Uključite rusku državnu televiziju i spektakl rata u Ukrajini je prilično beskrvan. Emisije vijesti prikazuju ruske trupe u pokretu u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas, ruski vojni helikopteri lete iznad razine drveća, a Ukrajinci žalosnog izgleda polažu oružje i potpisuju obećanja da se neće boriti. Ruski Prvi kanal u srijedu je također prikazao komentatore okupljene oko interaktivne karte koja je navodno prikazivala napredovanje ruskih vojnika i separatističkih snaga Donjecke i Luganske Narodne Republike koje podržava Rusija.
Međutim, ono što Rusi nisu vidjeli bile su slike ukrajinskih gradova kao što su Harkov i Kijev nakon teškog granatiranja ili raketnih udara, piše CNN.
Ne, slika na ruskoj televiziji uglavnom je sterilna, s uglađenim video prilogom Ministarstva obrane i strogim službenim brifinzima glavnog ruskog vojnog glasnogovornika, general-bojnika Igora Konašenkova. O žrtvama se rijetko spominje - bilo ruske vojska ili ukrajinskih civila - a jezik je ublažen. Rusija, naposljetku, provodi ono što se zove "specijalna vojna operacija", a domaćim vijestima zabranjeno je to nazivati ratom ili invazijom.
Ali slika i prilika vojnih namjera Rusije postaje sve jasnija. Oko Kijeva, njegove se snage usredotočuju na opkoljavanje glavnog grada Ukrajine, u očitom pokušaju rušenja vlade -- cilj koji predsjednik Vladimir Putin, lažnim i drskim izrazima, naziva "denacifikacija". A na istoku i jugu zemlje pojavljuje se svojevrsni polumjesec teritorija pod ruskom kontrolom.
Rusija je u srijedu ujutro ustvrdila da su njezine trupe preuzele potpunu kontrolu nad južnim gradom Hersonom, sjeverno od poluotoka Krima - što je ukrajinsko ministarstvo obrane osporilo. Ali pritisak na sjever od Krima proširio je zonu ruske kontrole koja je uspostavljena 2014., kada je Rusija okupirala i pripojila poluotok u Crnom moru. Također je obnovila krimsku opskrbu vodom, budući da su ruske snage ponovno otvorile kanal koji je opskrbljivao do 85 posto potreba poluotoka prije nego što je bio prekinut nakon aneksije.
Što je još važnije, napredak u tom području pokazuje početak potencijalnog kopnenog mosta koji bi - u teoriji - mogao povezati ukrajinski lučki grad Odesu, preko Hersona, s teritorijama koje drže separatisti na istoku.
Ključni dio tog mogućeg koridora je jugoistočni grad Mariupol. Tamo se nastavljaju teške borbe, a separatističke snage koje podržavaju Rusija i Rusiju okružuju grad s oko 400.000 ljudi s tri strane. Vadym Boychenko, gradonačelnik Mariupolja, izjavio je u srijedu da broj ranjenih civila "raste svakim danom".
Sjeverno od Mariupolja, u blizini ruske granice, grad Harkov je pod snažnom ruskom vatrom. U srijedu je došlo do vojnog udara u blizini Gradskog vijeća Harkova, dan nakon što je zgradu regionalne državne uprave u Harkovu pogodio udar u kojem je, prema ukrajinskim dužnosnicima, poginulo 10 ljudi, a ozlijeđeno najmanje 24. Nijedna slika ove borbe ne stiže do gledatelja državne televizije u Rusiji - iako mnogi Rusi imaju pristup internetu, a neki mogu gledati međunarodne mreže.
Ali poruke ruskih dužnosnika i državnih medija jezivo podsjećaju na rat u Siriji. Kremlj je upozorio da ukrajinski "nacionalisti" planiraju koristiti civile kao "živi štit", dok ruska vojska nudi obećanje sigurnih puteva iz grada.
Ujutro kada je Rusija započela invaziju na Ukrajinu, Konašenkov, glasnogovornik ruske vojske, ustvrdio je - bez dokaza - da se Služba sigurnosti Ukrajine sprema širiti lažne vijesti o civilnim žrtvama. "U ukrajinskim gradovima izvedeno je inscenirano video snimanje s navodnim 'masovnim žrtvama' među civilnim stanovništvom Ukrajine", tvrdi Konašenkov, prenosi ruska državna novinska agencija RIA-Novosti.
Takve nategnute i neutemeljene tvrdnje slijede ruski priručnik o klevetanju sirijskih Bijelih kaciga, dobrovoljačke spasilačke skupine koja je svijetu pružila neke od najuvjerljivijih dokaza o gađanju civila od strane sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, uz potporu ruskih zračnih snaga.
Rusija inzistira da ne cilja na stambene četvrti u Ukrajini, unatoč brojnim dokazima koji govore suprotno. Ali namjerno ponavljanje te propagande jeziv je podsjetnik da je zadana ruska strategija, kada su u pitanju dokazi o civilnim žrtvama, potpuno poricanje.