Nakon što je splitski poduzetnik Elvis Marasović prije desetak dana postavio “ultimatum” stanarima u dvjema braniteljskim zgradama u naselju Suhi Potok-Jesenice u kojem im je dao rok da do petka, 18. kolovoza, točno u podne prihvate njegovu ponudu ili će biti prisiljen poduzeti “zakonite radnje radi zaštite moje imovine”, svi su s nestrpljenjem iščekivali što će se dogoditi kada taj rok istekne.
Tako je i novinarska ekipa Slobodne Dalmacije stigla na betonski plato koji povezuje dvije zgrade i koji je Marasović, zajedno s okolnim zemljištem, kupio prije dvije godine od TT banke u stečaju za nekih 70 tisuća eura. U dio zemljišta koje je kupio ulazi, dakle, parking ispred zgrada koji su branitelji krajem devedesetih dobili od MORH-a te zemljani parking koji su izgradili uz cestu kod zgrada.
Očekivali smo vidjeti najmanje nekoliko kombija Interventne policije i unajmljene zaštitare s jedne strane te frustrirane stanare s druge strane, koji su spremni tijelima braniti ono što smatraju svojim. No, ništa od toga nismo dočekali!
Pola sata prije isteka danog im roka, oko nas se okupilo desetak branitelja koji su nam pojašnjavali da nije normalno da netko može kupiti 150-ak četvornih metara platoa koji povezuje dvije zgrade i ispod kojeg se nalaze kotlovnice, cijevi i napuštene ostave, a da oni uopće nisu znali da se to prodaje budući da taj plato koriste za parkiralište već više od 25 godina. Sve dok prije dvije godine to nije kupio Marasović.
U svom pismu namjere koje je stanarima ubacio u sandučiće prije desetak dana, Marasović je poručio da je “u znak dobre volje i iskrene želje za miran suživot kao stvarni i isključivi vlasnik” betonskog platoa spreman Ugovorom o darivanju prenijeti vlasništvo nad platoom svim upisanim vlasnicima etažnih stanova u te dvije zgrade na adresi Sikirica 41 i 43.
‘Treba nam helikopter’
Spreman je povući tužbu radi uznemiravanja prava vlasništva protiv nekolicine stanara te traži da i oni povuku tužbu podnesenu protiv njega radi utvrđenja prava vlasništva na tom platou. Naveo je da stanari moraju maknuti sva vozila i stvari s drugih površina, osim platoa te da moraju prestati uznemiravati njega i njegove radnike.
Ako to ne naprave, zaprijetio je da će istekom roka pomoću policije i zaštitara ukloniti sva vozila i osobe koje zatekne na svojoj zemlji, uključujući i betonski plato, da će podnijeti kaznene prijave protiv vlasnika vozila te da će podnijeti zahtjev za uklanjanje ilegalnog objekta (platoa) između dviju zgrada te će ga o svom trošku i ukloniti.
- Meni nije jasno kako oni misle da ćemo mi ulaziti i izlaziti iz zgrade ako on to zagradi i makne sve! Rekao sam, jedino da nam MORH dade helikoptere! I gdje ćemo parkirati automobile? Mi smo uvijek za dogovor i naravno da smo za vladavinu prava jer smo se za to i borili, ali onda netko mora odgovarati za ovu nepravdu i ovu situaciju u kojoj smo se našli - govori nam 56-godišnji Perko Martinović, jedan od predvodnika prosvjeda i bivši pripadnik “Gromova”.
Dodaje da postoji zabilježba spora u zemljišnim knjigama na taj plato i da, dok se to sudski ne riješi, Marasović ništa ne smije tu raditi.
- Pravda je na našoj strani, a je li i pravo, o tome se da razgovarati jer su ovo sve bile neke nakaradne igre koje sad dolaze na naplatu. Ludilo je da on nama želi pokloniti ono što je naše! Nas se sad smatra stokom i pokušavaju nas isprovocirati. Al neće uspjeti. Najviše me boli što nemamo nikakvu zaštitu od onih koji su nam ove stanove legalno dali. Ja znam da ću braniti sebe i ono što je naše, ništa više od toga - vidljivo uznemiren govori nam branitelj Stanko Gašpar.
I taman kad smo pomislili, nekoliko minuta prije 12 sati, da se ništa neće dogoditi i da će istek “ultimatuma” proći bez ikakvih događanja, netko je uzviknuo:
- Eno ga, slikaje auta!
Rješenje u pregovorima
Svi su s betonskog platoa požurili prema zemljanom dijelu parkinga, a tamo je Marasović hladnokrvno, ne obraćajući pažnju na poglede stanara, mobitelom fotografirao automobile koje je zatekao parkirane. Potom je krenuo prema betonskom platou te je i tamo fotografirao desetak parkiranih vozila. Tih nekoliko minuta, koliko je trajao “foto session”, nitko od okupljenih branitelja i članova njihovih obitelji nije ništa govorio niti dobacivao “neprijatelju”.
Kad smo mu, nakon što je poslikavao što je htio, prišli i oslovili ga s “gospodine Marasović”, pokušavajući zapodjenuti razgovor kako bi možda doznali koji su njegovi idući koraci, mirno je, a da nas nije ni pogledao, a kamoli nešto makar kurtoazno rekao, prošao pored nas kao pored “turskog groblja”. Sjeo je u auto i otišao, a branitelji su ostali iščekivati što će se dalje dogoditi.
Netko je u jednom trenutku rekao da je Marasovićev partner u kupnji zemljišta poručio da je spreman pregovarati i razgovarati o mirnom rješenju problema te su svi uglas ustvrdili da nisu protiv razgovora i dogovora, ali samo preko odvjetnika.