Što je Zapad srušio, Kina će izgraditi - to bi bio sukus povijesnog posjeta sirijskog predsjednika Bashara al-Assada Kini, gdje mu je kineski vođa Xi Jinping ponudio pomoć u poslijeratnoj obnovi Sirije. Čovjek iz Damaska zato je i došao kod Xija u Hangzhou.
Assadov posjet Kini je povijesan za obje strane: za sirijskog predsjednika već i zato što tim putovanjem definitivno izlazi iz dugogodišnje međunarodne izolacije, a za Kinu zato što postignutim dogovorom o obnovi Sirije ulazi na velika vrata na Bliski istok, istiskujući utjecaj SAD-a.
Assad je u izolaciji, uslijed zapadnih sankcija, proveo praktično čitav sirijski rat. A taj rat traje već 12 godina: počeo je davne 2011., kad je predsjednik Kine još bio Hu Jintao.
Predsjednik Sirije se svih tih godina praktički nije maknuo iz zemlje. Na Zapadu žigosan kao "diktator koji ubija svoj narod", odmah 2011. isključen je i iz Arapske lige, tako da su mu jedina putovanja bila ona kod ratnih saveznika, u Moskvu i Teheran.
A ovim je posjetom napokon izašao iz izolacije: u petak se sastao s Xijem, a u subotu je na stadionu u Hangzhouu, pred 80.000 ljudi, prisustvovao spektakularnom otvorenju Azijskih igara, skupa s nizom azijskih državnika - kraljem Kambodže, prijestolonasljednim princom Kuvajta te premijerima Nepala, Istočnog Timora i Južne Koreje.
Štoviše, kineski protokol dao je Assadu poseban značaj: na ceremoniji otvaranja sjedio je do Xija, u društvu predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Thomasa Bacha.
Bio je to "šlag na tortu" Assadova povratka u međunarodnu arenu: nakon što je u svibnju Arapska liga vratila Siriju u članstvo, pa je Assad istog mjeseca prisustvovao samitu lige u saudijskoj Džedi – gdje je od ostalih arapskih državnika dočekan kao „svoj među svojima” – sada je postao uvaženi gost i na široj pozornici Azije.
Sirija je preživjela
Da je netko prije deset godina rekao da će to ovako završiti – da će Assad ostati živ, pobijediti u ratu i službeno putovati u inozemstvo – malo tko bi povjerovao.
Jer prvih godina rata činilo se da će Sirija doživjeti istu sudbinu kao Libija: združena koalicija unutrašnjih i vanjskih agresora, koju su činili i džihadisti iz 80 zemalja svijeta - podržani od Zapada i bogatih zaljevskih monarhija - među kojima su glavnu riječ vodile razne inačice al-Qa‘ide, stezala je obruč oko Damaska. Osvojili su već i predgrađa, došavši tek na koji kilometar od predsjedničke palače.
Smatralo se tada da su sirijskoj vojsci, narodu i njihovom vođi Basharu al-Assadu dani odbrojeni. Mislilo se da će Assad proći kao libijski vođa, pukovnik Gaddafi – kojeg je islamistička rulja linčovala i usmrtila snimajući taj čin preko mobitela - odnosno da će Sirija proći kao Libija, koju je vojna intervencija Zapada razorila i vratila desetljećima unatrag.
Ali dogodilo se čudo. Zahvaljujući vojnoj pomoći Irana i Rusije, sirijska vojska pod Assadovim je vodstvom uspjela poraziti agresore i obraniti zemlju. Uz 500.000 mrtvih i 13 milijuna izbjeglica i prognanika, Sirija je ipak preživjela.
Feniks iz Damaska je „ostao u sedlu”. I u rujnu 2023. došao u Kinu da pita Xija može li Kina izgraditi ono što su Zapad i islamisti porušili (i ruske su trupe pri oslobađanju Sirije ponešto porušile, npr. istočni dio Aleppa, koji su držali islamisti).
A kineski predsjednik samo je i čekao takvo pitanje: bolju ulaznicu za novi prodor na Bliski istok teško je mogao i zamisliti.
Ključna magistrala
Nakon što je Kina ove godine izvela diplomatski podvig i uspjela pomiriti najveće bliskoistočne neprijatelje unutar muslimanskog svijeta, Iran i Saudijsku Arabiju (sporazum o obnovi diplomatskih odnosa između te dvije zemlje potpisan je u ožujku u Pekingu), čime je promijenila geopolitičku konfiguraciju Bliskog istoka, sada će preko obnove Sirije još povećati utjecaj u regiji.
Poznato je da Kina pod Xijem forsira najveći infrastrukturni pothvat naše epohe, inicijativu "Pojas i put", koja je zapravo suvremena varijanta nekadašnjeg Puta svile, trgovačkog koridora koji je Kinu u ta doba činio prvom silom svijeta. A među glavne točke Puta svile spadaju i drevni sirijski urbisi, dva najstarija grada na svijetu u kojima ljudi još žive: Damask i Aleppo.
Drugim riječima, obnovom tih porušenih gradova Kina obnavlja i svoju ključnu vanjskopolitičku magistralu koja ju je nekoć dovela na svjetski tron, tamo gdje se suvremena komunistička Kina želi vratiti novim Putem svile, koji se danas, rekosmo, zove „Pojas i put”.
- Kina je voljna ojačati suradnju sa Sirijom kroz inicijativu Pojas i put (...), kako bi dala pozitivan doprinos regionalnom i svjetskom miru i razvoju. Kina podržava suprotstavljanje Sirije stranom uplitanju, jednostranom maltretiranju (...) i podržat će obnovu Sirije – rekao je Xi nakon sastanka s Assadom, kako prenosi kineski CCTV.
Kradljivci nafte
Dvojica lidera dogovorili su formiranje „strateškog partnerstva” između svojih zemalja, a sirijska televizija objavila je Assadovu zahvalu Xiju i njegovoj vladi, jer su stali na stranu sirijskog naroda „tijekom krize i patnje”. Kina je čitav rat diplomatski podržavala Assada, koristeći osam puta svoj veto u Vijeću sigurnosti UN-a kako bi blokirala rezolucije protiv Damaska.
Snažnu diplomatsku pomoć Sirija je od Kine dobila i u ožujku ove godine, kada je glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning oštro kritizirala nezakonitu američku okupaciju naftom bogatog istoka Sirije, odakle SAD već godinama krade sirijsku naftu. Glasnogovornica kineskog MVP-a pozvala je tada SAD da povuče trupe iz Sirije i prestane s pljačkom:
- Amerika je nezakonito vojno intervenirala u sirijskoj krizi, što je dovelo do smrti velikog broja nevinih civila i ozbiljne humanitarne katastrofe. Pozivamo SAD da iskreno poštuje suverenitet, neovisnost i teritorijalni integritet drugih zemalja te da odmah zaustavi svoju ilegalnu vojnu prisutnost i pljačku u Siriji – rekla je 10. ožujka glasnogovornica Mao.
Pišem Sirija, pamtim Libija
Tako oštre kineske poruke SAD-u nekad su bile nezamislive. No očito je da se geopolitička mapa svijeta ubrzano mijenja, što se naročito vidi na Bliskom istoku. Nakon što je kineska diplomacija ove godine pomirila sunite (Saudijska Arabija) i šijite (Iran), bilo je jasno da vodeće arapske zemlje slijede iranski primjer i izlaze iz višedesetljetne američke orbite, odnosno da su spremne na suradnju s novom supersilom s Dalekog istoka.
A to se odrazilo i na položaj Assada i Sirije. Kao što su 2011. članice Arapske lige suspendirale Siriju zbog pritiska Zapada, tako su je ove godine vratile u članstvo ne zbog pritiska Kine, već zato što ih je kineski geopolitički zamah na Bliskom istoku oslobodio straha od tog zapadnog pritiska.
U tom smislu, Assadov posjet Kini je ilustracija nastajuće multipolarnosti svijeta. Siriju je ta multipolarnost spasila: Rusija ju je obranila, a Kina će je ponovno izgraditi. Libija, nažalost, nije bila te sreće: nju su unipolarni lešinari uspjeli oglodati.