StoryEditor
Obalapotraga NA PLUS 40

Proveli smo dan s HGSS-ovcima koji na Biokovu neumorno traže nestalog Poljaka: Nade je sve manje, a još nemamo nikakvih tragova. No nećemo odustati

12. kolovoza 2020. - 17:54
Dogovor prije ukrcavanja u helikopter,

- Čovjek je bio sportaš, imao je tu svoju planiranu rutu od 20 kilometara na relaciji Brela-Bukovac-Šćirovac-Sveti Ilija-Motika-Žlib u Velikom Brdu. I sve je on to imao isplanirano na svom satu, ali što se njemu dogodilo kada je uslijed nestanka vode na Vratcama zapadno od Svetog Ilije okrenuo desno na stazu koja je najteža i koja je, statistički, uzela najviše života, e to Bog dragi zna.

Ma to je takav teren da od čovjeka možete proći tri metra, a ne zamijetiti ga. To su škrape, gudure, oštra stijena, ma očaj - kazuje nam Ante Kukavica, pročelnik HGSS-a, kojega smo s makarskim HGSS-ovcem Stipom Bušelićem zatekli u kombiju HGSS-a stanica Makarska kako u ranim jutarnjim satima petka analizira oko 700 od 6000 komada fotografija Biokova snimljenih dronom dan prije.

Da se bar sklonio...

- Evo ovdje ide voda niz Bile stine u Topićima. Ma gdje li je mogao upasti da ga mi ne možemo naći? Uf, da se bar sklonio u neku pećinu pa da ga nađemo živog. Danas nam slijedi pregledavanje fotografija koje je jučer snimio dron i to svake četiri sekunde ''tuče'' sliku.

Čim stignemo na teren, iz ruksaka izvadimo dron kojem po GPS-u zadaš rutu i on leti po toj ruti i snima. Rade tri do četiri drona, slika ima puno jer svaki pilot koji je upravljao dronom ili njegov pomoćnik, dužan je pregledati slike jer nam ništa ne smije promaknuti, a što je zahtjevan posao kao i pilotiranje u stijeni. Pametan dron i mi smo pametni, ali Poljaka nema - kazuje nam Bušelić.

Naime, riječ je o fotografijama sa zadnje potražne akcije od njih devet do sada i to za 40-godišnjim Poljakom Lukaszom Dariuszom, planinskim trkačem koji je namjeravao otrčati turu od 20 kilometara, a kojemu se na Biokovu gubi trag od 31. srpnja u 12 sati, a njegova zadnja poznata lokacija bio je predio između Bukovca i Svetog Ilije.

image
Ovo je nestali poljski planinski trkač
,

Sa HGSS-ovcima smo proveli dan u zapovjednoj bazi HGSS-a stanice Makarska iz koje se u petak nije helikopterom išlo na teren, već se radila analiza fotografija i pripreme za subotnju veliku potražnu akciju u kojoj su sudjelovali pripadnici HGSS-a iz cijele Hrvatske.

Na prvi, a bome i na drugi pogled na fotografije, čovjek vidi samo sivilo tako predivnog, a tako opasnog Biokova, tu i tamo crvene točkice i zeleno grmlje, međutim kada se fotografija uveća, onda se na njoj vide i HGSS-ovci odjeveni u crvene majice i hlače kao i potražni pas, belgijski ovčar Kvik, koji je ime, naravno, dobio po tome što je brz.

Kvik je star pet godina, a makarskim HGSS-ovcima ga je Komisija za potrage HGSS-a samo u svrhu potražne akcije za Poljakom poslala iz Slavonskog Broda. Inače, Kvik sa svojim gazdom na Biokovo kreće svakog jutra oko 3.30 sati jer ne podnosi vrućine, a Poljaka traži do izlaska sunca i to na način da ga samo puste nek' njuši i trči jer mu je na ogrlicu ugrađena antena i GPS pa se u svakoj sekundi zna gdje se nalazi.

Stroga policajka

Dok smo u bazi sa HGSS-ovcem Stipom Bušelićem gledali fotografije, počeli su pristizati spašavatelji iz kontinentalnog dijela Hrvatske koji su Biokovo pretraživali dva dana i koji su se došli pozdraviti s kolegama iz Makarske jer odlaze doma. U tom trenutku u zapovjednu bazu stigla je i policajka Katarzyna Pilipiuk iz Poljske kojoj je ovo već treća sezona da u Makarskoj radi s makarskim policajcima u okviru projekta Sigurna turistička sezona.

Međutim, poljska policajka kazala nam je strogim tonom da ne daje nikakve izjave za medije jer za njih nije nadležna. Stoga su nam sve moguće i nemoguće informacije o potrazi dali Bušelić i Kukavica koji kazuju da je svim HGSS-ovcima jedina želja pronaći živog Poljaka, ali realnost je malo drugačija.

image
Pročelnik makarskog HGSS-a Ante Kukavica (u crvenoj majici) i Stipe Bušelić pregledavaju snimke dronova
Ivo Ravlic/Cropix, Cropix

- U zapovjednoj bazi smo svakog dana od 0 do 24 sata, dok smo na terenu od 8 do 22 sata, a sinoć smo kada su se ekipe oko 22 sata vratile s terena, odlučili raditi analizu potrage, a i jedan dan moramo iskoristiti za odmoriti ekipe i rasporediti sve nove timove, a i trebamo vidjeti što još bolje možemo napraviti i proširiti potragu na druge staze.

U subotu smo napravili opsežnu potragu kakvu Biokovo do sada nije vidjelo, a tako ćemo i još jedan dan i mislim da nakon toga nema svrhe potrošiti toliko resursa, mada će se potraga i dalje nastaviti - ističe Kukavica, dodavši da je svakog dana u 8 sati ukrcaj spašavatelja u helikopter do Svetog Ilije ili Bukovca jer da idu pješice četiri sata u tom slučaju dolaskom na planinu ne bi bili u stanju raditi od umora i vrućine. Nakon što završi potraga, svi spašavatelji se s Biokova u Makarsku spuštaju pješice.

- Napravljen je velik dio posla, uložili smo veliki trud, ali nažalost, još nemamo nikakvih rezultata ni tragova, osim da je Poljak prvog dana potrage viđen gore na Vratcima, sedlu između Svetof Ilije i Bukovca, i da je upućen prema Bastu. Potom smo tražili Poljake koji su ga vidjeli, što nije bilo nimalo jednostavno pa smo se nekako snašli posredstvom turističkih zajednica kojima smo slali sponzoriranu obavijest. I stvarno nam se javilo dvoje Poljaka koji su sve opisali, dali nam sve moguće podatke tako da je zadnja vijest bila da je rutu prekinuo i planirao sići u Bašku Vodu kupiti vode, a potom pješice do Brela.

Prvog dana potrage 31. srpnja, na teren smo izašli u 15 sati nakon poziva supruge Lukasza Dariusza koja je prvo nazvala 112, a nama je potom kazala da je zadnji kontakt s njim imala u 12 sati i 18 minuta kada joj je kazao da se vraća strmo. Supruga ga je zvala u 15 sati i on se već tada nije javljao na mobitel i tada se već pokrenula sva procedura oko akcije - veli Kukavica, dodavši da je prema njihovoj informaciji, cilj Poljaka bio sići s Biokova preko Krvavice u Bašku Vodu pa su spašavatelji mislili da je zapeo na putu, poskliznuo se ili se sklonio uslijed nevremena.

Međutim, nakon što su HGSS-ovci dobili lokaciju i locirali njegov mobitel, po tome su dobili informaciju da se nalazi skroz visoko.

image
Obavijesti o nestalom i potražnim ekipama HGSS-a na vozilu ispred stanice
Ivo Ravlic/Cropix, Cropix

Alarmirali Divulje

- Odmah smo alarmirali zrakoplovnu bazu u Divuljama i helikopter HRZ-a smo unatoč tome što je počeo padati mrak, uspjeli dobiti isti tren pa je poletio u sekundu. Tu večer smo napravili iskrcaj na Kalama, planinarskom skloništu, gdje se iz helikoptera iskrcalo devetero spašavatelja koji su krenuli u potragu svih staza - govori nam Kukavica, koji nadodaje da je jedna ekipa otišla u Brela Gornja i preko vojne baze izašla na Napoleonov put i spustila se na Kričak.

Potraga je prvog dana trajala do 3 sata ujutro i tu noć HGSS-ovcima nije bilo baš nekoga spavanja jer su se pripremali za jutro, ali su napravili dobar potez jer su istu večer alarmirali susjedne stanice HGSS-a kako bi ujutro imali na raspolaganju odmorne i čile ljude.

Drugog dana potrage u akciji je sudjelovalo 45 spašavatelja koji su uzletjeli helikopterom na Biokovo i sve se počelo detaljno raditi i pretraživati, ali nažalost bez ikakvog traga.

- I onda nam je svaki dan bio isti, samo što smo se locirali na neke predjele i škrape u kojima su i prije stradavali turisti. Sve smo dali od sebe, i od kada sam zadnjih 10 godina u HGSS-u Makarska, mogu reći da je ovo jedna od jačih akcija što se tiče i broja ljudi i zahtjevnosti i svih ostalih resursa.

Koristili smo i dronove i termovizijske kamere i sve što god smo imali na raspolaganju. Do danas je u potrazi sudjelovalo 300 tragača, svakog dana najmanje njih 40 - kaže Kukavica, dodavši da se svakog dana nakon 22 sata u stanici HGSS-a nakon potrage analiziraju karte i obavljaju neke nove procjene tako da potraga traje cijeli dan i noć, a ne samo 14 sati po terenu.

Inače, helikopteru se, osim što na Biokovo prevozi HGSS-ovce, daje prijedlog što da napravi, mada je vrlo teško iz helikoptera na ovakvom terenu zamijetiti čovjeka, a posebno jer je na glavi imao bijelo-plavu kapu, sunčane naočale, a bio je odjeven u bijelu majicu i crne kratke hlače za trčanje.

image
Dogovor prije ukrcavanja u helikopter
,

Psihička priprema

Kako navodi Kukavica, koji je glavni voditelj cijele akcije, dok se svakog dana odrede voditelji potrage raspoređenih timova, u jednu ruku mu je drago što su im došle pomoći kolege iz kontinentalnih dijelova Hrvatske tako da vide kakav je Biokovo teren.

- I oni su se sami na svojoj koži najbolje uvjerili da je potraga na Biokovu po 40 stupnjeva pakao. To je stijena na koju nitko nije navikao, a mi smo tu odradili niz akcija i znali smo što nas čeka, pa smo se zato spremili i psihički, ali fizički nitko ne može biti spreman na plus 40 u stijeni koja reflektira svjetlost, koja je vrela i blješti - upozorava Kukavica, dodavši da spašavatelji moraju imati dovoljne količine vode i nijedan ruksak HGSS-ovca nije težak ispod 15 kilograma s time da svaki sa sobom nosi oko 10 litara vode, hranu, komplet prve pomoći, opremu za spuštanje u stijeni i presvlake.

HGSS-ovci imaju kvalitetne radio stanice od kojih svaka može izdržati 24 sata bez punjenja baterije, a nose i rezervne baterije pa u planini bez punjača mogu biti dva dana. Inače su povezani sa svim službama, pa tako i bazom u Divuljama i svaka stanica HGSS-a može čuti njihovu akciju.

U svakom raspoređenom timu je najmanje četvero ljudi i nikada ne smije biti manje od dvoje ljudi i nitko ne smije ići sam jer je sigurnost samih HGSS-ovaca na prvom mjestu, a onda osobe za kojom tragaju.

Kukavicu smo upitali je li potraga za Poljakom Lukaszom Dariuszom slična potrazi iz kolovoza 2014. godine kada se tražio Poljak Marek Wozniak. Kako kazuje, potraga je slična jer se i onda sve pokrenulo, ali onda su barem znali neku rutu kojom se Marek kretao.

image
Pregledava se svaki pedalj terena
,

Nećemo odustati

- Sada barem imamo neke osnove jer je Lukasz od strane stranih planinara viđen na planini, a Mareka nitko nikada nije vidio, već smo samo znali da je želio osvojiti vrh Sveti Ilija, ali je po povratku, što je vjerojatno i s ovim slučajem, da je zadnjih 12 metara pao niz liticu i tu ostao. Iskreno, mislim da su šanse za našega Poljaka vrlo, vrlo male, a jedino se nadamo da se negdje sklonio od sunca - naglašava Kukavica. Inače, potraga za Poljakom nikada neće biti obustavljena.

- Nakon svih iscrpljenih resursa i analiza s terena, potraga se nikada ne prekida dok osobu ne pronađemo, već se nastavlja smanjenim intenzitetom - nadodaje Kukavica.

- Čim ga u prvu subotu odmah nismo našli, svim sam kolegama rekao da će potraga sigurno trajati danima i tako je na kraju i ispalo. Vjerujem u svoje ljude da su pretražili sve staze i bar 50 metara oko njih i inače, čim se taj prvi dan Poljaka nije našlo, onda će potraga potrajati jer se do sada uložilo toliko truda i prolilo se toliko znoja i sada smo na ivici i ne želimo odustati od potrage. Želimo ga pronaći kakav god bio ishod jer će tada biti mirnija i njegova obitelj i mi - poručuje Kukavica.

HGSS-ovci su već obavili razgovor sa Poljakovom suprugom kojoj su pojasnili kakav može biti ishod potrage. Usred pretrage terena i unatoč svim upozorenjima da se u planinu ne smije ići sam, HGSS-ovci su na Biokovu po najvećem nevremenu sreli troje Poljaka neadekvatno odjevenih za tu turu, svakog zasebno na različitim mjestima.

image
Potraga uz pomoć belgijskog ovčara Kvika
,
Božić: Bog zna hoćemo li ga naći i kada


U potrazi je sudjelovao i alpinist Stipe Božić koji se sa vrha Svetog Ilije spuštao prema Bastu. Kako nam kaže Božić, uvijek postoji šansa da se Poljaka nađe živog, ali...

- Sada su šanse jako male, jer da je Poljak živ, javio bi se na mobitel dok mu je baterija bila puna nakon što se javio supruzi da silazi prema Bastu. Međutim, očito je da mu se nešto dogodilo pri silasku, a Bog zna hoćemo li ga naći i kada.

Čuda uvijek postoje, ali doista smo prošli sve dijelove ispod Svetog Ilije, jaruge, grebene, a kolege su se sa užadima spuštale u jaruge i dosta je toga pretraženo - kazuje nam Božić.

Iskaču iz letećeg helikoptera


U helikopter HRZ-a može stati 25 ljudi, ali zbog sigurnosti HGSS-ovaca i terena iskrcaja, nikada ne bude pun, već u jednom uzletu u dogovoru s posadom primi 12 ljudi.

Na vrhu Sveti Ilija iskrcaj iz helikoptera radi se na način da se samo prednji točak nasloni do vrha pa onda spašavatelji na vrh iskaču kroz vrata. Na Bukovcu se sleti ispred planinarske kuće Bukovac, na Šćirevcu se slijeće na sedlo ili se koristi vitlo-direktno spuštanje iz vitla sa svom opremom. Sami let helikopterom na planinu je jako rizičan.

- Ako puše bura ili se nešto zakomplicira s helikopterom, to onda odrađuje zemaljska ekipa HGSS-ovaca. Inače, koliko ja znam, helikopter po satu košta 50 tisuća kuna, a može letjeti dva i pol do tri sata i onda ponovno mora ići na tankanje. Ovih dana je letio najmanje dva sata dnevno - kazuje Kukavica.

I nama je bila želja napraviti reportažu s HGSS-ovcima u helikopteru i na Biokovu, međutim, nismo dobili odobrenje MORH-a čije smo djelatnike zamolili da nam samo dopuste uzlijetanje do Biokova i natrag do heliodroma na Osejavi, dakle bez iskakanja na planinu.

- Nismo u mogućnosti pozitivno odgovoriti na vašu zamolbu. U akcijama spašavanja zbog obima, sigurnosti i neprevidljivosti zadaće ne sudjeluju osobe koje nisu izravno uključene u samu akciju - stoji u odgovoru MORH-a.

Kosti nesretnog Mareka pronađene nakon četiri godine


Šest godina je prošlo od kada je na Biokovu nestao 32-godišnji Poljak Marek Wozniak čiji su posmrtni ostaci pronađeni 2018. godine. Tada su također u potrazi sudjelovali pripadnici HGSS-a iz cijele Hrvatske koji su grupirani pretraživali Biokovo uz planinare, vatrogasce s cijele Makarske rivijere, pripadnike Državne interventne postrojbe i djelatnike JU Park prirode Biokovo.

Nesretni Marek se iz Krvavice uputio prema vrhu Sveti Ilija, a njegove kosti pripadnici HGSS-a slučajno su pronašli na predjelu Budovčići iznad Velikog Brda i ispod litice na oko 700 metara nadmorske visine.

Uz kostur je pronađen ruksak sive boje s logotipom poljskog mobilnog teleoperatera, baš onakav kakav je i Marek bio ponio na Biokovo tog kobnog 3. kolovoza 2014. godine kada je izišao iz apartmana u Krvavici.

U pronađenom ruksaku nalazila se osobna iskaznica na ime Krzysztof Marek Wozniak, dvije prazne boce vode od 1,5 litre i novčanik, a pored kostura sve ono što je i ponio sa sobom - fotoaparat u futroli, mobitel marke samsung, tenisice i kratke hlače. Marekovi posmrtni ostaci sahranjeni su u travnju 2018. godine na groblju u Krakowu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. studeni 2020 10:35