StoryEditor
Obalabene mijalić

Trogiranin s brazilskom adresom zbog korone zaglavio u Hrvatskoj: Ovdje sam već 5 mjeseci. Pričam sa ženom na Skypeu, radim na daljinu i vrebam letove

12. rujna 2020. - 19:47
Duje Klarić/Cropix

Američki san sanjaju mnogi Hrvati, a svoj je dosanjao Trogiranin Bene Mijalić, s tom razlikom da je njegov - južnoamerički.

Naime, taj je 40-godišnjak podjednako zaljubljen u obje svoje domovine, Hrvatsku i Brazil, a nakana mu je uskoro i živjeti na obje, premda jako udaljene adrese.

Prijeđimo na stvar: Bene je vlasnik lokala naziva "Bar do Croata" (u prijevodu: "Hrvatski bar") u gradiću Serpopedici, oko 70 kilometara udaljenom od Rio de Janeira. Sa suprugom, Brazilkom Rebeccom Pimentel (Ferreira) Mijalić stanuje, pak, u Niteroi, samom predgrađu Rija, od centra udaljenog petnaestak kilometara.

Netko tko živi na sličnoj VIP-lokaciji u kakvom drugom velegradu, može se pohvaliti pogledom na Eiffelov toranj (Pariz), odnosno na Kip slobode (New York), a Bene pak ponosno veli da iz svog brazilskog stana gleda čuveni - kip Isusa Krista u Riju.

- Za mene je Hrvatska broj jedan, ali u Brazil sam se zaljubio na prvi pogled! Tamo sam prvi put kročio 2007., s bivšom suprugom, također Brazilkom. Nju sam upoznao dok sam živio u Amsterdamu, bili smo zajedno jedanaest godina, a brak je puknuo u trenutku kad sam ja želio doći živjeti u Brazil, a ona ostati u Amsterdamu - sažima Bene, pa se prisjeća svog prvog susreta sa svojom novom domovinom.

- Najprije me odmah na aerodromu zapljusnuo val toplog zraka, a potom pogled na brda, palme i nasmiješene, opuštene ljude. Tamo je sve "leggiero", ljudi su sretniji, manje tjeskobni. Znao sam da pripadam tamo - uvjereno će Bene, koji je imao sve, osim monotonog života.

U Trogiru je završio Srednju ugostiteljsko-turističku školu, a već kao dječak od 12 godina počeo je odlazili u Amsterdam, gdje je majčina sestra, Trogiranka, vodila restoran naziva "Split". Zašto ne "Trogir", pitamo ga.

- Zato što je restoran već čuvenog imena kupila od našeg čovjeka koji ga je nazvao "Split". Inače je Zagrepčanin - namiguje Bene.

image
Duje Klarić/Cropix

Nakon škole trajno se nastanio u Amsterdamu i niz godina radio u sektoru ugostiteljstva: bio je konobar, pomoćni kuhar i poslovođa u noćnim klubovima, vrhunskim hotelima, kafićima, na kruzerima... Često je, međutim, zalazio u brazilske barove, gdje je upoznao i prvu suprugu.

- Išao sam kod Brazilaca u Amsterdamu na ples i cugu, a trenirao sam i capoeiru, upoznavao tu kulturu iz druge ruke. No, dolazak u Brazil zauvijek me promijenio! Danas ne mogu bez Rija, kao ni bez Trogira, u kojemu imam rođake i prijatelje; majka je ostala živjeti kod tete u Amsterdamu, a otac je preminuo - načas se rastužio Bene.

Bar koji je kod Rija otvorio u partnerstvu s Gilbertom Storchom, porijeklom Nijemcem i vrhunskim kuharom, nalazi se u spomenutom Serpopedici, gradiću gabarita - Trogira.

- Tamo se svi međusobno poznaju, kao i ovdje. Ušli smo u posao prije dvije godine, taman uoči Svjetskog nogometnog prvenstva. Kad je hrvatska reprezentacija ostvarivala dobre rezultate, cijeli gradić je sa mnom slavio! Donio sam u "Bar do Croata" veliku hrvatsku zastavu i veliku sliku Trogira. Svi su sa mnom navijali i veselili se. Svi su tada definitivno čuli za Trogir i Hrvatsku - zaneseno će Bene.

U Riju, veli, postoji zajednica od oko dvjesto tisuća Hrvata, ali u Serpopedici nema ni jednog - osim njega. Itekako vrijednog, dodali bismo.

Bene se drugi put oženio u katoličkoj crkvi u Riju prije godinu dana. Rebeccina majka je inače Portugalka, a otac je Talijan, i to iz familije Ferrari - otud i njihovo prezime "Ferreira", što je španjolska verzija talijanskog izvornika. Ona je pravnica u socijalnoj službi, upoznao ju je preko frendice odvjetnice i još nemaju zajedničke djece, ali Rebecca ima 13-godišnju kćerku Marijanu iz svog prijašnjeg braka.

- Želja mi je da Rebecca i ja imamo djecu - i još jednu konobicu u Trogiru, uz ovaj brazilski bar. Tako bismo mogli živjeti ovdje preko ljeta, a onda trogirsku zimu zamijeniti brazilskim ljetom, to bi bilo super! - smatra Bene.

image
Duje Klarić/Cropix

On je inače skoknuo u Hrvatsku na mjesec dana do rođaka, ali je zbog korone i ukidanja letova iz Rima i Pariza prema Riju ostao - nikad duže.

- Ovdje sam zaglavio već pet mjeseci; toliko u Hrvatskoj nisam boravio još od srednje škole! A šta ću, kupam se, pričam sa ženom na Skypeu, vodim posao na daljinu i vrebam letove; navodno će biti uvedeni u listopadu. Povratnu kartu platio sam 800 eura, nije strašno, ali ne bih volio da propadne.

Fale mi Rebecca i Brazil, ali lipo mi je i ovdje, pogotovo guštam kod rođaka Maksimilijana Vukmana u njegovoj konobi kod parka Malarija, tu kod Kule Kamerlengo. Želja mi je imat sličan objekt - i opet će Bene.

Kad sagledava komparativne prednosti Trogira u odnosu na brazilsko boravište - i obrnuto - bilanca iznosi "fifty-fifty".

- U Brazilu je život puno jeftiniji, barem tri puta, ali su i plaće manje; oko 250 eura. Tamo je čak i zimi živo, mala ribarska mjesta krcata su ljudi dok ovdje sve spava zimski san, osim nešto malo života kojega se uspjelo stvoriti za vrijeme trogirskog Adventa.

U Brazilu žive sve moguće rase u skladnom suživotu: latinosi, bijelci, crnci i Indijanci, Kinezi, jako puno Japanaca, ma svega! Moto brazilske vlade je "Pais do todos", to jest "Zemlja za sve". Priroda je u Brazilu raskošnija: ima prašuma, slapova, pješčanih plaža... Na korak su nam Ipanema i Copacabana!

No, more je u Hrvatskoj puno čistije, nije onako mutno pa je puno kvalitetnija riba, kao i plodovi mora. Osim toga, Atlantski ocean je hladniji od malog, toplog Jadrana.

Na koncu, u Hrvatskoj je nešto što se ne može opisati riječima, to nosim u srcu. Zato je nikad ne bih sasvim napustio. Tu je moj grad, moje Pašike di sam se rodio, moji dragi ljudi i uspomene - u duhu devize "ča je pusti Rio kontra Trogira grada" zaključuje Bene Mijalić, kozmopolit hrvatske duše.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. rujan 2020 19:57