Ruski predsjednik Vladimir Putin u svom je govoru između ostaloga najavio kako Rusija planira masovnu proizvodnju naprednih oružja.
"Imamo plan stvaranja vojnih snaga za 2023., i godinu nakon nje. Radimo na njemu. Ojačat ćemo i vojsku i mornaricu. Moramo te planove temeljiti na stvarnom vojnom iskustvu. Spremnost naših nuklearnih snaga je na više od 90 posto… Nastavit ćemo implementirati najnovije tehnologije koje će povećati kvalitetu naše vojske. Neke od tih tehnologija su već tu, a neke su bolje od zapadne vojne opreme. Naš cilj je postići masovnu proizvodnju takvih oružja. Za pobjedu moramo napraviti sve", kazao je Putin.
No, da se veliki planovi baš i ne odvijaju onako kako to priča ruski predsjednik pokazuje i primjer Uralvagonzavoda, jedne od najvećih tvornica tenkova u svijetu u zapadnom Sibiru. Očajnički trebaju radnike, a zaustavljeni su i veliki planovi za dodavanje druge proizvodne linije za borbene tenkove T-90.
- Tvornica muku muči s akutnim nedostatkom osoblja. Pravom majstoru prije je bila potrebna posebna obuka za rad, ali sad se uzima bilo tko, a za iskustvo u proizvodnji više se niti ne pita - rekao je jedan zaposlenik za regionalne sverdlovske novine. Prostrani kompleks služio je kao Staljinova pozadinska utvrda u Drugom svjetskom ratu. Proizvodila je sovjetske tenkove T-34, na sigurnoj udaljenosti izvan dosega nacista. Danas je dio državnog kompleksa Rostec, a njime upravlja bivši general KGB-a Sergej Čemezov. Rostec na sve strane očajnički traži radnike, nudi visoke plaće i bonove za stanovanje posebno za inženjere. No bazen radnje snage, pogotovo one stručne je presušio.
Vade čipove iz perilica
The Telegraph podsjeća kako je od početka rata prije godinu dana Rusiju napustilo oko 700.000 stanovnika, i to većinom mladih ljudi i uglavnom najobrazovanijih. Vojni stroj za mljevenje mesa žvače oko 800 vojnika dnevno, a što više Vladimir Putin mobilizira one koji ostaju, to ih manje preostaje za ratnu industriju.
Stručnjaci su procijenili kako je Rusija već izgubila oko 2300 tenkova u Ukrajini, odnosno polovicu prijeratnih zaliha tenkova T-72 i T-80 te da ne proizvode ni približno dovoljno da nadoknade te stope gubitaka. Ovakvu crnu statistiku ne može promijeniti niti veliki Uralvagonzavod. Rusija zasad crpi svoju posljednju rezervu prastarih sovjetskih tenkova, ali nedostaju im dijelovi, što predstavlja ogroman problem.
Američko ministarstvo financija još je u listopadu priopćilo kako je zapadna blokada poluvodiča dovela do 70-postotnog pada uvoza čipova iz svih globalnih izvora, što Rusima uvelike ograničava proizvodnju hipersoničnih projektila, projektila zemlja-zrak i sustava za rano upozoravanje u zraku. Stoga Rusija čipove za vojsku pokušava pronaći izvaditi čak iz perilica posuđa i hladnjaka, ali to je jalova borba.
Rusija ima dva velika proizvođača poluvodiča - Mikron i Baikal, no oni su neprikladni za moderno precizno oružje.
- Unatoč ruskoj propagandi i nastojanjima da izgrade domaću industriju poluvodiča, u tome nisu uspjeli i mislim da nikad ni neće. I dalje će ovisiti o stranoj tehnologiji - rekao je James Byrne s Royal United Services Institute (RUSI).
Ruski carinski podaci navodno pokazuju da je uvoz čipova porastao unatoč blokadi, što je naravno ono što Kremlj želi da mi čujemo. U mjeri u kojoj su količine porasle, uvoz se uglavnom odnosi na rutinske niskotehnološke čipove iz Kine koji navodno imaju i do 20 puta veću stopu kvarova od drugih čipova.
James Lewis, iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, objašnjava kako će trebati dvije do tri godine da se rekonfiguriraju platforme za prihvat mnogih od već spomenutih kineskih uvoza.
- Oni ne proizvode sve vrste čipova koje Rusi trebaju - rekao je.
Oružje koje je zarobljeno ili oboreno u Ukrajini uglavnom sadrži američke čipove iz Texas Instrumentsa i Analogue Devicesa. Iznenađenje je da se Rusija nastavila oslanjati na američke čipove punu godinu kasnije kako bi održala ratnu industriju, nabavljajući ih nezakonito bez znanja proizvođača.
“Mogu li kineski proizvođači zamijeniti sve te komponente? Skeptičan sam. Jedva da smo vidjeli bilo koji od ovih kineskih čipova u ruskim oružanim platformama. Oni to zapravo nisu učinili”, smatra analitičar James Byrne.
Sankcije pomrsile račune
Kad je riječ o oružju, Kremlj još uvijek ovisi o lancu opskrbe zapadnih čipova kroz Hong Kong, Tursku ili Bliski istok. Mnogi prolaze, ali mnogi i ne, a administracija američkog predsjednika Joea Bidena sve više steže globalnu omču. Šverc u onim količinama koje su potrebne Rusiji vrlo je skup. Putin je još lani možda i mogao platiti koliko god je bilo potrebno, no uvedene sankcije pomrsile su mu planove i računicu.
Pouka ekonomskog ratovanja jest ta da ono traje dugo, ali onda često završava zapanjujućom brzinom, navodi u svojoj analizi The Telegraph.
Zašto se njemačka proljetna ofenziva 1918. godine raspala i pokrenula potpuni kolaps sustava, zašto je nacija kolabirala nakon četiri godine stoičke snošljivosti?
Zato što zemlja više nije imala ekonomskih sredstava za vođenje ofenzivnog rata. Ponestalo je radnika za tvornice željeza i čelika. Ponestalo je poljoprivrednih ruku. Njemačka je ostala bez goriva, gume, gnojiva i hrane. Ostala je bez novca. „Rusiji neće ponestati goriva i hrane, ali nedostaje joj još puno toga za održavanje ratnoga stroja, a Zapad ju je uvelike nadmašio, ocjenjuje analitičar.
