| Tradicionalna procesija kreće se kroz šest mjesta Jelšanske župe, ali tako da se nigdje ne sretnu jer bi nastupila nesreća. Ove godine čast da nosi križ imao je Nenad Makjanić, a popis budućih križonoša zna se do 2037. godine |
| piše mirko crnčević foto ante čizmić |
 |
| Nakon cijele noći nošenja teškog križa, bosonogog Nenada Makjanića dočekalo je tisuće vjernika i ponosna obitelj / Ante Čizmić / CROPIX |
Jelšani njeguju i poseban običaj žalovanja Gospi na Račiću, tako da se još u poslijepodnevnim satima, kroz Banski dolac penjala procesija predvođena bosonogim križonošom Nenadom Makjanićem, a u svetištu molilo i pjevalo …
Stala majka. U večernjim satima je u svim crkvama nakon Mise Gospodnje večere župnik križonošama i pratnji oprao noge, što je znak ljubavi koju je Krist iskazao prema svojim učenicima. S nestrpljenjem su tisuće ljudi po poprilično prohladnu vremenu iščekivale izlazak procesija iz crkava, iz one jelšanske je rijeka ferala, kandelira i toraca što su okruživali u crni veo omotano raspelo, krenula polako i dostojanstveno niz kamenu Pjacu.
Starinski, arhaični napjevi koji su od davnina zadržali izvornost i koji se naprosto više osjećaju nego razumiju, parali su nebo. Svijet je šutke, svatko sa svojim mislima i pokorom krenuo u povorci kroz Jelsu prema Pitvama. Ipak, najteže je bosonogim križonošama, oni nigdje ne smiju sjesti ni odmoriti se, a u crkvama kleče čvrsto držeći Križ.
Šest povorki u krugu
I dok je jelšanska procesija stizala u Pitve, Tonči Barbić je s pitovskom procesijom već bio pred Vrisnikom, a Ivo Ivanković vrisniški križonoša u sviračkoj crkvi. Križonoša Tonči Carić je Svirčane upravo uvodio u Vrbanj, dok je Vrbanjane Mario Račić predvodio na putu u Vrbosku, najmlađi ovogodišnji križonoša Saša Bogdanić svoje je Vrbovljane uz more vodio prema jelšanskoj crkvi.
Dakle, cijelu noć se za Križen hodilo i Boga molilo, a da se procesije nigdje nisu “skontrale”, bila bi to nesreća vjeruju ljudi, ali kako sve idu u krug, poput kazaljki sata, ni ne mogu se sresti. A kad je pukla zora, u Jelsi se skupljalo mnoštvo, na Pjaci se napravio špalir od onih koji su cijelu noć dočekivali procesije, ali i od znatiželjnika koji nisu željeli propustiti dirljiv i spektakularan dolazak Križa.
Tišina se mogla opipati, svijet se gura, oči su uprte u Molu Bondu, i evo ih pojavljuju se umorni i iscrpljeni od duga puta, no ponosni, jer su još jedan zavjet ispunili, Nenad se s Križem zatrčao kroz svijet u zagrljaj župniku don Stanku Jerčiću, tu je obitelj, majka Jadranka kojoj godine i noge više ne daju da ide za Križen, ljubi sina, supruga Edita, djeca Ana, Jadran i najmlađa Ivana, suze radosti i ponosa kapale su na škrt dalmatinski kamen.
