- Krenuo sam iz Srbije za Rusiju, no tamo nisam ni stigao. Malo nakon što sam prošao Kijev, zaustavili su me policajci. Na pitanje zašto me zaustavljaju doznao sam da je krenuo napad na Ukrajinu. To je bilo preksinoć, od tada se pokušavam vratiti u Srbiju - za srpski je Blic ispričao mladić koji se zbog posla našao u Kijevu u noći kada se Rusija na njega obrušila projektilima.
Rodom iz Uroševca na Kosovu, prizori granatiranja, u ovog su vozača kamiona, koji, kako je kazao, rutu Srbija-Rusija poznaje i zatvorenih očiju, probudili nesretne uspomene iz djetinjstva, kao i nevjericu.
- Bombardiranje me 1999. godine zateklo na Kosovu, a sada, 23 godine kasnije, opet gledam te slike užasa. 21. stoljeće, srce Europe, i opet bombe padaju. Nadam se samo da će se sve ovo zaustaviti i da neće stradati nevini, mada sam već čuo da žrtava ima dosta. Zgrade se obnove, putevi se obnove, mostovi izgrade, ali mrtvi nikada ne ustaju... - navodi mladić osvrćući se na sirene za uzbunu, te nepregledne kolone ljudi koji u strahu za svoj život dok napuštaju domove, u njemu budeći sjećanja koja su i više od dvadeset godina živa.
Osim njega, na granici između Ukrajine i Bjelorusije, zbog navodno srušenog mosta zaglavila su i dvojica njegovih kolega, pa je njegova briga, priznao je, utoliko veća. U namjeri da sazna što da radi i kako da se postavi tijekom boravka u Ukrajini kontaktirao je srpsku ambasadu u Kijevu, gdje su ga uputili da se ponaša smireno te da nikoga ne provocira, uvjeravajući ga da je siguran.
Osnovne potrepštine u vidu vode i hrane ima, ali kako je ispričao, cigarete i ako su dostupne u prodaji, nije uspio kupiti, dok je gorivo raspoloživo u strogo ograničenom količinama.
- Kod sebe imam hranu i vodu, jedino što se za sada ne može kupiti su cigare i gorivo. Maloprije sam ih pokušao kupiti na pumpi, vidio sam ih izložene, ali mi ih nisu htjeli prodati - kazao je kroz smijeh.
Na kraju razgovora se osvrnuo i na izbjeglice koje pokušavaju prijeći u susjednu Rumunjsku, kazavši kako je svjedočio tome da ih graničari ne puštaju preko granice, čak ni kada se radi o ženama i deci.
- U kolonama ima puno vozila koja pokušavaju priječi granicu s Rumunjskom, ali vraćaju ljude, ne daju nikome da prođe, čak ni ženama s djecom. Nas puštaju, njih ne. Za dva sata, koliko sam stajao na granici, vratili su tridesetak vozila. Put od osam sati, koliko je potrebno od Kijeva, prelazim već, evo trideset i neki sat. Samo da se dokopam Srbije, neka čekam i sto sati - rekao je na kraju razgovora za Blic.