U Rijad su došli i oni koji međusobno ne razgovaraju. Nakon što je broj mrtvih u Gazi prešao 10.000, nemir u muslimanskim zemljama narastao je dotle da su u subotu svi morali doći na hitni samit, i Arapi i ostali muslimani.
Osim lidera iz 22 članice Arapske lige, u Rijad su došli i vođe članica Organizacije islamske suradnje (OIC). Ovaj izvanredni zajednički arapsko-islamski samit donio je očekivane zaključke: palac dolje Izraelu i tzv. međunarodnoj zajednici (čitaj: Zapadu), a palac gore napadnutom palestinskom narodu.
Muslimanski lideri u završnoj su deklaraciji ne samo osudili "izraelsku agresiju na Pojas Gaze, ratne zločine, kao i barbarske i nehumane masakre koje je počinila okupacijska vlast", nego su i pozvali Međunarodni kazneni sud u Haagu da istraži "ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje Izrael čini" na palestinskim teritorijima.
Također, deklaracijom se traži trenutni prekid rata u Gazi, hitna doprema humanitarne pomoći u tu palestinsku enklavu i obustava izvoza oružja Izraelu.
Rekosmo, ti su zaključci bili očekivani. Stoga je možda zanimljivije promotriti zajedničku fotografiju sudionika samita u Rijadu, jer ona dekodira odnose moći u islamskom svijetu, kao i spremnost pojedinih muslimanskih zemalja da se ozbiljnije založe za spas Palestinaca u Pojasu Gaze.
Abbas i sedam zaštitnika
U centru fotografije su dvojica lidera, najmlađi i najstariji na samitu, koje razdvaja ravno pola stoljeća života: lijevo je domaćin, 38-godišnji saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin
Salman, a desno je onaj zbog čijeg su se naroda okupili, 88-godišnji predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas.
Ako slika govori tisuću riječi, onda je važno navesti i one državnike iz prvog reda koji su okupljeni oko centra fotografije i koji gravitiraju ovom dvojcu, jer raspored aktera na fotografiji nije slučajan, već odražava simboličku i stvarnu snagu pojedinih muslimanskih država, kao i njihov mogući utjecaj na rasplet rata u Gazi.
Tako Abbasu slijeva stoje turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Irana Ebrahim Raisi i katarski emir, šeik Tamim bin Hamad Al Thani. A bin Salmanu zdesna stoje jordanski kralj Abdulah II., egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi i predsjednik Sirije Bashar al-Assad.
To je osam centralnih figura s fotografije: starina Abbas, živi simbol Palestine, i sedam njegovih muslimanskih zaštitnika. Svaka od tih figura je s razlogom postavljena na svoje mjesto, uključujući i one koji nisu Arapi (Turska, Iran).
Saudijska Arabija i Turska tu su kao najveće regionalne sile sunitskog svijeta, a Iran kao najveća šijitska sila. Egipat je najmnogoljudnija i vojno najjača arapska država, koja uz to i graniči s Izraelom, a prebogati Katar je diplomatski punkt za ratne pregovore, dok je Jordan praktično "druga palestinska država", također s diplomatskim potencijalom.
Ostaje pitanje Sirije: ona nije ni bogata zemlja, ni politički snažna sila. Dapače, drastično je ekonomski iscrpljena uslijed desetogodišnjeg rata koji još nije u potpunosti okončan.
Zašto se onda sirijski predsjednik Bashar al-Assad našao u centru fotografije iz Rijada, skupa s ostalim moćnicima islamskog svijeta?
Fajter iz Damaska
Sirijski predsjednik na toj se povlaštenoj poziciji našao iz najmanje tri razloga. Prvo, Arapska liga time još jednom priznaje da je 2011. pogriješila s isključenjem Assadove Sirije iz članstva – na čemu je tada inzistirao Zapad - te da je ovogodišnji povratak Sirije u Arapsku ligu bio ispravak te pogreške.
Drugo, sirijska ratna pobjeda (iako rat još nije dovršen) nad neprijateljem kojeg je podržavao Zapad dobiva posebne konotacije aktualnim ratom u Gazi, u kojem Zapad podržava Izrael.
I konačno, bez obzira koliko Sirija stradala u ratu, njezina vojska (Sirijska arapska armija - SAA) prekaljena je u desetogodišnjim borbama s džihadistima i teroristima raznih fela i iz raznih zemalja, tako da u slučaju najgoreg raspleta situacije u Gazi – ako muslimanske zemlje kolektivno zarate s Izraelom – njezino vojno iskustvo neće biti nevažno.
Pritom je zanimljivo uočiti koliko Assadova prisutnost u centru fotografije nosi simboličku poruku o jedinstvu muslimanskog svijeta oko Palestine, neovisno o internim razlikama. Jer palestinski Hamas se u sirijskom ratu borio protiv sirijske vojske, na strani džihadista i Zapada, a turska vojska i proturske paravojske i danas drže pod okupacijom dijelove Sirije.
Pa ipak, i Assad i Erdogan našli su se u centru fotografije u Rijadu, doduše s povećom tampon-zonom između sebe, u vidu domaćina i još nekolicine arapskih državnika (Sisi, Abdulah II., Abbas).
Salmanovo ‘iskupljenje‘
Za željenu simulaciju jedinstva islamskog svijeta značajno je i to što se na fotografiji našao iranski predsjednik Ebrahim Raisi. Iran i Saudijska Arabija najveći su politički rivali u regiji i tek su ove godine obnovili diplomatske odnose (uz posredništvo Kine), a ovo je bio prvi Raisijev posjet Saudijskoj Arabiji.
Iranski predsjednik u Rijadu nije štedio kritike na račun Izraela. Rekavši da je "stiglo vrijeme za djelovanje" u vezi rata u Gazi, Raisi je pozvao muslimanske zemlje da proglase izraelsku vojsku "terorističkom organizacijom", te da Izraelu uvedu sankcije na naftu i druge proizvode.
Značajna je bila i činjenica da se samit održao u Saudijskoj Arabiji, s obzirom da je jedan od glavnih ciljeva Hamasova napada na Izrael od 7. listopada bilo prekidanje pregovora o normalizaciji odnosa između Saudijske Arabije i Izraela, koji su pod pokroviteljstvom SAD-a bili praktično pred realizacijom.
Ovim domaćinstvom propalestinskog (što se u ovako uzavreloj atmosferi automatski shvaća kao antiizraelskog) skupa, princ Salman na neki način pokazuje "pravovjernost" pred muslimanskim svijetom, što je potvrdio svojom izjavom iz Rijada, u kojoj je potvrdio "osudu i kategoričko odbacivanje ovog barbarskog rata protiv naše braće u Palestini".
Sultanova kritika
Na samitu su se s pažnjom slušale i riječi visokog Arapina koji na fotografiji stoji desno od iranskog predsjednika Raisija: kako smo naveli, to je prebogati katarski emir, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, koji je rekao da Katar ulaže velike napore u pregovorima oko oslobađanja izraelskih talaca u Gazi, ali se i požalio da se Izrael ponaša kao "razmaženo dijete".
- Međunarodna zajednica nije se uspjela nositi s vlastitim zakonskim i etičkim odgovornostima. Koliko dugo će međunarodna zajednica tretirati Izrael kao da je iznad međunarodnih zakona? - zapitao se katarski šeik.
A najžešći govornik u Rijadu bio je onaj koji je na fotografiji smješten između Abbasa i Raisija - turski predsjednik Erdogan. Među ostalim, novovjeki sultan optužio je zapadne sile za dvostruke standarde u raznim globalnim sukobima.
Konkretno, sultan je kritizirao šutnju zapadnih zemalja o ovoj humanitarnoj krizi u Gazi, ističući oštar kontrast između zapadnog odgovora na druge globalne incidente i apatije prema patnjama u Palestini:
- Sramota je da zapadne zemlje, koje uvijek govore o ljudskim pravima i slobodi, šute o pokolju u Palestini. Suočeni smo s barbarstvom neviđenim u historiji, gdje se bombardiraju bolnice, škole i izbjeglički kampovi, a civili se masakriraju - rekao je Erdogan, kako prenosi agencija Anadolu.
Kritika sultana
Ilustrirajući taj disparitet Zapada u reakcijama, turski predsjednik u Rijadu je istaknuo brzu suradnju zapadnih zemalja nakon napada na francuski satirički časopis Charles Hebdo iz 2015. godine, u usporedbi s mlakom reakcijom na tekuću – a u brojkama neusporedivo veću - tragediju u Gazi.
- Blizu 20 ljudi ubijeno je u incidentu s Charlie Hebdoom, a šefovi država i vlada šetali su zajedno u Parizu. Ali blizu 12.000 ljudi je trenutno ubijeno u Gazi, a nitko od njih ne poduzima ništa. To nije samo slabost, već također kukavičluk i nedostatak savjesti – ocijenio je Erdogan.
S druge strane, neki analitičari ističu da žestokom retorikom prema Izraelu i Zapadu Erdogan prikriva svoju nevoljkost da se ozbiljnije sukobi s Izraelom, budući da u rukama drži alat koji bi Izraelu mogao nauditi puno više od oštrih deklaracija: upravo preko turske luke Ceyhan ide azerbajdžanska nafta za Izrael, koja čini više od polovice ukupnog izraelskog uvoza nafte.
Cinici zato kažu: sultan verbalno prijeti Izraelu jer se ne usudi zavrnuti naftni ventil. Drugi vele: sultan je veletrgovac, sada podiže cijenu svoje moći unutar opsega fotografije, a i šire. A treći misle da Erdogan i drugi muslimanski lideri osluškuju "puls naroda" u matičnim zemljama i da shodno tome kalibriraju svoje izjave i postupke u vezi odnosa prema Izraelu.
Ovi potonji kažu da u tome i jest problem: terenski izvještaji kazuju da nemir u muslimanskim javnostima raste. U tim zemljama traju snažni protuizraelski prosvjedi i pitanje je, ako se krvoproliće u Gazi ne okonča, koliko će muslimanski lideri iz centra rijadske fotografije moći ostajati samo na retorici.