Peta sezona istraživanja na lokalitetu Salona, odnosno projekta koji se svake godine nadograđuje i održava u suradnji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkog muzeja u Splitu, prava je riznica iskustva za studente arheologije.
Njih je svake godine ovdje, na terenskoj nastavi, sve više, a isto tako i raznih volontera koji stižu ponajviše iz Sjedinjenih Američkih Država, Australije i Europe. Posebno zadovoljan razvojem projekta je Dino Demicheli, profesor na Odsjeku za arheologiju spomenutog fakulteta i jedan od glavnih inicijatora ove suradnje, zajedno sa suradnicom u projektu Anom Demicheli, kao i suvoditeljicom na terenu Emom Višić Ljubić iz Arheološkog muzeja u Splitu.
- I ove godine istražujemo na apsidalnoj građevini istočno od Episkopalnog centra, ali smo sada proširili sondu, tako da je površina koju istražujemo dvostruko veća od prošlogodišnje. Još uvijek nismo ustanovili namjenu ove apside, ali su izronila neka druga otkrića.
Istraživali smo ispod njezina popločanog sloja, gdje je to bilo moguće, i naišli smo na dvije vrl zanimljive situacije. Prvo smo otkrili grobove što je prilično neuobičajeno da unutar grada imamo ukope jer je to bilo protivno rimskome zakonu, dok smo uz grobove pronašli dvije peći za vapno od kojih je jedna istražena.
Radi se o ranijoj fazi ovog lokaliteta u kojoj je peć najvjerojatnije bila u funkciji zbog bedema koji su građeni u drugom stoljeću. Ne znamo koliko je dugo bila u funkciji, međutim pretpostavljamo da je čitava manufaktura bila ovdje u blizini – priča Demicheli iznoseći kako u 4. stoljeću prostor s takvom namjenom više nije postojao.
To smatraju zbog iskopa groba s kosturom muškarca čime je djelomično razrušena peć, a dalje od toga su pronašli i grob djevojčice uz koju su bili položeni koštani češalj, naušnice i ogrlica.
- To su veoma lijepi i zanimljivi nalazi. Međutim, ne znamo zašto su ti ljudi bili ovdje pokopani jer se, kao što sam naveo, radi o centru rimskoga grada. Ili je u nekom momentu to možda bilo dopušteno ili su pokopani potajno.
Sjeverno od apside nalazimo dosta zidova koji pripadaju nekoj fazi ranijoj od apside, a koje su njezini graditelji nivelirali do njima potrebne razine – kaže naš sugovornik dodajući kako su pronašli i čitav sloj koji je bio prepun kamenica.
- Očito su im te školjke bile važne u prehrani, jer su imali čitavu otpadnu jamu punu kamenica, a do toga smo pronašli i jamu punu životinjskih kostiju. Zbog proširenja sonde uočili smo ove godine i nastavak zidova koji idu prema zapadu.
Ustanovili smo postojanje velike prostorije koja je u kasnijem razdoblju bila zatrpana kamenjem. Moguće je da su to učinili ratari kada su čistili polja od kamena kako bi ih obrađivali.
I usred toga svega smo pronašli kasnoantički sarkofag. Ne znamo kako je završio tu, još to trebamo istražiti – pojašnjava profesor, dodajući kako u projektu ove godine sudjeluje i dvostruko više studenata nego lani, ukupno njih 40-ak.
Drugu godinu u Saloni je i Ira Baretić, studentica treće godine arheologije.
- Izvrsno je biti na ovakvom terenu jer se može naučiti mnogo toga, možete vidjeti razne vrste materijala, naučite se kako prepoznati posebne nalaze, kako prepoznati novi sloj... Mijenjamo se po poslovima, tako da možeš isprobati od krampanja do finog poliranja.
Također je važno što možeš ostvariti i brojne kontakte u struci i naravno, što nam je super cijela ekipa - ističe Ira i domeće kako bi rado ponovno došla i sljedećih godina.
Na ovom terenu je već nekoliko godina i Santa Duvnjak iz Kaštela koja je na apsolventskoj godini.
- Drago mi je da svake godine imamo sve više nalaza, a što je još važnije da se povećava i broj studenata i volontera koji dolaze.
Koliko god se trudimo otkriti odgovore na pitanja što je ova apsida bila u prošlosti, svaki put kada nađemo jedan odgovor, pronađemo još pet novih pitanja. Ta arheološka znatiželja vuče nas da nastavljamo iskopavati, kao što je godinama vukla brojne intelektualce da o Saloni pišu i da je istražuju - navodi Santa.
Nastavljena je suradnja i s volonterima iz SAD-a i Australije i Europe, odnosno iz Nizozemske i Velike Britanije, njih ukupno 13.
- Većina h je već sudjelovala u prijašnjim istraživanjima. Zaista su izvrsni i to toliko vole, obožavaju, sretni su kad nešto nađu i iznimno zahvalni za ovo sve tu što imamo, ovo kulturno naslijeđe koje vide.
Sajno je raditi s njima, jako su marljivi, a neki, iako su umirovljenici ne štede se, potegnu i s mašklinom i lopatama. Osim iskapanja raduju se i druženju, a i marendama, okusima naših jela, kad imamo predah... – priča nam Demicheli.
Iz Houstona u američkom Teksasu stižu Nancy Engelhardt Moore i njezin suprug Robert Moore, oboje geolozi po struci. Prvi put su stigli u Hrvatsku turistički, 2016., i tom su prilikom ostvarili kontakt s Emom Višić-Ljubić nakon čega su počeli sudjelovati na ovom projektu.
- Radila sam u naftnoj industriji, kao mikropaleontolog, a otkad smo u mirovini, više smo se posvetili iskapanjem na nalazištima dinosaura, u Utahu, Montani, Teksasu...
Drago nam je što smo ovdje u Saloni, posebno na ovom dijelu gdje nije istraživano pa se može mnogo toga pronaći, ovo je odličan projekt – prisnažila je Amerikanka, dok njezin zemljak Tom Riherd dolazi s Floride i prije mirovine je radio u financijskom sektoru.
- Mnogo sam radio u uredu za stolom, tako da uživam ovdje pod vedrim nebom i u lijepom vremenu. I sada radim ono što sam oduvijek želio, a nisam mogao – odgovara Riherd na pitanje kako se odlučio doći ovdje.
- Ovo mi je peta godina i zaista s uživanjem dolazim, razgovaram s ovim mladim, pametnim i zanimljivim ljudima, koji i nas zaista uvažavaju, pa vjerujem da i mi njima ponešto dobroga dajemo.
Upoznajemo hrvatsku kulturu i kada nismo ovdje na iskapanjima idemo u turističke obilaske, protekli vikend smo tako posjetili Bribir i Šibenik. Ovaj lokalitet zaslužuje veliku pažnju, kao i sami projekt, učinit ću sve da ga poduprem. Ovo je projekt za život – poručuje Riherd, a što će biti s ovim nalazima na kraju otkriva prof. Demicheli.
- Kada se zid iskopa najgore je da ostane na suncu i kiši, zato prvo ide primarna konzervacija na kojoj surađujemo s tvrtkom "Kvinar".
Ovu apsidu smo počeli konzervirati još pretprošle godine i sada idemo u obnovu zida koji spaja dvije strane njezina luka, a napravit ćemo i rekonstrukciju podne površine s pločama, na koncu čega ćemo dobiti krasan prostor koji bi se u budućnosti mogao iskoristiti za održavanje kulturnih zbivanja.
Solin ima baš bogato kulturno ljeto pa zašto ne bi to mogla biti još jedna od pozornica, ovo bi moglo biti veoma efektno, jer je ovaj polukružni prostor idealan recimo za klapski koncert ili predstave. Mislim da bi na ovome mogla biti veoma dobra suradnja kulturno-umjetničkog i arheološkog dijela – poručuje Demicheli.
