StoryEditor
RegijaUVIJEK ŽRTVE

Opet se vrti priča o svjetskoj uroti nad Srbima koji ‘nikad nisu nikoga napadali‘, te je jedini razlog ‘progona‘ Đokovića to što je - Srbin. Povjesničar je rasturio tu glupavu tezu

Piše PSD
11. siječnja 2022. - 16:02

Novak Đoković, i njegova melburnška aerodromska epopeja, poslužili su mi tek kao povod da se osvrnem na nešto što nadilazi problem jednog „neprilagođenog“ čovjeka. Ono što me puno više muči su reakcije na cijelu ovu situaciju iz Srbije, ali i od strane Srba koji ne žive u Srbiji. Prateći situaciju u Europi i svijetu kroz prošlost i danas ne mogu se sjetiti sličnog primjera da je u jednom narodu samoobmana uzela toliko maha. Među političkim elitama, uglednim intelektualcima i crkvenim velikodostojnicima, novinarima i nastavnicima prevladava stav o srpskom narodu kao višestoljetnoj žrtvi raznih svjetskih teorija zavjera, analizira hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić za Net.hr, te nastavlja: 

A trauma koju trenutno proživljava Novak Đoković samo je najnoviji primjer koji potvrđuje tu tezu. „Nole je srce Srbije. Oni hoće da ga bace na koljena. E, ne može! Nisu bacili ni Srbiju nikada. Mi nikada nismo ništa otimali niti ikoga napadali. Samo smo se branili“ upozoravao je ovih dana Đokovićev otac uspoređujući svoga sina s Isusom koji je također „imao problem, svašta su mu radili, ali on je i dalje živ u nama. Tako je i Nole“. Teza da Đoković proživljava dramu isključivo zato što je iz Srbije, a Srbija je, kako kaže otac Đoković „srce slobodarskog svijeta“ postala je u međuvremenu konstatacija.

image
William West

Sa Srđanom Đokovićem se slažu i svi oni koji upozoravaju da nimalo slučajno baš nekako u isto vrijeme kada i Novak svoju golgotu proživljava i Milorad Dodik. „Sramne“ sankcije koje su mu nametnuli Amerikanci ustvari su napad na sve Srbe u Republici Srpskoj koja je, kako kaže predsjednica srpske vlade Ana Brnardić, nastala jer su Srbi samo tražili mir i nisu htjeli dopustiti da se ponove užasi Jasenovca i mnogih drugih stratišta.

image
William West

Potreba da se u svima ostalima (Albancima, Hrvatima, Muslimanima, Crnogorcima, Nijemcima, Amerikancima, Australcima…) pronalaze krivci, a u Srbima pravednici, brojni primjeri potpunog izostanka kritičkog pogleda na vlastitu prošlost, i kolektivna amnezija kada su u pitanju zločini koje su pripadnici srpskog naroda činili pripadnicima drugih naroda tijekom Drugog svjetskog rata i ratova 1990-ih, kada su u pitanju četnički pokolji nad Muslimanima i Hrvatima u Hercegovini i na Sandžaku, sudjelovanje Nedićevih i Ljotićevih vojnika i policajaca u holokaustu nad srpskim Židovima, masovni zločini srpskih vojnika nad Albancima, Muslimanima i Hrvatima u Đakovici, Skenderaju, Vučitrnu, Suvoj Reci, Srebrenici, Zvorniku, Višegradu, Prijedoru, Vukovaru, Škabrnji, Voćinu…, otvaranja logora za nesrpsko stanovništvo na teritoriju Republike Srpske i Srbije, progoni i etnička čišćenja Hrvata i Muslimana iz tzv. Republike Srpske Krajine i Republike Srpske, kao i nazivanje osoba odgovornih za spomenute zločine nacionalnim herojima, ukazuju na veliki problem s kojim se prevelik broj Srba ne želi suočiti.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. rujan 2022 08:00