Braniteljska zadruga "Kosir" ima dobar plan: Unešić će procvasti u smilju i drugom aromatičnom bilju

Teško je odgovoriti niječno na nemoralnu ponudu koja bi vas oslobodila svih poslovnih muka, donijela vam pristojnu zaradu, te omogućila da i u budućnosti i dalje “kapa” dovoljno novca za život. No kada odlučite svoju budućnost podrediti jednom cilju, onda i nemoralne ponude padaju u vodu.

A tako bi se nekako moglo početi s pričom o jednoj braniteljskoj zadruzi imena “Kosir”, koja od samog starta preskače brojne barikade u svom poslovanju, bori se s vjetrenjačama, no od zacrtanog ne odustaje. Iako su im Francuzi netom nakon prvih godina poslovanja na stol bacili puno šuškavih novčanica za kontrolni paket dionica u vlasništvu.

‘Obranili smo zadrugu’

– Nismo pristali, pa što bi to značilo kada bi branitelji odmah prodali nešto što su pokrenuli kako bi razvijali za dobrobit svih nas. Pa sada uz Braniteljsku zadrugu “Kosir” imamo više od tristo ljudi koliko ih je uključeno u rad, stotinjak je obitelji vezano za nas – kazuju nam predstavnici ove zadruge, dok nam pokazuju i svoje nove obrađene hektare, posađene u rujnu mjesecu, a berbu čekaju u lipnju 2015. godine.

Riječ je o području nedaleko od Unešića, na 53 hektara državno-poljoprivrednog zemljišta, dobivenog u koncesiju na pedeset godina. A sve je počelo još u srpnju 2007. godine, kada su umirovljeni branitelji iskoristili pogodnost dobivanja poticaja od 150.000 kuna za formiranje zadruge i ulaska u posao.

– Na području Biskog smo posadili melissu, odnosno matičnjak na 23.000 metara četvornih, no dvije vlažne godine nisu rezultirale planiranim. Umjesto poticaja, sebi smo stvorili minus – govori nam Ivan Munitić, popularni Muni, ujedno i predsjednik Motokluba legendarne IV. gardijske brigade.

Od 2008. godine za upravitelja BZ-a “Kosir” dolazi Domagoj Bekavac, i odluka je zadrugara da se okrenu destiliranju ljekovitih trava, odnosno herbe.

– Sljedeće dvije godine, 2008. i 2009., u najmu smo destilerije za aromatična bilja u Dicmu, ali kako smo trebali veći prostor, selimo se u Dugopolje 2010. godine, gdje radimo na jednom parogeneratoru i kotlu od 1600 litara, te u najam uzimamo još dva od po 1600 litara kotla i još jedan parogenerator. Naime, tržište je gladno, pogotovo francusko, aromatičnih ulja, a naša zemlja nije zatrovana pesticidima, godinama se na njoj nije sadilo i eto famozne formule za uspjeh. Naravno, uz naš konstantan rad i preskakanje brojnih problema koji su izronili u ovom našem pionirskom pothvatu – kazuje nam upravitelj Bekavac dok obilazimo nasade u Unešiću gdje su u najmu državnog zemljišta, pa već slažu i brojne planove za budućnost.

Naime, uspješnost ovog projekta, ako tako možemo nazvati djelovanje braniteljske zadruge, već su prepoznali Francuzi, Talijani i Amerikanci i ponudili partnerstvo te suradnju. No ne daju se naši, odlučili su zagristi u kolač zvan – smilje i ostalo bilje, koje novac donosi pretvorbom u cijenjena i skupocjena aromatična ulja.

– Od sadnica do ulja! Sve ekološki, uzgojeno na zemlji koja je od 1972. godine – mirovala. Bez pesticida, bez zagađenja, a i danas mi biljke ne tretiramo otrovima, nego samo onim prirodnim buhačem umjesto pesticidima. Ne trebamo ni gnojivo za ove sadnice jer je zemlja odlična. A i sadnice su s prefiksom – domaće, jer isključivo ih za nas uzgajaju naši kooperanti, i to pod stručnim nadzorom. Od našeg sjemena, naravno – recept za uspjeh niže Bekavac, koji nam otkriva kako su nedavno nabavili i mali stroj za sadnju bilja.

Daljnji plan im je, uz smilje, saditi i sve ostalo aromatično bilje, te na području u Unešiću napraviti i pogon destilerije, kao i sušare.

– Ideja je da se čitav kraj orijentira prema ekoproizvodnji smilja, u čemu bi sudjelovalo lokalno stanovništvo, pa su to sve sutra i temelji za ekoturizam. Više od milijun kuna uložili smo u teren, a participirat ćemo i prema EU fondovima kako bismo do kraja realizirali ovaj projekt oživljavanja Zagore, te omogućili radni povratak branitelja civilnom društvu – iznosi brojčane podatke Bekavac, kao i to kako je upravo Braniteljska zadruga “Kosir”, s 25 ostalih zadruga iz Dalmacije, nositelj projekta poboljšanja proizvodnje smilja i drugih aromatičnih bilja.
Sada BZ “Kosir”, uz zadrugare, upošljava šest djelatnika, sezonski petoricu na radu u destileriji, uz brojne kooperante na samom branju, otkupu i preradi bilja.

Problemi poslovanja Branitelji su ulaskom u ovaj pozamašan posao, uz sve pogodnosti i najavu primamljive zarade, ubrzo spoznali i sve nedostatke. Prvo sa zemljištem – teško je dobiti dobru parcelu, jer onih većih su u pravilu korisnici Hrvatske šume, pa se koncesija i ne dobije na duže radoblje. Budući da Dalmacija uopće nema poljoprivredne površine za sadnju aromatičnog bilja, koriste se dostupne površine, a riječ je mahom o pašnjacima. Stoga se i članovi BZ-a “Kosir”, kao i svi ostali proizvođači, nadaju kako će sve te birokratske zapreke skoro – prebroditi. Jer upravo vam dugoročno ulaganje jamči i povratak uloženog te, ako se sve posloži, i dobit! Drugo su vremenske (ne)prilike o kojima itekako ovisite, pa ako je sušna godina, ne valja, ako je vlažna godina, opet ne valja. Treće je otkup ulja. Naime, hrvatsko tržište je premalo za otkup proizvedenih aromatičnih ulja, pa ste prisiljeni na izvor, a strani poduzetnici i otkupljivači žele – kontinuitet! I količine i kvalitete...

Za kilogram 11 kuna Kako se u jednom hipu prepoznao dobar posao sa smiljem, tako je tržište diktiralo i cijene. Za kilogram ubranog smilja 2008. godine beračima se plaćalo 2,5 kuna, da bi danas ta naknada narasla na 11 kuna za kilogram herbe. Prema izračunima stručnjaka, realna cijena bi bila pet kuna za kilogram. Berač u prosjeku dnevno ubere oko sto kilograma smilja.

U priobalnim županijama 150 braniteljskih zadruga Nebojša Jerković, predsjednik Referalnog centra Ministarstva branitelja za Dalmaciju, iznio nam je i brojke o samim braniteljskim zadrugama: – Braniteljskih zadruga u priobalnim županijama, od Dubrovnika do Like, je 150, a zadatak je našeg Centra pomoći im u organizaciji poslovanja. I sam imam iskustva s radom na zemlji u sklopu Modro-zelene zadruge na području Metkovića, gdje imamo maslinik i bilje, ali i vinograde te buhač koji je prirodni pesticid. Među prvima smo s ekocertifikatom u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.