Ljubitelji košarke koji se sjećaju zlatnih godina Jugoplastike i Cibone zasigurno se sjećaju i legendarnoga košarkaša sarajevske Bosne Mirze Delibašića, zvanog Kinđe.
Delibašić, jedan od najboljih europskih košarkaša dvadesetog stoljeća, bio je prvo ime trofejnoga kluba u kojemu su, pod trenerskom rukom Boška Tanjevića, igrali i pokonji Željko Varajić, Ratko Radovanović i drugi istaknuti igrači.
Mirza Delibašić rodio se u siječnju 1954. u Tuzli, gdje je započeo košarkašku karijeru dvije sezone igrajući za Slobodu. S 18 godina prelazi u Bosnu Sarajevo, za koju je odigrao oko 700 utakmica i postigao oko 14.000 koševa.
Kinđe je u dresu "studenata" osvojio dva prvenstva Jugoslavije i kup tadašnje države. Delibašić je doveo Bosnu do najvećeg klupskog uspjeha u tadašnjoj košarkaškoj Jugoslaviji. "Studenti" su 1979. godine postali prvaci Europe pobjedom nad ekipom Emersona 96:93 u Grenobleu, piše Espreso.
Iz Sarajeva je 1981. otišao u Madrid, gdje je igrao za Real s kojim je osvojio prvenstvo Španjolske. Iako se u Realu nije dugo zadržao, Kinđe je ostavio veliki trag.
Obogatio jugoslavenske zlatne rezerve
S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je sve što se moglo osvojiti. Donosio je medalje sa svjetskih i europskih prvenstava te s olimpijskih i mediteranskih igara. Sa svake je donio barem jedno zlato. Prvu medalju, zlatnu, osvojio je s Jugoslavijom u Beogradu na Europskom prvenstvu 1975. godine. Iste godine Kinđe i njegovo društvo okitili su se još jednim visokim priznanjem na Mediteranskim igrama u Alžiru.
Na Olimpijskim igrama u Montrealu sljedeće godine Jugoslavija je osvojila srebrnu medalju. Kindje je s Jugoslavijom 1977. na prvenstvu u Belgiji obranio naslov europskog prvaka. Jugoslavija je postala svjetski prvak na Filipinima 1978. godine. Iduće godine Delibašić i suigrači zauzimaju treće mjesto na Europskom prvenstvu u Italiji te zlato na Mediteranskim igrama u Splitu.
Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Jugoslavija je osvojila svoju prvu i jedinu zlatnu medalju u košarci. Na Europskom prvenstvu 1981. godine osvojio je srebrnu medalju, a godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji osvojio je brončanu medalju.
Za vrijeme rata u BiH Kinđe se borio na drugačiji način, piše Espreso. Bio je izbornik košarkaške reprezentacije BiH koja je na Europskom prvenstvu 1993. godine osvojila osmo mjesto. To je i dalje najbolji plasman reprezentacije BiH na europskim natjecanjima.Delibašić i njegov veliki prijatelj Davorin Popović su 2002. godine dobili statue, u Sarajevu u parku kod FIS-a. Iste godine prihvaćena je inicijativa da se dvorana u sklopu KSC Skenderija nazove njegovim imenom. Osim toga, od 2005. godine igra se i turnir posvećen toj velikoj košarkaškoj ikoni.
raspad jugoslavije i rat u bih nije mogao izdržati
Legendarni trener Bogdan Boša Tanjević u jednom je intervjuu otkrio da je Mirza bio autodestruktivan te da ga je tuga ubila.
- Mirza, misliš li da je lako umrijeti od alkohola? Ne, prijatelju, to je teška smrt. Ako si heroj i ako već hoćeš, skoči u Miljacku i završi priču – rekao sam mu.
Kad sam ga vidio posljednji put, pet mjeseci prije njegove smrti, on više nije bio Mirza Delibašić. Smanjio se, jedva si ga našao u onom velikom krevetu. Iscrpljen, očajan... Napola mrtav. Ali je i dalje pušio kao Turčin. Umro je od bolesti zvane tuga. To se zove rat. Zove se Jugoslavija", rekao je Tanjević.
Mirza Delibašić preminuo je 8. prosinca 2001. u Sarajevu, u 47. godini života.
- Poletjeti, poput Mirze, do samog Sunca i onda se strmoglaviti u ponor, to je zaista tragedija dostojna Ikara - zapisao je u svojoj biografu Slobodan Đurasović, piše Espreso.
Unatoč tako kratkom životnome vijeku i više od dva desetljeća od smrti, sjećanje na Mirzu Delibašića ne blijedi. Njegov izvanserijski koraškaški talent, ljudska skromnost i nezamjetljivost, senzibilitet i moralni profil razlozi su dugoga sjećanja na njega. Ne samo u Bosni i Hercegovini, čiji je jedan od simbola, nego i u regiji, pa i u cijelom košarkaškom svijetu.