Ako prošetate makarskom Kalalargom, zasigurno ćete ispred ulaza u tek otvoreni objekt brze prehrane “Pana Thai”, naići na veliki red gladnih turista, ali i domaćih koji obožavaju tajlandsku kuhinju.
Ovakva vrsta hrane nije ništa neuobičajena za hrvatske gradove, međutim zanimljiv je životni put vlasnika zalogajnice, Makaranina Rajka Isovića koji se nakon 18 godina boravka u Tajlandu i Australiji, vratio doma u Makarsku sa suprugom, Tajlanđankom Panarat i sinom Josipom koji najesen kreće u 1. razred.
Rijetko pozitivna priča u kojoj se ne spominje bijeg iz malih mjesta, već dugo željeni povratak na djedovinu, baš je Rajkova priča. Naime, Rajko je u Makarskoj živio do srednjoškolskih dana pa je u Splitu završio školu za farmaceutskog tehničara nakon koje je upisao studij medicine, ali kada je došao do pola puta, prekinuo je školovanje i odlučio putovati svijetom.
Nesuđeni liječnik
Tako je Rajko kao nesuđeni liječnik, pet godina kao konobar radio na kruzerima u Americi, što je obožavao, a kasnije je završio u Australiji gdje je prilikom završavanja škole za hotelskog menadžera i upoznao suprugu Panarat koja je na školovanje za kuhara u Australiju stigla iz Bangkoka, pa je završio i kuharsku školu i ponovno školu za laboranta i farmaceutskog tehničara jer mu diplomu iz Hrvatske nisu priznali.
U Australiji je radio kao laboratorijski tehničar i agent za prodaju nekretnina, konobar i dostavljač, a sa suprugom je potom kupio kuću. Supruga Panarat je radila kao menadžerica u hotelu, a nakon toga je otvorila tajlandski restoran. Kada su se savršeno uhodali, Rajko je poželio vratiti se u Makarsku i tako se i zbilo – sve su prodali, i kuće i restoran i preselili se u grad podno Biokova.
U međuvremenu su stalno odlazili u Tajland gdje mu je bilo lijepo živjeti. Kako kazuje, život u Australiji mu se nimalo nije svidio, a Tajland mu je puno draži i tamo bi i mogao živjeti, ali samo ne u Bangkoku, već na nekom selu gdje je mirniji život. Obožava ruralni način života pa je u Tajlandu u blizini rijeke Kwai imao čak i plantažu manga, koju je prodao čim se pojavila pandemija koronavirusa.
– Od samog početka mojih putovanja, san mi je bio vratiti se u Makarsku i nikada nisam planirao negdje ostati, a ne vratiti se doma.
I u Australiji i Tajlandu, srce me uvijek vuklo prema Makarskoj, i svakog dana sam ‘’pilao” suprugu da se vratimo u Makarsku, a povratak mi je posebno bio važan zbog sina jer želim da odraste u mom rodnom gradu koji je, za razliku od velikih svjetskih gradova gdje je sve naopako, siguran za dijete, i sve je blizu.
Sin se već sada navečer igra s ekipom po Kalalargi i na Kačićevu trgu i to je neprocjenjivo. S obzirom na to da se Makarska preizgradila, ljeti mi je postala jako stresna baš zbog gužve u prometu jer svakog dana moram dostaviti hranu i piće za naš objekt.
Osim toga, nema mi većeg gušta nego pješačiti po Biokovu i uživati u svom miru, moru, kužinavanju i prirodi, vremenu provedenom s obitelji i životinjama.
Ovdje je baš idila o kakvoj sam sanjao na svojim putovanjima, mada sam planirao kupiti kuću na osami na Braču, ali supruzi se takav život baš nije sviđao jer je ona poduzetna i navikla je raditi u restoranu – kazao je Rajko, dodavši da mu nije bilo u planu baviti se ugostiteljstvom u Makarskoj, ali supruga Panarat jednostavno je navikla raditi i velika joj je želja bila imati svoj mali restoran s tajlandskim jelima.
Supruga kao feniks
Kako kazuje, Panarat je najupornija osoba koju je upoznao i koja se nikada ne predaje, a iz pepela se uzdiže kao feniks.
– Ma ona ne odustaje nikada. Može se sve srušiti i nestati, ali ona ide dalje i to je nevjerojatan duh, posebno kod Azijata, svi moji novčani uspjesi u Australiji vezani su baš za suprugu, koja uvijek nađe rješenje svakog problema i ima smisao za investiranje – ističe Rajko, dodavši da im je najveći problem u Kalalargi bio unajmiti poslovni prostor jer su ih odbili gotovo svi najmodavci koji nikako nisu bili za ugostiteljski objekt, već isključivo za frizerski salon ili suvenirnicu.