Od početka invazije na Ukrajinu Rusija je ostala bez najmanje 25 jurišnih helikoptera Ka-52 Alligator, što je četvrtina od ukupnog broja ovih helikoptera koliko ih ruska vojska posjeduje. Ukrajinci spominju i veću brojku, no nezavisni izvori potvrđuju 25 srušenih letjelica Ka-52. Nije jasno koliko je njihovih članova posade poginulo, no obaranje helikoptera teško je preživjeti i procjenjuje se da je veći broj pilota u njima poginuo.
Tim istraživača s Royal United Services Institutea (RUSI) u Londonu u opsežnoj je studiji analizirao i objasnio kako su Ukrajinci razbili elitne ruske helikopterske pukovnije. Kako piše Forbes najbolje ruske posade Ka-52 srušene su još početkom rata dok su pokušavale prodrijeti duboko iza ukrajinskih linija. Sadašnje manje kvalificirane ruske posade postale su pak lake mete za dobro opremljenu ukrajinsku protuzračnu obranu i stoga više i ne prelaze liniju razdvajanja.
“Ukratko, ruska flota jurišnih helikoptera isprva je korištena za izvođenje agresivnih naleta lovaca iza ukrajinskih prvih linija, s dubinama prodiranja do 50 kilometara. Ruska taktika promijenila se tijekom ožujka, a prodori su postajali sve rjeđi. No, unatoč ovom puno opreznijem pristupu, i dalje ih se redovito obaralo – navode Justin Bronk, Nick Reynolds i Jack Watling u studiji Kraljevskog instituta.
Na papiru je Ka-52 jedan od najboljih jurišnih helikoptera na svijetu. Sa svojom boljom optikom, uređajima za noćno gledanje i preciznijim projektilima daleko je napredniji i bolji od MI-24 i MI-28. Vrhunska obuka posade Ka-52, što je osnovni preduvjet za operacije komandosa, učinila ih je neprocjenjivim za ruske planere u prvih nekoliko tjedana invazije na Ukrajinu kad su ruske brigade prelazile granicu s Ukrajinom i kretale prema Kijevu. Cilj im je bio blitzkriegom srušiti ukrajinsku vladu i predsjednika Volodimira Zelenskoga i njihove oružane snage prisiliti na predaju.
Prema tom planu munjevitog rata, ruske brigade našle su se duboko iza ukrajinskih linija. No, komunikacija im se prekinula, a logistika raspala. Kremlj se snažno oslanjao na helikoptere Ka-52 kako bi podržao trupe na njihovom krvavom i vrlo rizičnom ratnom planu.
Tijekom bitke za Kijev, Mi-24 i Mi-28 djelovali su uz Ka-52 u ulozi lovca-ubojice noću, kao i danju. Međutim, tipične noćne operacije ove vrste provodila je najviše flota Ka-52 zbog njihove vrhunske opreme za noćno promatranje. Ukrajinci su ih gađali svime što su imali, od dronova do protutenkovskih projektila, a glave su im najviše došli na tisuće infracrveno navođenih, prijenosnih protuzračnih obrambenih sustava kratkog dometa - uključujući američke Stingere koji su upokojili najveći broj posada Ka-52.
"Ruski paketi obrambenih pomagala za helikoptere koji kombiniraju senzore za upozorenje na približavanje projektila i programe za protumjere funkcionirali su prilično dobro tijekom cijelog sukoba, međutim silan broj ispaljenog streljiva iz MANPADS-a tijekom probojnih naleta nije se mogao potpuno izbjeći – naveli su analitičari RUSI-ja.
U trenutku kada su se ruske kopnene snage povukle iz Kijevske oblasti u travnju, to su učinile i pukovnije Ka-52. No, već tada, mnogi od najboljih članova posade Aligatora bili su mrtvi. A oni koji su preživjeli postali su puno oprezniji.
Teški gubici tijekom dnevnih operacija, posebno među iskusnim posadama, stvorili su dinamiku u kojoj su ruske helikopterske posade od travnja jako oklijevale prijeći ukrajinsku bojišnicu. ”Dubina prodiranja i broj letova počeo se rapidno smanjivati u svim flotama bombardera – podsjetili su Bronk, Reynolds i Watling.
Posade Ka-52 tada se odlučuju na dvije glavne taktike. Oni, kao i posade Mi-24 i Mi-28, često ispaljuju navođene rakete u visokim balističkim lukovima. Balističko lansiranje omogućuje posadama da ostanu na ruskoj strani bojišnice, gdje je prijetnja pogotka MANPADS-ima minimalna, ali metoda balističkog napada krajnje neprecizna. Ukrajinske snage na otvorenom imaju vremena nakon nepreciznog pogotka da se premjeste i sakriju dok Rusi točno naciljaju.
Preciznija alternativa - ispaliti projektil Vihor s udaljenosti od nekoliko milja, također pomaže da se posade Ka-52 zadrže na sigurnijoj strani linije kontakta. Ali postoji i tu problem.
Posada Ka-52 mora lebdjeti nekoliko stotina stopa od tla, ispaliti lasersku zraku na metu s udaljenosti od šest milja, zatim ispaliti projektil koji prati laser sve do cilja.
Problem je što se helikopter koji je ispalio raketu ne može pomaknuti dok projektil ne pogodi cilj. A to može trajati desetke sekundi. To je s jedne strane jako malo vremena, no s druge cijela vječnost kada su sve vještiji ukrajinski MANPADS strijelci u blizini. Dakle, čak i nakon napuštanja operacija dubokog prodiranja, posade Ka-52 i dalje bivaju lako oborene. U srpnju se dogodilo da su sami Rusi zabunom u Hersonu srušili Aligator čija se vrijednost procjenjuje na 14,2 milijuna eura.
Rusko ratno zrakoplovstvo još uvijek ima 75-ak Aligatora Ka-52. Gubitak iskusnih posada mogao bi ih pogoditi više od otpisa srušenih letjelica. Mogle bi trebati godine da zrakoplovstvo osposobi dobre zamjene za sve pilote Ka-52 koji su poginuli u Ukrajini.
„No, Rusi te godine nemaju jer Ukrajinci napreduju, a oni se povlače. Rat bi mogao završiti mnogo prije nego što ruske zračne snage mogu obnoviti svoje najbolje pukovnije jurišnih helikoptera, zaključuje Forbes.