Novinare vole samo kad su glasnici nevolja i sportskih uspjeha. Za sve drugo su nepotrebni, vele današnji medijski mudraci koji svoju sliku svijeta grade od cigli sa “zida” na društvenim mrežama. Ne čudi zato da su Europa i svijet nakon pandemije opet ušli u novu paranoju doomsdaya potaknutu efektima rata u Ukrajini. U fokusu je energetska sigurnost, više nego energetska budućnost, strah je opet pogonsko gorivo međunarodne ekonomije, a trgovinske marže legalizirani kriminal. U osnovi se ništa promijenilo nije od Little Boya, nuklearne bombe bačene na Hirošimu prije 77 godina. Dilanje straha dokazano je sigurna i visoko profitabilna djelatnost, a idiotizacija građana sredstvo za ostvarenje dvoznamenkastih esktraprofita.
Njemačka udruga gradova i općina prošlog je tjedna pozvala građane da ozbiljno shvate savezne preporuke o civilnoj zaštiti zbog energetske krize koja je izazvala raširene nestanke struje u Njemačkoj. Objavili su i popis zaliha koje bi svako kućanstvo trebalo imati pri ruci u slučaju nestanka struje, vode i goriva. Kao primjer naveli su osnovni paket za desetodnevnu opskrbu pićem i hranom za jednu osobu. Paket sadrži oko 2200 kilokalorija dnevno, dovoljno za energetsku potrebu, a sadrži: 20 litara vode; 3,5 kilograma žitarica, proizvoda od žitarica, kruha, krumpira, tjestenine i riže; 2,5 kg voća (u limenkama ili staklenkama) i orašastih plodova; 4 kg mahunarki i povrća (u limenkama ili staklenkama); 2,6 kg mlijeka i mliječnih proizvoda; 1,5 kg ribe, mesa i jaja ili cijela jaja u prahu (jaja su ograničena, cijela jaja u prahu imaju rok trajanja nekoliko godina); 0,4 kg masti i ulja; namirnice koje se ne moraju podgrijavati ili kuhati (šećer, med, čokolada, brašno, instant juha, tvrdi kolačići, štapići pereca); te plinski štednjak (za kampiranje) za zagrijavanje hrane.
Danice, Danice...
Navode se i neophodni higijenski proizvodi za jednu osobu poput dezinfekcijskog sredstva, duplog sapuna/deterdženta, dovoljne količine toaletnog papira, četkice i paste za zube (u duplikatu), te medicinske potrepštine: pribor za prvu pomoć, važni lijekovi koje propisuje liječnik, toplomjer, lijekovi za snižavanje boli i vrućice, lijek za proljev, mučninu i povraćanje, a nisu zaboravili navesti i svijeće, čajne lampice, peć za kampiranje, svjetiljka na baterije, rezervne baterije, vreća za smeće...
Ali nisu samo Nijemci, kao Danica Čvorović, upalili crveno svjetlo u svojoj kuhinji. Pariz će zbog uštede energije za vrijeme zime gasiti svjetla Eiffelova tornja sat vremena ranije nego što je uobičajeno. Snizit će temperaturu vode u gradskim bazenima i odgoditi početak grijanja u javnim zgradama. Pariška gradonačelnica Anne Hidalgo je objasnila kako je svrha tih mjera ispuniti ciljeve koje je zacrtao “vrhovni autoritet”, predsjednik Emmanuel Macron, s ciljem da industrija, kućanstva i općinske vlasti smanje potrošnju energije za 10 posto, a kontekst je svima poznat: rusko smanjenje opskrbe plinom i rast cijena energenata.
Najprepoznatljiviji simbol Pariza više neće biti osvijetljen do 1 sat, gašenje svjetla se uvodi u 23.45 što će omogućiti 4-postotno smanjenje potrošnje energije. Zbog istih razloga, viših cijena energije, mnogi njemački gradovi su prestali s osvjetljavanjem znamenitosti, spomenika i istaknutih zgrada poput gradskih vijećnica, muzeja, knjižnica. U Berlinu su, primjerice, isključili reflektore na ukupno 200 objekata, pa su znamenitosti poput Stupa pobjede ili Berlinske katedrale noću u mraku. Uredbom savezne vlade o uštedi energije od 1. rujna je službeno zabranjeno vanjsko osvjetljavanje javnih zgrada, svjetleće reklame smiju biti upaljene samo nekoliko sati dnevno.
Grad Weimar ujutro pali uličnu rasvjetu 30 minuta kasnije, a gasi 30 minuta ranije, a povećanje mraka na ulicama tumači se benefitom za gradove i građane jer će, gledano iz svemira, manje sudjelovati u svjetlosnom onečišćenju.
U našem susjedstvu su jednako na nogama. Miloš Banjac sa Strojarskog fakulteta u Beogradu nudi savjete kako uštedjeti na računima za struju. Predlaže tuširanje na nižim temperaturama jer bojler je najveći potrošač u kućanstvu na koji otpada oko 24 posto potrošene električne energije. “Tijekom ljetnih mjeseci bilo bi dobro smanjiti temperaturu na kojoj zagrijavamo vodu. S obzirom na to da je noću struja četiri puta jeftinija, akumulacijski bojler bolje je uključiti noću, a ujutro ga isključiti”, kaže profesor.
Osim bojlera, neprijatelj je postao i štednjak. On, magarac jedan, u prosječnom kućanstvu troši između 15 i 17 posto struje. Za uštedu bi bilo najbolje ništa ne jesti, ali profesor Banjac (slučajno kao Mira Banjac alias Danica Čvorović) ipak nudi najjednostavnije rješenje: koristite posude s ravnim dnom i dobrom toplinskom vodljivošću do veličine ploče koja odgovara dnu posude.
Jeftiniji supstituti
”Kada voda zakipi, smanjite vatru na nižu temperaturu. Ako dodate puno topline, time ništa ne dobivate, osim što voda brže isparava. Ekspres lonac odlično je rješenje jer je potrebno tri do četiri puta manje vremena da se jelo skuha. Indukcijska kuhala učinkovitija su jer preskačemo zagrijavanje štednjaka. Pećnica dosta troši, ali je možemo namjestiti da preko noći ispeče obrok. Mikrovalnim pećnicama može se uštedjeti 30 do 40 posto”.
Osim u kuhinji, uštedjeti se može i kod perilica (“današnji deterdženti su izuzetno jaki, nekada ne morate iskuhavati odjeću”), televizora, routera i računala (previše su u stand-by modu), važno je, kaže, kupiti što energetski učinkovitije uređaje...
Sve žarulje sa žarnom niti, naravno, valja zamijeniti LED žaruljama, jer one troše devet puta manje energije. Ako smo disciplinirani i pravilno koristimo kućanske uređaje, možemo uštedjeti i do 10 posto električne energije, kaže profesor Banjac.
I kod kuće je, hvala na pitanju, stanje pretpotopno. Ugledni ekonomski analitičari građanima savjetuju da ako žele nadomjestiti razliku izgubljenog dohotka zbog inflacije, više uspoređuju cijene po trgovinama. “Još uvijek se nađe roba koja je jeftinija. Osim toga, građani se mogu okrenuti jeftinijim supstitutima. Na primjer, Sky Cola je jeftinija od Coca Cole.”
Nisu izostali ni nešto konkretniji savjeti s akademskih visina, poput debljeg džempera zimi po kući i dva stupnja niže na centralnom grijanju, toplijim čarapama i duploj deki. Malo se tko kao Nenad Kurtović iz Udruge Splitski potrošač, potrudio objasniti zašto 21 ili 23 milijarde kuna iz Vladina paketa pomoći neće puno pomoći Dalmaciji.
”Suština je da je sve ovo pokrenuto zbog prirodnog plina. I Vlada je u tumačenju rekla da nam je problem prirodni plin, ali su se odlučili na model zaštite upravo za ona kućanstva koja ga jedino i koriste. Sve koji koriste prirodni plin, direktno ili indirektno, njima su zamrznuli cijenu i ona je ostala kakva je bila i do sada. Onaj tko indirektno koristi plin, kao što je toplinska energija iz toplana, također je mjerama zaštićen. Nedvosmisleno to je “troškovni” udar na priobalni dio Hrvatske koji nema ni prirodni plin ni toplinsku energiju. Oni koji koriste prirodni plin njima ništa, a mi koji nemamo ni plin ni toplane, a nemamo ni dimnjake ni plin, nama će cijena ići gore”, kaže Kurtović i zaključuje: “Zvuči kao crni humor, ali Dalmacija, zajedno s Istrom i Primorjem, praktično je napunila proračun, a sad se nagrađuje tako da jedino nama ide trošak energenta gore. Pogotovo što se radi o maloj količini energije, to je šest posto onoga što Hrvatska troši u tom razdoblju mjesečno. Tako se 94 posto kupaca ne dira da štedi, a ovih šest posto se sankcionira i nema alternative. Ugrožava nam se način života, traži se da dodatno štedimo energiju, a više nemamo gdje štedjeti.”
Welfare i sozialstaat
Kažu da je welfare state preminula u galopirajućoj globalizaciji nakon rušenja Berlinskog zida. Sozialstaat je postala nepotrebna liberalnom kapitalizmu, postala je nepotreban relikt vremena, kao i planska ekonomija u bivšim socijalističkim tvorevinama. Globalni kapital stvara globalne krize, a ratovi, pandemije i prirodne katastrofe, građane ponovno čine ovisnima o državi. Ekonomske slobode su dobre samo za milijardere, dok građani zazivaju državni intervencionizam. I pritom ih se tretira kao maloumne idiote, objašnjava im razlika između slavine za toplu i hladnu vodu. Razvija se nova vrsta ovisnosti, koja više služi socijalnom discipliniranju nego ublažavanju posljedica krize. Europa i svijet nikad nisu bili bogatiji, novca se ima više nego što se potrošiti može, samo su građani eto sve gluplji.
Ipak, svim krizama i strahovima usprkos, jedna stvar nikad nije izgubila na cijeni. Vrijeme. Unatoč pandemiji, inflaciji, energetskoj krizi, poteškoćama s opskrbnim lancima i padu konjunkture, industrija luksuznih satova je na vrhuncu. Samo u Njemačkoj je promet luksuznih satova u 2021. porastao na milijardu eura, što je gotovo 13 posto više nego godinu ranije. Savez švicarske industrije satova navodi da je 2021. u cijeli svijet izvezeno 30 posto više satova. Štoviše, problem je postao kupiti luksuzni sat poput Rolexa. Potražnja je zadnjih godina tolika da su problemi s isporukom ekstremni...
Dobro je, i bogati plaču. Mogli bismo preživjeti.