Izraelski premijer Benjamin Netanyahu smrt lidera Hamasa Yahye Sinwara vidi kao početak kraja brutalnog rata koji se iz Gaze proširio u Libanon. Međutim, kad bi se to doista dogodilo, kad bi se idućih tjedana ili mjeseci dogovorilo primirje, nije li to početak kraja i za samog Netanyahua?
– Izraelsko gospodarstvo nosi teret najdužeg i najskupljeg rata u povijesti zemlje – priznao je za CNN Bezalel Smotrich dan nakon što je u Libanonu ubijen vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah. Smotrich je tvrdi desničar, jedan od onih kojima je Netanyahu morao napraviti velike političke ustupke da bi se održao na vlasti i time izbjegao moguće sudske postupke za stvari koje datiraju još i prije kobnog 7. listopada. Jasno, Smotrich vjeruje da izraelsko gospodarstvo može izdržati rat kojim se jednom zauvijek treba riješiti palestinsko pitanje. Izraz "konačno rješenje" treba pažljivo koristiti, ali jasno je da broj civilnih žrtava u Gazi značajno nadilazi razmjere zločina, najstrašnijeg ikad počinjenog na tlu Izraela, kojim je Hamas započeo ovaj rat. Netanyahuu se stolica klimala i prije njegova početka. Tko zna gdje bi bio danas da nije bilo Hamasova zločina, ali jasno je da je jedna po jedna smrt lidera Hamasa, pa onda i smrt lidera libanonskog Hezbolaha, Hassana Nasrallaha, bitno podigla rejting Netanyahuu.
BDP u padu, ali gospodarstvo ipak raste
Izraelsko gospodarstvo moglo bi opasti za više od 5 posto, procjenjuje Institut za studije nacionalne sigurnosti na Sveučilištu Tel Aviv. Izraelski BDP – koji je prošlih godina preskočio onaj u Velikoj Britaniji – opada iz dva povezana razloga. Naime, broj stanovnika im raste brže od pada gospodarstva i životnog standarda. Izraelska središnja banka nije u poziciji sniziti kamatne stope kako bi udahnula život gospodarstvu jer se inflacija ubrzava zbog ratnih troškova i porasta plaća. Banke procjenjuju da će vojni izdaci i civilni troškovi za smještaj desetaka tisuća izraelskih izbjeglica s juga i sjevera zemlje stajati državu 56 milijardi dolara, što je 12 posto ukupnog BDP-a. Izraelski turizam danas generira financijsku rupu od 4,9 milijardi dolara, poljoprivreda im je u problemu jer se izgubila palestinska radna snaga.
Ukratko, kad bi rat danas bio gotov, Netanyahu bi se našao u problemu čak i da je svetac. Međunarodni monetarni fond prognozira da će izraelski BDP ove godine ipak zabilježiti rast od 1 posto, ali već iduće godine to će pasti. Da se radi o Rusiji, to ne bi bio problem, ali Izrael jest demokratska zemlja. Politički podijeljena kao nikad ranije, ali baš zato demokratska, pa ne ovisi o volji Netanyahua, kao što Rusija ovisi o raspoloženju Vladimira Putina.
Početak kraja ovog rata ponovno će potaknuti raspravu o tome da se rat trajno prekine u zamjenu za trenutačnu predaju 101 taoca koliko ih Hamas još drži. Desnica je do sada sprječavala raspravu o toj temi, prijeteći izlaskom iz vlade zbog sto stvari. Sad su pregovori s Hamasom, teoretski, realniji nego ikad.
Nije Hamas jedan čovjek
No problem je što Hamas nije jedan čovjek. Hamas je ideologija. Sinwar je mrtav, proglasit će ga mučenikom, a ogromne civilne žrtve u Palestini stvorit će nove ekstremiste jer je mržnja važan faktor Hamasove ideologije (kao i svih ratnih ideologija). Yahyin brat Mohammad je posljednji planer napada od 7. listopada koji je još živ, pa će Netanyahu vjerojatno imati s kime ratovati barem još nekoliko mjeseci.
Smrt njegova brata Yahye je možda dobar dan za svijet, ali ni ubojstvo talibanskog vođe Osame bin Ladena nije riješila puno. Rođen je ISIL, današnji vladar Afganistana nakon što su Amerikanci iz te zemlje morali pobjeći "navrat-nanos". Iran, koji na daljinski upravlja cijelim Bliskim istokom, a naročito jemenskim hutistima, Hamasom i Hezbolahom, već je rekao da će najnovija likvidacija ojačati duh otpora.
Drugim riječima, poziv britanskog, francuskog i njemačkog čelnika – Keira Starmera, Emmanuela Macrona i Olafa Scholza – da rat u Gazi konačno prestane, sasvim je uzaludan. Netanyahu je politički jači nego ikad i s njegova stajališta, nije razumno očekivati da prekine rat i oslabi svoju poziciju.