Tristo dana nakon početka ruske invazije i tri dana priije Božića, pod budnim "okom" američkih borbenih i špijunskih zrakoplova, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stigao je u Washington.
Bio je to njegov prvi službeni put izvan granica Ukrajine od trenutka kada je Vladimir Putin poslao svoje oklopne divizije da "denacificiraju" Ukrajinu, a svojim elitnim specijalcima naložio da uhite ili za glavu skrate tu skupinu "neofašista, alkoholičara i narkomana", odnosno ukrajinsku vladu na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. I da blitzkriegom uz državni udar zadrže Ukrajinu u "ruskom svijetu".
Plan je propao, a predsjednik Volodimir Zelenski u međuvremenu je postao simbol ukrajinskog otpora i opstojnosti. Možda na trenutke više djeluje kao glumac u ulozi ratnog i političkog vođe nego kao iskonski vođa, no njegova je uloga bila daleko najizazovnija uloga u svijetu u ovoj godini.
Ruska tiranija izgubila nadzor
I njegov posjet Washingtonu bio je pun simbolike. Dok je Zelenski još bio u zraku, domaćini su objavili novi paket američke vojne pomoći Ukrajini, uključujući i moćne proturaketne sustave Patriot. Nakon razgovora s američkim predsjednikom Bidenom, vrhunac posjeta bio je zapravo emotivan i snažan govor predsjednika Zelenskog pred oba doma američkog Kongresa (koji će dakako poduprijeti nastavak pomoći Ukrajini unatoč disonantnim tonovima nekolicine republikanaca). S obzirom na sličnost ukrajinskog i hrvatskog rata za slobodu i državnu neovisnost, kao i s obzirom na sličnost projekata ruskog i srpskog svijeta, neki naglasci iz govora Volodimira Zelenskog danas osobito zanimljivo zvuče.
Zahvaljujući SAD-u kao svojem glavnom savezniku i strateškom partneru (bez kojeg se Ukrajina ne bi mogla oduprijeti ruskoj invaziji, a još bi manje mogla zadavati udarce) Zelenski je poručio Kongresu: "To mi daje dobar razlog da s vama podijelim našu prvu zajedničku pobjedu: Zajedno smo pobijedili Rusiju u bitci za mišljenje ljudi diljem svijeta. Ruska tiranija izgubila je nadzor nad nama i više nam nikad neće određivati što da mislimo." Kako to poznato zvuči: protivniku koji ti je spalio zemlju, pobio ljude želeći te uništiti i podčiniti srpskom, pardon ruskom svijetu, oduzeti mogućnost da i dalje upravlja tvojim mislima? Da preko svojih medijskih utjecajnica i utjecajnika, mrežnih posvuduša i posvudeka, sponzorski uvezanih u propagandni stroj srpskog, pardon ruskog svijeta, određuju što ćete pjevati, kako ćete slaviti, ako želite da vas oni poštede etikete "ustaše", pardon "benderovca".
Ali na kraju ćete u svakom slučaju ipak biti "ustaša", pardon "benderovac". "Denacificirat" će vas kao hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Jer to je osvajački alibi srpskog, pardon ruskog svijeta. Zelenski je toga duboko svjestan i zato glasno slavi pobjedu nad ruskom kontrolom ukrajinskog mišljenja, podsjećajući Kongres da obrana Ukrajine nije samo rat za teritorij, već rat za budućnost, za slobodu i demokraciju. U tom kontekstu osvajanja slobode u ratnim uvjetima, ovih je dana Ukrajinska pravoslavna crkva učinila novi korak prema zapadnoj tradiciji i vrijednostima i novi korak iz obruča Ruske pravoslavne crkve pozivajući vjernike da (ako to žele) Božić slave po gregorijanskom kalendaru 25. prosinca, kao uostalom i većina europskih pravoslavnih crkvi (grčka, bugarska, rumunjska). Tim više se za Božić očekuje ruska oružana osveta Ukrajincima. No Zelenski, podrijetlom ukrajinski Židov, i na tu je temu imao poruku Kongresu i Svijetu:
"Mi ćemo slaviti Božić. Čak i ako ne bude struje, svjetlo vjere u nama neće se ugasiti. Ako nas Rusi napadnu svojim raketama učinit ćemo sve što možemo da se zaštitimo. Napadnu li nas s iranskim dronovima i budu li naši ljudi morali ići u skloništa na badnju večer, Ukrajinci će i ondje sjediti za blagdanskim stolom i veseliti se. Ne moramo mi znati želje svakog od njih ponaosob, jer znamo da svi mi, milijuni Ukrajinaca, želimo isto: Pobjedu. Samo pobjedu."
Po šumama i gorama
Poruka je dakako ponajprije adresirana najvećem savezniku, onom prekooceanskom, a potom i manjim europskim saveznicima. Od Hrvatske ne treba imati osobita očekivanja. Ne samo zato što je zemlja mala. Već i zato što je politički vrlo slabovidna. Kao što vidjesmo na sjednici Sabora i najveći Hrvati ("ustaše" na jeziku srpskog sveta) i najveći heroji među zastupnicima, spremno preskaču na Putinovu stranu kad ih sve izvede na čistinu.
Izvjesno je da će u sljedećoj godini, u kojoj se očekuje prekretnica u rusko-ukrajinskom ratu - vjerojatno neka vrsta primirja sa zamrznutim sukobom - i Ukrajina i Zelenski morati progutati i neke gorke bombone. Tako to obično biva kada se dogovara mir.
A budu li nakon toga željeli znati što se to mora dogoditi da naoko normalna država, koja je tako skupo platila svoju slobodu, nakon pobjede prepusti da joj glavom upravlja poraženi protivnik, e onda se mogu javiti u Zagreb. Boljeg primjera nigdje neće naći.
Predsjednik Zelenski svoje je obraćanje Kongresu i svijetu završio riječima: "Sretan Božić i Sretna i pobjednička Nova godina. Slava Ukrajini." Nisam još čula da su ga lovci na "klerofašiste" i "ustaše" u hrvatskom javnom prostoru pozvali na red. I da za kaznu otpjeva "Po šumama i gorama". Pet puta.