Makarani su jednostavno takvi da vam oni sve gledaju svisoka.
Pogotovo muškarci. A tek oni mlađi, srednjoškolci! Ti nosom režu oblake. I nije to samo naš dojam. Istraživanja su pokazala, pisali smo u ovim novinama, da su Makarani zaista najviši ljudi na svijetu.
Istina je da i ta istraživanja stalno mijenjaju stav, očito je riječ o prijelaznom peharu. Češće se stasitost pripisivala Imoćanima ili Hercegovcima. Neki će reći da je titula Makaranima došla s priljevom hercegovačkoga kapitala u priobalne apartmane, prije dvadesetak godina. No, činjenica je da smo mi jučer sjedili u kafiću okruženi visokim ljudima koji ni sami nisu svjesni da je njihova visina od 185 do dvjestotinjak centimetara nešto neobično na ostatku planeta.
Koga god smo pitali da nam pokaže najviši primjerak Makaranina, upirali bi prstom u mladića Hrvoja Nemčića koji je taman preko ceste s rive prilazio štekatu.
I stručni žiri, koji su u ovom izboru činila trojica visokih ljudi sa stola do našeg, potvrdno je kimao glavom. Nemo je zaista taj.
A što on kaže?
– Ima san 210 centimetara kad san se zadnji put mirio. To je bilo u srednjoj. Prijatelj mi je 202 i dosta je manji od mene, pa može bit i da san narasta – ravnodušno će Nemčić, inače avanturist i putopisac.
Ne čude ga rezultati istraživanja jer "tamo gore" sreće puno ljudi. Odjeću mu nije problem naći – sve naručuje preko interneta. Javlja se Goran, predsjednik onog žirija, pa stručno analitički ocjenjuje da je Nemi glavni problem, začudit ćete se – socijalne naravi. A Nemo odmah zna o čemu se govori.
– Je! Iša san na koncert u Zagreb da se maknen od ovih mojih Makarana. I ogromna je gužva, stojin u velikoj dvorani Doma sportova, kad ono gledan oko mene stiglo 20, 30 Makarana! Kad šta je – oni se dogovorili, ako se izgubimo, nać ćemo se kod Neme. A drugih problema nema, jedino šta ne mogu opljačkat banku – veli Nemo kroz smijeh, pa vidimo da se krije neka istinita anegdota.
Bila je prije koju godinu nekakva pljačka, tražio se počinitelj. Kamere su zabilježile tipa višeg od dva metra. Lako su ga našli, ali je prije trebalo ispitati sve jablane. Samo u Makarskoj bi, nagađa naš žiri, moglo biti i pedesetak ljudi viših od 200 centimetara. U toj priči sjeti se Nemo da ima i lijepih dogodovština.
– Evo sad, ima san u Etiopiju uć. Viza mi je počinjala tek iza ponoći, a ja san sletio u devet navečer. Znači, ne mogu proć carinsku službu. A ruksak mogu preuzet tek kad prođen pregled. I sad ja iša pitat bar da mi stvari dodaju. I gledan sve okolo, znojin se, vrtin se i dolazin na šalter s tin papirima di piše da viza počinje tek sutra, a djelatnica me tamo gleda govori "oh, you are so tall", i taf, lupi mi pečat, bez da je išta pitala, nije ni pogledala papir. Skrenulo pažnju. Tako da digod pomogne... – smije se Nemo.
A kad smo kod toga, taman nailazi jedan proslavljeni primjerak visokog Makaranina. Košarkaš Nenad Videka. Danas je trener u klubu "Amfora".
– Ja sam 197. Ima mladih momaka u klubu koji su puno viši, Sokol Stipe je, recimo, 205 ili 206 centimetara. A znan ja kako in je. Mater bi mi znala uć u dućan postola pitat: "Imate li dičje patike broj 48?" Svi muški u obitelji su mi visoki. Evo, baš mi dolazi direktor kluba, ide priko ceste, vidite ga – kaže Videka i naravno da vidimo, čovjek je također ogroman, ali opet, za makarske standarde ništa impresivno. U tri koraka prelazi cestu, daje ruku, komad je to šake.
– Zoran Agić, drago mi je. 205 centimetara – spremno će i on.
I njemu je genetika pomagala, pogotovo, kaže, igarska strana. Tamo su svi visoki. Videka se nadovezuje da su ondje u prosjeku ljudi preko 190 centimetara. Možda je toliki bio i kralj Artur. I njegova je majka iz Igrana, nije to šala.
Kaže Agić da ni on nikad nije bio najviši u ekipi. U osmom razredu je odjednom, samo tako, narastao 20 centi. Pritom ga je sve živo boljelo.
– Užasno je bilo, navečer bi me morali masirat, mazat. A sad je okej. Srića, po hotelima su počeli kreveti od 210 centimetara, to mi je drago. Cipele mi nisu problem, broj 46 nosin, čak iman mala stopala za visinu, ali dužina nogavice mi rijetko kad odgovara. Noga mi je do kukova 130 centimetara i nešto sitno. Nađen hlače najčešće u Sovićima. Dođen i pitan imate li tu i tu dužinu, model me uopće ne zanima – nastavlja Agić, a Videka će na to da Zoran ima noge ko njemačka manekenka.
Navratio je i mladi košarkaš Amfore, 19-godišnji Gojo Pribisalić.
– Dva metra ravno imam. U klubu ih ima viših od mene, ali i ovako nije lako. Svi te gledaju "u vidi kliki si, kad si toliko narasta", ma više san i navika. U obitelji mi nije niko priko 185, tako da ne znan kako san ovoliki ispa – veli Gojo.
Završio je nedavno srednju elektrotehničku, zna i on biti, dakle, pognut za računalom poput ostalih vršnjaka, ali mi pitamo – koliko košarka pomaže u rastu?
– Počeo san igrat sa 16 godina. Tad san bio metar i 89. U godinu dana san narasta šest, sedan centimetara – odgovara Gojo koji bi, da može birati, volio da je mrvicu niži.
Zato je vaterpolist i pustolov Mihovil Miće Marinović zadovoljan svojim gabaritima.
– Imam 196 centimetara. Odmah se znalo da će bit nešto od mene jer kad sam se rodio, ima san pet kila, velika sam beba bio. U vrtiću je jedan bio viši od mene pa san ga tuka, a onda su me izbacili. Dvadesetak godina kasnije opet smo se sreli. Ispalo je da se obojica bavimo vaterpolom. I sve mi je oprostio – smije se Miće, ali i on dodaje da u osnovnoj ni u srednjoj školi nije bio najviši.
Tonči Talaja, njegov prijatelj, cijeli ga život malo gleda svisoka. Takvi su vam ti političari. Ako vam je ime poznato, nalazi se na listi stranke Start za izbore za Europski parlament. Kaže Miće da bi ih, dok su oni Makarani bili na faksu u Zagrebu, stalno gledali kao divove. Imaju u ekipi jednog prijatelja od 185 centimetara i taj je baš patuljak. Diže se na prste kad se slikaju. Sjetimo se tada da nam je najviši Makaranin, Nemo, ranije ispričao kako je znao s prijateljima, isto Makaranima, doći u Čakovec u nekakvu birtiju, pa kad bi njih trojica ulazili, saginjali se ispod vrata da prođu i sjedali za šank, domaćini bi dobacivali da su im cijeli kafić zauzeli.
Zanimljivo, koga god smo pitali zna li nekog dvometraša, ideje su samo frcale. Ima ih zaista puno, a onda nije ni čudno da ih je dobar dio i na značajnim, rukovodećim funkcijama, pa se može reći da ovi visoki ljudi dolaze i do visokih funkcija, njima ništa nije teško dobaviti.
Lipa Zore, daleko je gore...
Dodajmo da je i proslavljena manekenka Kristina Šalinović rodom iz Makarske. Ona ima 181 centimetar. Ima noge skoro kao Zoran Agić! Onaj koji ima noge ko njemačka manekenka. I nije jedina, na Rivijeri je još dosta lijepih djevojaka koje su i zahvaljujući visini odlučile zaploviti modnim vodama.
Tu je i Zorica Pavoković (20). Naišli smo na nju i na Luku Milinkovića (25) iz Baške Vode. Oni su, zapravo, više-manje prosječan par – ona ima 182 centimetra, a Luka oko 190. Ni jedno od njih nije bilo najviše u svojim razredima, ali zato Zorici visina dobro dođe u građenju uspješne manekenske karijere.
– Naravno da visina tu igra bitnu ulogu, ali u Baškoj Vodi, gdje mi živimo, dosta je visokih ljudi U razredu je bilo viših od mene, sigurno tri, četiri ženske i isto toliko muških – usput će Zorica.