StoryEditor
Obalasusret u solinu

Kevin je radio u velikoj IT tvrtki u Zürichu i nije bio sretan: Shvatio sam da mogu drugačije, dao sam otkaz i krenuo pješice. Gdje? Pa, oko svijeta

Piše Anja Popović
21. siječnja 2020. - 14:21
Božidar Vukičević/Hanza media

Nakon što ga naši kolege iz Zadra nisu uspjeli "uhvatiti", u Splitu smo imali nešto više sreće pa smo se uspjeli susresti sa Švicarcem Kevinom Schulerom (28) koji je sredinom kolovoza odlučio proputovati svijet, i to uglavnom – pješice. S netipičnim IT stručnjakom susreli smo se u kamenom parku Nove starine u Solinu, gdje boravi posljednjih desetak dana. Spava na otvorenom, volontira, dakle čini sve ono što je u potpunoj suprotnosti s njegovom svakodnevicom u rodnoj zemlji.

Što ga je potaknulo da siguran i dobro plaćen posao u Zürichu zamijeni pješačenjem po svijetu, pitamo ga, iako smo već pretpostavljali kakav bi nam odgovor mogao dati.

– Nisam bio sretan – započinje svoju priču Kevin, inače rodom iz malog švicarskog mjesta Rothenthurma.

Zahvaljujući talentu za informatiku, još za vrijeme studiranja počeo je dobivati dobre poslovne prilike. Već u ranim dvadesetima tako se našao na jednoj od važnijih pozicija jedne IT tvrtke.

– Imao sam slobodu, donosio sam važne odluke, ali nakon toga sam prešao u veću tvrtku i postao jedan od mnogih zaposlenika. Sve sam više osjećao da nisam sretan, ali mislio sam da je to standard. Imali smo otvoreni ured i sjećam se kako sam, dok sam razgovarao s klijentima na telefon, bio zabrinut kako me doživljavaju ljudi oko mene...– prisjeća se Kevin razdoblja koje zapravo nije bilo tako davno.

image
Božidar Vukičević/Hanza media

Kaže nam kako mu je životni put nepovratno promijenio odlazak na razmjenu u Hong Kong.

– Tamo sam upoznao ljude koji su putovali na ovakav način i bio sam znatiželjan. Dobio sam ideje kako krenuti s tim. Nakon što sam se vratio s razmjene, shvatio sam da stvari mogu biti drukčije i dao sam otkaz – objašnjava Schuler, te naglašava kako je nedugo prije toga završio studij, tako da je mirno mogao realizirati svoju ideju.

A djevojka, obitelj, prijatelji? – pitamo ga.

– Obitelj nije bila baš sretna, otac je bio zbunjen ovim što radim i zbog čega to radim, a sestra je mislila da bježim od obaveza. Ni šef nije bio sretan – kroz smijeh nam kaže Kevin i naglašava kako obitelj primjećuje da je danas sretniji nego prije šest mjeseci, a i odnos im je postao bolji.

– Mislim da situacije sada doživljavam onakvima kakve jesu. Teško je to objasniti, ali sve više shvaćam da više nije stvar u izbjegavanju loših iskustava, nego u ispravnom načinu nošenja s njima. Ako se nešto loše dogodi, ne treba zbog toga biti ljut nekoliko dana. Sada razmišljam na način – dogodilo se i moram to prevladati – objašnjava Kevin i dodaje kako ga je, uz samo putovanje, promijenila i meditacija kojom se počeo baviti prije godinu dana.

Ipak, mi smo se u ovom tekstu odlučili zadržati na putovanju koje je samo po sebi fascinantno.

Prva destinacija bila mu je Austrija, gdje mu živi dio rodbine, nakon čega je otišao u Južni Tirol, Italiju, Sloveniju i naposljetku u Hrvatsku. Ako ste već krenuli upisivati njegovo ime na Instagramu kako biste pronašli fotografije njegovih avantura, mogli biste se razočarati jer Kevin društvene mreže – nema.

image
Privatni Album

– Mislim da bih onda, makar i nesvjesno, putovao tako da ispunim očekivanja ljudi na društvenim mrežama. Nisam krenuo na ovo putovanje da bih postao poznat, radim ovo radi sebe. Možda napravim Instagram jednom kad se vratim u Švicarsku. Više je riječ o tome da se naučim nositi s problemima, tjeskobom. To je moj glavni motiv. Također, nekada mi je bilo jako teško prvi pristupiti ljudima i početi razgovarati s njima, ali sada mi to postaje sve lakše – kaže nam naš sugovornik, koji nema namjeru posjetiti glavni grad Lijepe naše jer, kako naglašava, noći provodi isključivo na otvorenom pa bi mu tamo bilo pomalo hladno.

Nakon Solina stoga ide prema Splitu, a onda misli da bi mogao obići naše otoke. Ipak, konkretan plan nema niti je s ikakvim planom krenuo na putovanje. Obilazi mjesta koja mu se učine vrijedna vidjeti ili ona gdje nađe zanimljive opcije za volontiranje. Iako se trudi što veću kilometražu prijeći hodajući, ponekad ipak sjedne u bus ili vlak, a putuje samo s jednim ruksakom u kojemu se svakog dana nalazi sve manje stvari. Kako nam kaže, tijekom vremena je shvatio da mu ne treba sve što je ponio. Primjerice, nekada je imao dva ručnika, a sada se u njegovoj torbi nalazi samo mala krpa od mikrofibre.

– Nije baš idealna, ali služi svrsi – kaže nam kroz smijeh.

Sa sobom nosi šator i vreću za spavanje, i iako su mu iskustva uglavnom pozitivna, susreo se i s čudnim pogledima te negativnim komentarima.

– Kada sam nekoliko dana u gradu, odijevam se elegantnije, a dok pješačim, onda sam u staroj odjeći. Zanimljivo je kako me ljudi gledaju na drukčiji način. Kad sam u odjeći za pješačenje, znali su mi govoriti da sam beskućnik, čudak... – nabraja Schuler, koji priznaje da je i sam nekada na sličan način etiketirao ljude.

Na hranu ne troši puno budući da kuha sam. Kako naglašava, nije dovoljno kulinarski vješt da bi mogao fascinirati neku djevojku, ali zna pripremiti jednostavna jela.

Nas je, naravno, zanimalo i kako financira putovanje budući da se na destinacijama koje posjećuje bavi isključivo volontiranjem.
– Imam dovoljno ušteđevine, a i naučio sam živjeti skromno – iskreno će Kevin, koji će se u listopadu nakratko vratiti u Švicarsku, nakon čega će vjerojatno opet krenuti s pješačenjem.

Ne isključuje mogućnost da se jednog dana vrati IT sektoru, ali naglašava nam da će tada njegov posao morati biti povezan s nekim jačim ciljevima, poput, recimo, zaštite okoliša i da se neće voditi isključivo profitom.

#PUT OKO SVIJETA#KEVIN SCHULER

Izdvojeno