u vidjeli jeste li kreativna osoba. Naravno, svaki fakultet ima različite eseje, kazuje Frane.
Nakon prijave trebalo je doznati rezultate, a Ivy League fakulteti šalju svoje odluke isti dan.
- Taj dan je bio 31. ožujka ove godine i to, zbog vremenske razlike u jedan sat u noći. Cijela obitelj, mama Sylvia, tata Ante, brat Ivan, sestra Iva i ja sjedili smo uz kompjuter i čekali rezultate. Kako je dosta učenika diljem svijeta u isto vrijeme otvaralo te rezultate, malo je sustav pao, pa je trebalo malo proći vremena da vidimo jesmo li što postigli. Nakon jedno 20-tak minuta, dugih kao vječnost vidjeli smo da sam primljen na Yale. Mojoj sreći, a i sreći moje obitelji nije bilo kraja. Ono o čemu sam maštao cijeli svoj dosadašnji život sam ostvario i jako sam zbog toga sretan, Još sam "upao" i na Sveučilište Cornell u New Yorku, ali odabrao sam Yale, jer je on prestižnije Sveučilište, kazuje Frane.
Što će točno na Yaleu upisati Frane još uvijek ne zna.
- Tek kada dođem tamo odlučit ću što ću upisati. Prvu godinu mogu pohađati satove koje ja želim, nemam obavezu odabrati točno ono što želim studirati, ali na početku druge godine se moram odlučiti, kazuje Frane.
Što god da odabere za studiranje, Frani je budućnost osigurana. Njegova je sadašnja želja nakon fakulteta vratiti se u Hrvatsku ili raditi negdje u Europi. Ostanak u SAD-u je zadnja opcija. No, ako dobije "nemoralnu ponudu" za posao u SAD-u, a ništa nije nemoguće kada diplomirate na Yaleu, možda ostane i u SAD-u. Mlad je, pred njime je život i imat će vremena razmišljati gdje nakon faksa nastaviti život (samo da ne odseli u Irsku).
Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće da mu nije u potpunosti plaćeno školovanje u SAD-u.
- Istina, Sveučilište Yale mi je platilo čitavu školarinu, a ona za jednu godinu iznosit oko 60 tisuća dolara. Ja samo moram platiti let za SAD i smještaj u kampusu. Oni žele da nešto i roditelji plate, ali i ja ću moći tjedno raditi 10 sati, kako bi imao neki novac za svoje potrebe. A, što se tiče zapošljavanja nakon završetka fakulteta, mogu reći da sam pričao s jednom curom koja je završila Yale i koja mi je rekla da će mi, doslovno, po završetku faksa biti otvorena za posao "sva vrata svijeta", moći ću dobiti posao bilo gdje, kazuje Frane.
O povratku u Hrvatsku, naravno, još ne razmišlja, jer još nije ni "odletio" za Ameriku.
- A, ja bih se, kako sada stvari stoje htio vratiti. Meni se sviđa ovaj naš način života, volim sjediti po kavama i pričati s prijateljima. U SAD-u je sve nekako užurbano, tamo sam u Virginiji završio treći razred srednje škole i vidio sam kako oni žive. Kod njih je sve brzo, nitko ne sjedi i ne piju kavu, svi uzimaju kavu "To go". Vidjet ću, ima vremena, kazuje Frane.
Kada dođe 21. kolovoza na Yale, u prvom tjednu će imati upoznavanje.
- Imat ćemo orijentiranje po Yale kampu i upoznavanje sa životom u njemu. MI smo "Freshmani" (novaci) i morat ćemo se upoznati sa predmetima, profesorima, i domovima. U tom Yale kampu ima 12 domova i u jednom od njih ću i ja živjeti. Svaka ta zgrada broji nekoliko stotina studenata, a oni borave u jednosobnim, dvosobnim, trosobnim ili četverosobnim apartmanima. Studenti su iz svih krajeva svijeta, mislim iz 100-tinjak država, upoznati ću mnoge kulture i načine života, a bit će i dosta odmora.
U SAD-u akademska godina započinje prije nego u Hrvatskoj, tako da i završava prije nego u RH, tamo u svibnju mjesecu. Imaju ljetni praznici, proljetni, Božićni, Uskršnji. Bit će prilike za doći kući, a tko zna možda ostanem i u SAD-u, pa s društvom odem malo upoznavati tu veliku državu. Bit će vremena za sve, samo da ja stignem do Yalea, zaključuje Frane Marušić ili "Genijalni um".
Teško je sažeti njegova postignuća tijekom dosadašnjeg školovanja pa ćemo tako samo spomenuti da je treći razred srednje škole proveo na školovanju u Americi, u mjestu nadomak Virginiji. Nije otišao tamo "onako", nego je na temelju svojih rezultata dobio stipendiju u iznosu od 55 tisuća dolara, a nakon završetka tog trećeg srednjeg u tamošnjoj školi dobio je nagradu za najboljeg matematičara generacije, a imao je i najbolji prosjek u generaciji.
Još je bilo, a i još će biti Franinih uspjeha. BIti će vremena o njima pisati, a sada ga trebamo pustiti da uživa "u slavi" i da se što bolje pripremi i možda postane 50. dobitnik Nobelove nagrade koji je završio studij na Yaleu. Mi mu to od srca želimo.