 |
| Kaštel Sućurac
Duje Klarić / CROPIX |
Na Kozjaku se i danas nalaze brojni nalazi koji potječu iz ilirskog razdoblja.
Za vrijeme grčke i rimske vlasti Kaštela doživljavaju gospodarski procvat i civilizacijski rast, o čemu svjedoče ostaci mnogih antičkih vila i naselja Siculi, smještenog na Resniku.
Hrvati su u 7. stoljeću naselili blage padine Kozjaka, o čemu, kao nijemi svjedoci toga vremena, svjedoče starohrvatske crkvice.
Trogirski su i splitski vlastelini zajedno s crkvenim velikodostojnicima izgrađivali kaštele na obali mora ili na hridima kako bi zaštitili ljetinu i seljake. Sve su to činili uz odobrenje venecijanskih vlasti.
Tako utvrđeni dvorci − kašteli zaista su sa svojim kulama, opko-pima, puškarnicama i pokretnim mostovima prema kopnu djelovali kao utvrde. Sa strane okrenute moru izgrađivani su u stilu renesansnih ljetnikovaca, sa širokim prozorima i balkonima.
Mještani starih sela smještenih na padinama Kozjaka potražili su utočište i sigurnost oko kaštela te su izgradili nova utvrđena naselja.Poljoprivreda, maslinarstvo i vinogradarstvo stoljećima su bile najvažnije grane gospodarstva i temelji ekonomske moći toga područja.
O bogatoj kulturno-povijesnoj baštini Kaštela svjedoče velike crkve sa zvonicima koje su ukrašavali poznati umjetnici tog vremena, srebrni i zlatni zavjetni darovi koji se i danas čuvaju u crkvenim riznicama, te narodna nošnja poznata po zlatnim ukrasima i zlatovezu.
Oko 16 kaštela izgrađeno je sedam sela: Štafilić, Novi, Stari, Lukšić, Kambelovac, Gomilica i Sućurac, koja su rasla, razvijala se i konačno spojila u grad Kaštela. U svojim gradskim jezgrama do danas su zadržala autohtonu dal-matinsku arhitekturu, kuće s balaturama, konobama, kaletama i trgovima.
