StoryEditor
Obalakrivo je more...

Njemica Alexandra Horvat otkrila Dalmaciju, najljepši kutak u svemiru: Kraj Omiša otvaram kampus za vodeće svjetske IT menadžere!

1. ožujka 2021. - 16:16
Alexandra Horvat sa zaposlenicimaPaun Paunović/Cropix

Što će joj znanje i vještine ako ih nema s kime podijeliti.

U Hrvatskoj se u grob ide sa svojim talentima, ne daj Bože da ih nekome predaš, a njoj je to nezamislivo. Ona ih dijeli, i to besplatno, jer jedino tako dijeljenje može imati smisao.

Alexandra Horvat, gospođa s čijom smo životnom filozofijom započeli tekst, rođena je Njemica. U Hrvatsku je prvi put došla prije desetak godina. Na ljetovanje. Za početak jedan tjedan, potom dva, pa mjesec dana, da bi nedavno reportere Slobodne Dalmacije primila u svojoj kući. Alexandra Horvat seli se, naime, u Hrvatsku. Seli se i obitelj, dvoje maloljetne djece, a pas je već tu, u Mimicama.

Kuća još nije gotova, radnici užurbano dovršavaju posao i trude se ne prekidati očito važan razgovor, a Alexandra ih nudi palačinkama.

- Izvrsne su, morate probati - potvrđuje Miroslav Radman.

Hrvati ne cijene ovu ljepotu

Poznati znanstvenik, odlikovani biolog, sjedi na terasi, na samom njezinu rubu, ograde još nema, i zadivljen promatra pejzaž.

- Znate li što je fascinantno? To što Dalmatinci, puni sebe kakvi već jesu, misle da su oni zaslužni za ovu ljepotu, da su je oni iskreirali i da bez njih ničeg ovog ne bi bilo - smije se Radman, kao da se sam sebi ruga.

Alexandru Horvat je slučajno upoznao, preko zajedničkog prijatelja, a sada joj pomaže da ostvari barem neku od svojih ideja.

- Kako mislite neku?! Ja uopće ne sumnjam da ću ostvariti sve svoje ideje, da sumnjam ne bih ovdje ni dolazila - jasno će Alexandra.

Prva ideja, čija realizacija je već u poodmakloj fazi, jest pretvaranje Mimica i Marušića u selo digitalnih nomada. Kao osoba iz IT sektora Alexandra Horvat uvjerena je u uspjeh tog projekta. Uostalom, već je zaposlila sedmero ljudi, u projektu trenutačno sudjeluje njih 20, a nada se da će do kraja godine premašiti i brojku 100.

- Čak 900 kila elektronike stiglo mi je pretprošli četvrtak, a ovaj tjedan stižu i specijalci iz IBM-a - govori Alexandra, već godinama sales manager u njemačkoj tvrtki "Netzlink" iz Braunschweiga, specijaliziranoj za svakovrsne IT usluge, od konzultinga do servisiranja. Njezin šef, Sven-Ove Wahling, kojega prema njegovim vještinama opisuje kao Sheldona iz "Teorije velikog praska", ali s emocijama, oduševljen je idejom te je spreman u projektu sudjelovati kao partner.

- Dovoljno je samo da im pošaljem sliku ovoga mjesta i svako daljnje objašnjenje mojim kolegama u Njemačkoj postaje bespredmetno - zadovoljno će.

image
Marija Špoljar, jedna je od zaposlenica
Paun Paunovic/Cropix

Otkrila je, veli, najljepši krajobraz na svijetu. Pod njom masline, borovi i more, a pred njom Brač, rukom ga možeš dotaknuti. Njoj, koja je svugdje bila, ništa se ne može mjeriti s Hrvatskom.

- Hrvatska je nevjerojatno lijepa, no bojim se da Hrvati to ne znaju cijeniti, nisu svjesni što imaju i ne znaju to koristiti da im budućnost bude ljepša - zaključuje.

Radman potvrdno kima:

- Hrvatska ide naprijed glave okrenute prema natrag. Zamaramo se poviješću koja, što je najgore, uopće nije autentična. Ako pak treba istraživati, onda radije istražujmo budućnost, ona jamči život, a ne prošlost. I ostavimo se ceremonija, besmislenih, dosadnih ceremonija.

Administracija je ubitačna

Alexandri hrvatske ceremonije također idu na živce. Prepričava kako se u Splitu testirala na koronu. I kako je sve formulare ispunila online. Da bi joj na šalteru, kad je napokon došla na red, rekli da mora sve ispočetka.

- Sva moja objašnjavanja bila su uzaludna, nevjerojatno! - ljuta je, najradije bi grizla.

Administracija je, međutim, od Hrvatske neće odvratiti. Dapače. Uvjerena je kako će njezina obitelj u Dalmaciji pronaći skladan dom. Bez protivnika i neprijatelja. Takvih riječi nema u njezinu rječniku.

- Na mom vjenčanju bila su i moja tri bivša momka - obrazlaže svoju tezu.

Radman ima svoju teoriju:

- Najbolje je biti neoženjen. Svaki brak, kad ponestane ljubavi, na koncu se pretvori u bitku za kvadrate. A opet, ako si već oženjen ili udana, onda je poželjno imati ljubavnicu ili ljubavnika. Muž i žena dosadni su u ljubavnoj vezi.

Alexandra se tome žestoko protivi. A primjećuje i da u Hrvatskoj bivši supružnici nisu u dobrim odnosima. Nije joj jasan takav stav, ukapanje u rovove, no to ne mijenja njezinu odluku. Život će iz temelja promijeniti, a u Hrvatsku se preseliti zauvijek. U Mimice, mjesto s malo ljudi i s puno apartmana. I sa samo jednom trgovinom.

- Ovdje imam sve što mi treba, i što će mojoj djeci trebati - kratko će.

image
Paun Paunovic/Cropix

Stariji Alexandrin sin, tinejdžer, nedavno je proživio tešku traumu. Posljedice su bile neizbježne, a dječakova psiha ugrožena.

- Hrvatsku on voli isto kao ja, ovo će za njega biti spas. Korona i lockdown samo su ubrzali nešto što je bilo neminovno. Uostalom, da samo znate kako se Njemačka za ovo kratko vrijeme promijenila, broj depresivnih osoba se udvostručio, a ja ne želim biti dio te statistike - napominje.

Izazova se ne boji. Ni to što joj djeca ne znaju jezik ne smatra preprekom.

- Moja su djeca "open minded". Puno smo putovali, upoznali smo različite kulture, multi kulti smo obitelj, tako da problema s adaptacijom neće biti - uvjerena je Alexandra.

Znaju što ih čeka. Budućnost. A prošlost ostavljaju tamo gdje joj je i mjesto.

- Iskreno, zdravlje mog starijeg sina bilo mi je osnovni motiv za ovaj potez, poslovne ideje došle su kasnije - dodaje.

Radman se ubacuje:

- Ništa za čovjeka nije tako smrtonosno kao život. Na kvalitetu života mnogi zaboravljaju, a upravo bi ona trebala biti osnova jer što će ti život ako ne možeš u njemu uživati. Ako je život patnja, onda u njemu nema prevelika smisla.

Zarađivati, a ne znati kamo s novcem, suludo je. Jedino što sigurno znamo da će se dogoditi u budućnosti jest da ćemo umrijeti, a budućnost u kojoj sam mrtav mene ne zanima.

Alexandrina filozofija ide upravo u tom smjeru.

- Budućnost je sada. Moramo biti spremni na život nakon lockdowna, na život koji više neće biti "normalan", nego "digitalan", na život u kojemu će "hi tech" postati "native" - odlučno će.

Gorljiva je, puna energije. Zahvaljuje koroni što joj je "otvorila oči".

- U mom životu sve je projekt. Kad znam što je "target", onda sve postaje jednostavno. Projekt tako može biti gradnja kuće, sklapanje braka, odgajanje djece... ili pokretanje novoga posla. A nekad se na više projekata može istovremeno raditi, kao što ja sada radim - ponosno će.

image
Alexandra Horvat i znanstvenik Miroslav Radman
Paun Paunovic/Cropix

EQ je bitan kao i IQ

Kad nauči hrvatski jezik, ići će od vrata do vrata po Mimicama i Marušićima te objašnjavati ljudima svoje ideje.

- Ja sam "workoholik", nema kod mene pomalo, polako - smije se, dvije posljednje riječi izgovara na hrvatskom.

Uvjerena je da se dalmatinski mentalitet može promijeniti. Upozorili su je, kaže, na Dalmatince, da će njima teško nametnuti svoj radni ritam i da će emocije iz njih još teže na površinu izvući, pogotovo jer ona dobar dio svog "treninga" bazira uporavo na emocijama, EQ njoj je jednako važan kao i IQ.

- Pogriješili su, itekako su pogriješili, svi ljudi koje sam dosad upoznala sposobni su prilagoditi se uređenom i strukturiranom životu - otkriva.

Radman smatra kako je ovo idealan trenutak da napokon ispravi starog filozofa:

- "Cogito ergo sum", iliti "Mislim, dakle jesam" nije sasvim točno, da ne kažem da je krivo. Ispravno bi bilo reći "Osjećam, dakle jesam", jer mi ljudi, ako smo zaista ljudi, i nismo ništa drugo nego lovci na emocije.

Mještani su, naravno, oduševljeni idejom da im digitalni nomadi u dane izvan sezone napune apartmane. Alexandra im je objasnila da su to ljudi koji bi tu radili. Uživali i radili. I trošili. Na sigurnom od neke nove pošasti.

- Za razliku od nekih drugih sličnih destinacija, digitalne nomade će ovdje sve dočekati, sva potrebna aparatura, ništa neće trebati nositi sa sobom - pokazuje nam radne stolove, računala i gadgete bez kojih digitalni nomad ne kreće na put.

Pokazuje nam i pogled od milijun dolara.

- Impresivno, je li tako? - pita odgovarajući.

Ponavlja da ima viziju, i beskrajnu energiju. I da nema strah od neuspjeha.

- Nisam arogantna, samo vjerujem u svoje vještine. Puno je ljudi nakon razgovora sa mnom promijenilo svoje životne navike - samouvjereno će.

Na Sveučilištu u Kasselu sredinom devedesetih diplomirala je matematiku, a u Mimicama i Marušićima za koju godinu planira otvoriti kampus za IT menadžere. Muči je tek loš internet. Nije joj jasno kako je to moguće. Razgovara s operaterima, dobiva obećanja, uvjeravaju je da će biti bolje.

- Izgubila sam 38 kilograma u šest mjeseci boravka u Hrvatskoj. Stalno sam u pokretu, ne stajem, mali milijun stvari treba odraditi, ali ništa mi nije teško, osjećam se puno zdravije - govori.

Radman upozorava:

- Postići životnu harmoniju znači postići savršenstvo. A harmonija u našem tijelu zove se zdravlje. Zdrava hrana pri tome nije nešto svima određeno, ni blizu, jer ona itekako ovisi o adaptaciji. Ono što je zdrava hrana za Eskime zasigurno bi ubilo pripadnike Bantu plemena. A čovjek sve može preživjeti i izliječiti osim gladi.

Nakon što se posao s digitalnim nomadima uhoda, a na tome trenutačno radi tek oformljena Alexandrina ekipa ("plaća je svima ista, plus bonusi koji ovise o njihovim pokazanim vještinama, a ugovori su 'no limited', jer čovjek koji ima ugovor na godinu dana ne može slobodno raditi, meni je to nedopustivo"), naša sugovornica planira osnovati i neprofitnu organizaciju koja bi se bavila zaštitom okoliša.

A gdje vam je struja?

- To je veliki dio moje priče. Kod mene se ništa ne baca, sve se reciklira. I odjeća koju kupujem već je bila nošena te reciklirana. Ostala sam zgrožena kad sam vidjela koliko ovdje ima plastike i gdje se sve baca. A meni je i četkica za zube od bambusa - navodi.

Automobil joj, naravno, pokreće struja. Električna limuzina. Kojom je prošlog prosinca iz Njemačke do Mimica putovala cijeli dan.

- Nisam imala gdje puniti! Trebala su mi točno 23 sata da dođem. Strašno! - i sada joj dođe muka kad se sjeti.

Razgovarat će s omiškim gradonačelnikom, upitat će ga kako je moguće da Omiš nema punionicu za električne automobile i zašto takvi automobili plaćaju parking.

- Kad moja kuća bude završena, na parkingu ću postaviti priključke za besplatno punjenje - obećava.

Tako je, kaže, naučila. Dijeliti sve što zna i može. A uvjerena je da se to može lako prenijeti. Poput virusa koji joj je promijenio život.

image
Alexandra Horvat s partnericom u tvrtki Anom Mlinarević
Paun Paunovic/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. travanj 2021 23:41