Lako ćemo za to što je Sebija Izetbegović ostala bez doktorata, što je prokazana kao nadriliječnica; nego, što to znači u kontekstu svega što se dogodilo i događa na razvalinama Jugoslavije?
Činjenica je, naime, da su se predstavnici triju demokratski izabranih vlasti – Tuđman, Milošević i Izetbegović – u višestranačkim sustavima nastavili ponašati kao prethodnik Broz. On mandat doživotnog predsjednika nije crpio iz legitimiteta narodne volje, već ga je na to mjesto doživotno ustoličila komunistička partija, a njih je, na više-manje regularnim izborima, jer svjedoci smo brojnih malverzacija s "mrtvim" glasačima svih ovih godina, ipak birao plebs. I što smo dobili tim izborima? Titiće umjesto Tita. Ništa drugo.
Zajednička država nam je nestala u krvi, a na njezinu zgarištu, svaki u svome ataru, Franjo, Sloba i Alija, uspostavili su gotovo apsolutnu vlast. Znači, bez obzira na pravne mehanizme demokratskog društva od kojih su najvažniji izbori, koji u Jugoslaviji, podcrtat ću, nisu postojali, dobili smo skoro pa isti drek?!
Da se vratim na meritum teksta: da Izetbegović u BiH nije uspostavio dinastiju, kao što je to maršal uradio u Jugoslaviji, nikad se nevjesta mu Sebija ne bi prodala za doktoricu pa vedrila i oblačila zdravstvom. Niti bi Izetbegović JR., na čelu SDA pa kasnije i države, naslijedio rahmetli babu, pa akumulirao političku i gospodarsku moć.
No, kako i spada, prvo ću pomesti svoje dvorište. Moj demokratski izabrani hrvatski predsjednik potpuno je nedemokratski sina Miroslava postavio na čelo obavještajnih službi, kao da je, bože me prosti, Saddam Hussein, koji je svojedobno učinio isto sa svojim juniorom Udaiyom.
O tome da se u Nevenki Tuđman čim joj je japa prihvatio uzde vlasti probudio poduzetnički genij, pa ju je, eto, slučajno za poslovnu partnericu uzeo Franjin miljenik i nekoć najveći hrvatski tajkun Ivica Todorić, ispisani su traktati. Ni to Francu nije bilo dosta, pa je supruga Ankica, poput Evite Peron, vodila zakladu za djecu Hrvatske, a unuk ni manje ni više nego – banku!
Milošević je Srbijom vladao po istom obrascu; bio je, naime, u koaliciji s partijom vlastite supruge čije su naredbe mnoge Slobine protivnike stajale položaja. Djeca su mu se ponašala kao pijani milijunaši sve dok tatu nakon baršunaste revolucije nije "ulisičilo" i prebacilo u Haag, a porodica Milošević zbrisala u Moskvu.
Kad je Tito mogao svoju djecu i unuke razmjestiti po veleposlanstvima i tajnim službama, o čemu s velikim žarom na sve strane (još) priča Joška Broz, kako da isto ne naprave titići? Tuđman je od zakopčanog profesora Mireka učinio moćnog obavještajca, a Alija od Bakira jednog od najbogatijih Sarajlija.
Ista je stvar i s Milom Đukanovićem, koji trideset godina nije silazio s vlasti, a nedavno je smijenjen najviše zbog optužbi da su njegovi bližnji, kumovi i prijatelji, zahvaljujući njemu koji je bio i premijer i predsjednik, otac, majka i "duh sveti" Crnogorcima, stekli silno bogatstvo.
Uz iznimku Izetbegovića, spomenuti su vladari izmigoljili ispod komunističkog šinjela, pa se u novim (anti)demokratskim okolnostima nastavili ponašati kako to priliči diktaturama: formirati dinastije i ostavljati vlast potomcima. Strašno je da nam i danas prepričavaju kako se Tuđman pred smrt mučio s dilemom – kome ostaviti Hrvatsku? Pa nije Hrvatska ničija prćija da bi je ostavljao kao grunt u Velikom Trgovišću!
Trideset godina trebalo je da te nacionalističke dinastije počnu nestajati sa scene. Bakir više nije glavnokomandujući u BiH, a njegovoj Sebiji akademska je zajednica pokazala palac dolje, da bi se sad njome počela baviti i pravna država.
O Miloševićevoj kćeri i sinu se malo čuje. Marija živi u Požarevcu i nije pri parama. I Nevenka je od Franjine smrti izgubila svaki smisao za biznis. O kakvom se fenomenu radi, psiholozi još ne mogu protumačiti. Sličnu poslovnu sudbinu dijeli i drugi Franjin sin – Stjepan.
Je li zloguko predviđati da će Đukanovići, nakon što je s prijestolja sišao knjaz Milo, poslovno posrnuti? I da bi malo tko nakon političkog poraza vječnog predsjednika ulagao u dionice tvrtki pod patronatom njegova – milogorskoga klana?
Svjedočimo definitivnom kraju dinastija koje su skrojili loši Titovi politički imitatori u godinama koje su pojeli skakavci. Mašalah.