Proljeće još praktički nije ni počelo, a prvi znakovi suše već su zahvatili Francusku, Španjolsku i sjevernu Italiju, izazivajući zabrinutost zbog opskrbe vodom, objavila je u Europska komisija.
"Zbog iznimno suhe i tople zime većina južne i zapadne Europe pogođena je anomalijama kada je riječ o vlažnosti tla i volumenu vode u rijekama", priopćila je Komisija.
Vodeni ekvivalent snijega u Alpama je 60 posto ispod povijesnog prosjeka i uzrokovat će ozbiljno smanjenje količine vode od topljenja snijega koja se slijeva u rijeke. Stručnjaci su zabrinuti jer to dovodi u pitanje opskrbu vodom za poljoprivredu, proizvodnju energije i ljude. Europu očekuje toplije proljeće od prosjeka, a prognoze za kišu su neizvjesne. Komisija savjetuje i da se pozorno prate razine vode, ali i pripreme planovi za očuvanje vode, pošto postoji visok rizik da će sezona biti kritična kad je riječ o vodnim resursima.
Inače, Europa doživjela drugu najtopliju zimu od početka mjerenja 1979. godine. Brojna jezera i kanali, primjerice oni u Veneciji, presušili su, a u Francuskoj su zabilježena 32 uzastopna dana bez značajnijih padalina. U Pirenejima je zabilježena najniža ikada razina snijega za ovo dobra godine, a rijeka Po ponovno ima 60 posto manji vodostaj nego uobičajeno.
Ali suša nije jedini problem. Kombinirana sa onečišćenjem i prekomjernom potrošnjom, nestašica vode više se čak ne smatra ekstremnim događajem u Europi. Otprilike 20 posto europskog zemljišta i 30 posto stanovništva pati od nedostatka vode svake godine. Na globalnoj razini je to, svakako, nešto gore. Oko 1,1 milijardi ljudi nema pristup vodi, a 2,7 milijardi smatra da im nedostaje vode barem jedan mjesec u godini. Neodgovarajući sanitarni uvjeti također predstavljaju problem za 2,4 milijarde ljudi koji bivaju izloženi bolestima koje se prenose vodom. Preko milijun djece umire svake godine samo od proljeva.
Prema procjeni Ujedinjenih naroda, već 2025. godine dvije trećine čovječanstva će živjeti u uvjetima "vodenog stresa", odnosno stanja nesigurne dostupnosti vode, a predviđa se i da će globalna potražnja za slatkom vodom premašiti ponudu za 40 posto do 2030. “Zlorabimo i zagađujemo vodu te mijenjamo cijeli globalni hidrološki ciklus, kroz ono što činimo klimi. To je trostruka kriza", rekao je za supredsjedatelj Globalne komisije za ekonomiju vode (GCEW) Johan Rockstrom.
"Okretanje plima: Kolektivni poziv na akciju” je izvješće koje je objavio GCEW, a iznosi hitne radnje koje ljudi moraju poduzeti kako bi se zaustavila neposredna vodna kriza. Prema njemu, vlade moraju prestati davati poljoprivredne subvencije za vađenje i prekomjerno korištenje vode, dok nepromišljene i rastrošne operacije teške industrije poput rudarstva i proizvodnje također moraju prestati.
Ali takvo što je, u trenutnoj ekonomiju galopirajućeg konzumerizma, u najmanju ruku nepoželjno. Dovoljno je znati da se za proizvodnju jedne obične majice kratkih rukava potroši gotovo 2.700 litara vode, a za jedan hamburger 2.400 litara; jednako koliko tjedno u svome domu potroši prosječna osoba koja živi u nekoj zapadnoj državi. A što više prodanih majica i hamburgera, to je veći i BDP; uvriježna mjera uspješnosti ljudskog roda u 21. stoljeću.
Kad smo kod hamburgera, u usporedbi s biljnom proizvodnjom, stočarstvo je iznimno vodeno intenzivno. Na primjer, približno 1.250 litara vode potrebno je za proizvodnju jedan kilogram leće, dok je 13.000 litara potrebno za proizvodnju jednake mase govedine. Poljoprivredni sektor također je odgovoran za do 78 posto globalnog onečišćenja oceana i slatke vode, ispuštajući agrokemikalije, ostatke lijekova i organske tvari u vodena tijela, tako dovodeći u opasnost vodene ekosustave.
Isto tako, polovica novca potrošenog u svijetu na kupnju vode u bocama - koja zna koštati i do 1.000 puta skuplje nego ona iz slavine - bila bi dovoljna da osigura univerzalni pristup pitkoj vodi, pokazala je UN-ova studija. A ponekad zaboravimo i to da tvrtke koje bociraju vodu, ne proizvode vodu već - plastiku. Stotine i stotine tona plastike. Također, procesom flaširanja vode godišnje se u atmosferu ispusti 2,5 milijuna tona ugljičnog dioksida, koji onda ubrzava klimatske promjene, koje rezultiraju s - manje vode.
Za svaki porast globalne prosječne temperature od jedan stupanj, stručnjaci predviđaju pad obnovljivih izvora vode od 20 posto. Očekuje se da će globalno zatopljenje povećati broj područja u kojima nedostaje vode, kao i nedostatak vode u već pogođenim regijama. Suptropska područja, poput Australije, juga SAD-a i sjevernoafričkih zemalja, će se zagrijati i patiti od češćih i duljih suša. Klimatski stres također tjera neke da migriraju preko granica. Iz UN-a predviđaju da će bez intervencija u klimatske promjene, nestašica vode u sušnim i polusušnim regijama raseliti stotine milijuna ljudi do 2030. godine.
Srećom, mi u Hrvatskoj imamo najveće zalihe pitke vode u Europskoj uniji. Nesrećom, imamo i jedne od najvećih zaliha političkog nemara, pa su nam vodovodni sustavi takvi da na nekim dionicama iscuri i do 80 posto vode.