Mi, proučavatelji holokausta, genocida i masovnog nasilja, osjećamo se ponukanim upozoriti na opasnost od genocida u izraelskom napadu na Gazu – tako počinje izjava koju je potpisalo 56 stručnjaka za holokaust i genocid s pet kontinenata.
Riječ je o peticiji objavljenoj u sklopu projekta „Contending Modernities” (Suprotstavljene modernosti), koji je pokrenuo Institut Kroc na pariškom Sveučilištu Notre Dame, a fokusira se na susret religije s modernošću. Potpisnici su sveučilišni profesori i istraživači s raznih instituta u Americi, Europi, Aziji, Africi i Australiji.
Među njima ima i eksperata židovske nacionalnosti. Tako uvodni tekst potpisuje izraelski povjesničar dr. Raz Segal, profesor studija holokausta i genocida na Sveučilištu Stockton u New Jerseyu, gdje vodi i poslijediplomski studij iz holokausta, kao i Program proučavanja genocida. Segal je i autor dviju knjiga o holokaustu i genocidu u Karpatskoj Ruteniji.
U tom uvodnom tekstu Segal citira izjave najviših izraelskih dužnosnika, predsjednika Isaaca Herzoga i premijera Benjamina Netanyahua, te ističe njihovo „stapanje apokaliptičnog religijskog simbolizma s isključujućim projektom moderne nacionalne države Izrael, kako bi se opravdalo i potaknulo potporu neviđenim stopama palestinskih smrti i razaranja”.
Pritom se misli na zloglasni Netanyahuov istup uoči početka izraelske ofenzive na Gazu – na koji se referirao i predsjednik Herzog - kada je Palestince usporedio s drevnim arapskim plemenom Amaleka, koje je u Starom zavjetu označeno kao „neprijatelj Židova” (jer im nije dopuštalo izlazak iz Egipta u Kanaan), pa ga treba uništiti do zadnje bebe i zadnje deve. Doslovno.
Jahve u Haagu
- Morate se sjetiti što vam je Amalek učinio, kaže naša Sveta knjiga – poručio je Netanyahu Izraelcima uoči agresije na Gazu, dovodeći u vezu drevne i današnje arapske neprijatelje, stvarajući time psihološko ozračje u kojem bi židovski građani Izraela trebali mirno prihvatiti genocid nad Palestincima, jer tako kaže Jahve.
Naime, Jahve po tom pitanju kaže sljedeće: „Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem‘ – kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!” (1. knjiga o Samuelu 15:2, 15:3).
Barbarsko dvomjesečno bombardiranje Gaze i neselektivno ubijanje palestinske djece, žena i staraca pokazuje da izraelska vojska zapravo ratuje protiv Amaleka, a ne protiv Palestinaca, odnosno da IDF u borbi protiv palestinskog naroda slijedi starozavjetne naputke koji jasno vode u genocid, kao što bi i sâm Jahve po današnjim kriterijima morao završiti na Haaškom sudu zbog poticanja na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
„I Herzog i Netanyahu su sekularni Židovi”, piše dr. Segal, ističući kako njihova upotreba religijskog jezika i simbolike u ovom slučaju odražava „opasno raskrižje isključujuće moderne nacionalne države s doseljeničkim kolonijalnim projektom na mjestu prožetom višestrukim religijskim povijestima i značenjima”.
Stoga su, kako kaže, svjetski znanstvenici bili prisiljeni ovom izjavom zatražiti prekid izraelske agresije:
„Znanstvenici koji su potpisali izjavu signaliziraju svoju uzbunu zbog masovnog nasilja koje je u tijeku u Gazi i huškačkog jezika koji prijeti daljnjom eskalacijom. Pozivaju na hitnu akciju da se zaustavi izraelski napad na Gazu i da se radi na budućnosti koja će jamčiti jednakost, slobodu, dostojanstvo i sigurnost svih ljudi koji žive između rijeke Jordan i Sredozemnog mora” – zaključuje Segal, nakon čega slijedi kolektivna izjava svjetskih eksperata.
‘Nasilje nije počelo 7. listopada‘
„Duboko smo ožalošćeni i zabrinuti zbog masovnog ubojstva više od 1200 Izraelaca i radnika migranata od strane Hamasa, Islamskog džihada i drugih 7. listopada, s više od 830 civila među njima. Također bilježimo dokaze o rodno uvjetovanom i seksualnom nasilju tijekom napada, ranjavanje tisuća Izraelaca, uništavanje izraelskih kibuca i gradova te otmicu više od 240 talaca u Pojas Gaze. Ta djela predstavljaju ratne zločine i zločine protiv čovječnosti”, navodi se na početku izjave.
Međutim, znanstvenici ne bi bili znanstvenici kada ne bi tražili najdublje uzroke neke pojave, o čemu govori nastavak njihove izjave:
„Priznajemo da nasilje u Izraelu i Palestini nije počelo 7. listopada. Ako bismo pokušali razumjeti masovno ubijanje 7. listopada, trebali bismo ga smjestiti u kontekst izraelskog doseljeničkog kolonijalizma, izraelskog vojnog okupacijskog nasilja nad Palestincima od 1967., šesnaestogodišnje opsade Pojasa Gaze od 2007. i lanjskog uspona na vlast u Izraelu vlade sastavljene od političara koji s ponosom govore o židovskoj nadmoći i isključivom nacionalizmu”, kaže se u izjavi.
Potom se precizira da „objašnjenje nije opravdanje”, te da ovaj navedeni kontekst „ni na koji način ne opravdava napade Palestinaca na izraelske civile i radnike migrante 7. listopada”, nakon čega se prelazi na „drugu stranu medalje”, odnosno na činjenicu da je onaj koji je 7. listopada bio žrtva, nakon 7. listopada postao krvnik:
„Također smo duboko ožalošćeni i zabrinuti zbog izraelskog napada na Gazu kao odgovor na napad Hamasa. Izraelski napad izazvao je smrt i razaranje na neviđenoj razini (...). U dva mjeseca izraelski je napad ubio više od 16.000 Palestinaca (s još tisućama zatrpanim pod ruševinama) - gotovo polovicu djece i mladih, pri čemu se u prosjeku jedno palestinsko dijete ubije svakih 10 minuta - i ranio njih preko 40 tisuća”, stoji u izjavi.
‘Ljudske životinje‘
U nastavku izjave znanstvenici navode kako „razina razaranja i ubijanja bez presedana ukazuje na ratne zločine velikih razmjera u izraelskom napadu na Gazu”, odnosno kako „deseci izjava” izraelskih čelnika, ministara u ratnom kabinetu i viših vojnih časnika sugeriraju „namjeru uništenja” Palestinaca „kao takvih”, što je jasno obilježje genocida.
„Predstavljanje cijele civilne populacije kao neprijatelja obilježava povijest modernog genocida, s genocidom nad Armencima (1915.-1918.) i genocidom u Ruandi (1994.) kao dobro poznatim primjerima. Izjave uključuju i dehumanizirajući jezik, poput spominjanja ‘ljudskih životinja‘ od strane izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta, kada je 9. listopada proglasio ‘potpunu opsadu‘ Gaze”, navodi se u izjavi.
No ministar Gallant nije jedini izraelski dužnosnik koji je Palestince nazvao „ljudskim životinjama”. Znanstvenici citiraju i izraelskog koordinatora vladinih aktivnosti na palestinskim teritorijima, general-bojnika Ghassana Aliana, koji je 10. listopada objavio video poruku zastrašujućeg sadržaja: „Ljudske životinje moraju se tretirati kao takve. Neće biti struje i vode [u Gazi], bit će samo razaranja. Željeli ste pakao, pakao ćete i dobiti.”
Znanstvenici u svojoj izjavi ističu da „ove izraze namjere treba također razumjeti u odnosu na rašireno poticanje na genocid u izraelskim medijima od 7. listopada”, te navode više izjava izraelskih novinara koji su na društvenim mrežama izravno poticali na najgore zločine protiv Palestinaca.
Izraelski novinar David Mizrachi Wertheim tako je 7. listopada napisao da, ako svi izraelski taoci ne budu odmah vraćeni iz Gaze, treba pretvoriti Pojas Gaze „u klaonicu”:
„Ako im dlaka padne s glave – pogubite (palestinske) sigurnosne zatvorenike. Prekrši sve norme na putu do pobjede”, napisao je Wertheim, dok je njegov kolega Roy Sharon komentirao da, ako za eliminaciju Hamasa treba milijun mrtvih palestinskih tijela, „onda neka bude milijun tijela”.
„Deseci su primjera u izraelskim medijima koji podsjećaju na poticanje na genocid u Ruandi 1994. godine”, ističu znanstvenici.
Pozivi na drugu Nakbu
Svjetski eksperti upozoravaju i da su Palestinci sada životno ugroženi ne samo u Pojasu Gaze, nego i na drugim područjima.
„Ovo huškanje ukazuje na ozbiljnu opasnost s kojom se sada suočavaju Palestinci posvuda pod izraelskom vlašću. Nasilje izraelske vojske i doseljenika na okupiranoj Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu, koje se značajno pojačalo od početka 2023., ušlo je nakon 7. listopada u novu fazu brutalnosti”, stoji u izjavi.
Također se navodi da je nakon 7. listopada „šesnaest palestinskih zajednica - više od tisuću ljudi - prisilno raseljeno u cijelosti, nastavljajući politiku ‘etničkog čišćenja‘ Zapadne obale”, te da su izraelski vojnici i doseljenici od 7. listopada „ubili više od 220 Palestinaca na Zapadnoj obali, dok su uhitili tisuće”, s tim da nasilje nad Palestincima „uključuje i djela mučenja”.
„A sada je Itamar Ben-Gvir, krajnje desničarski doseljenik koji služi kao izraelski ministar nacionalne sigurnosti, doveo izraelske Palestince u još veću opasnost podjelom tisuća komada oružja izraelskim civilima koji su nakon 7. listopada formirali stotine jedinica za samoobranu”, konstatiraju znanstvenici.
Kao osobito zabrinjavajuću stavku, eksperti za holokaust i genocid ističu kako su u Izraelu nakon 7. listopada učestali pozivi na „drugu Nakbu”, te pojašnjavaju da se termin „Nakba” izvorno odnosi na „masakre i etničko čišćenje više od 750.000 Palestinaca i razaranje stotina sela i gradova od strane izraelskih snaga u ratu 1948., kada je Izrael uspostavljen”.
U tom smislu, znanstvenici citiraju objavu zastupnika izraelskog Knesseta Ariela Kallnera iz vladajuće stranke Likud: „Nakba sada neprijatelju. (...) Sada samo jedan cilj: Nakba! Nakba koja će zasjeniti Nakbu iz 1948. godine. Nakba u Gazi i Nakba onome tko [im se] usudi pridružiti.”
Potpisnici peticije ovu objavu Likudova ministra komentiraju na sljedeći način: „Znamo da je genocid proces i prepoznajemo da je postavljena pozornica za nasilje još teže od Nakbe, koje nije prostorno ograničeno na Gazu.”
Šest nužnih koraka
U zaključku svoje izjave svjetski znanstvenici konstatiraju da je došlo „vrijeme za usklađenu akciju za sprečavanje genocida”, te pozivaju vlade svih zemalja „da se pridržavaju svojih zakonskih
obveza da interveniraju i spriječe genocid, prema UN-ovoj Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (članak 1.)”.
U tom duhu, znanstvenici navode šest nužnih koraka koje svjetske vlade moraju napraviti. Prvo, „uvesti embargo na oružje Izraelu”. Drugo, „raditi na okončanju izraelskog vojnog napada na Gazu”. Treće, „provoditi pritisak na izraelsku vladu da odmah zaustavi sve intenzivnije nasilje vojske i doseljenika protiv Palestinaca na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu, što predstavlja jasna kršenja međunarodnog prava”.
Četvrto, „tražiti kontinuirano oslobađanje svih talaca držanih u Gazi i svih Palestinaca koji su nezakonito zatvoreni u Izraelu, bez optužbi ili suđenja”. Peto, „pozvati Međunarodni kazneni sud da istraži i izda naloge za uhićenje svih počinitelja masovnog nasilja od 7. listopada i nakon 7. listopada, i Palestinaca i Izraelaca”.
I šesto, „pokrenuti politički proces u Izraelu i Palestini temeljen na istinitom obračunu s izraelskim masovnim nasiljem nad Palestincima od Nakbe 1948., za budućnost koja će jamčiti jednakost, slobodu, dostojanstvo i sigurnost svih ljudi koji žive između rijeke Jordan i Sredozemnog mora”.
Robovi jedne knjige
Uz sve navedene mjere, znanstvenici pozivaju i poduzeća i radničke sindikate „da ne pomažu i ne potiču izraelsko masovno nasilje, već da slijede primjer radnika u belgijskim transportnim sindikatima koji su krajem listopada odbili prihvatiti letove kojima se šalje oružje u Izrael”.
„Na kraju, pozivamo znanstvenike, programe, centre i institute za proučavanje holokausta i genocida da zauzmu jasan stav protiv izraelskog masovnog nasilja i da nam se pridruže u naporima da ga zaustavimo i spriječimo njegovu daljnju eskalaciju”, navodi se na kraju teksta peticije.
Potom slijede potpisi 56 znanstvenika, abecednim redom, od južnoafričkog profesora Mohameda Adhikarija sa Sveučilišta u Cape Townu – autora više knjiga o doseljeničkom kolonijalizmu i genocidu u Južnoj Africi – do izraelskog eksperta Rana Zwigenberga, profesora azijskih studija, povijesti i židovskih studija na Sveučilištu
Pennsylvania State, koji je, među ostalim, napisao knjige o Hirošimi i Nagasakiju.
Ali što vrijede sve brojne knjige koje je napisalo ovih 56 svjetskih umnika, kad gospodar rata ima fiksaciju samo na jednu knjigu. Onu koja poziva da se palestinskom Amaleku zatre sjeme.