Ruski predsjednik Vladimir Putin obećao je Srbiji "neprekidnu opskrbu prirodnim plinom", priopćio je službeni Kremlj. Nisu detaljnije pojasnili uvjete sporazuma, no u trenutku kad cijela Europska unija kreće drumom, a Srbija mračnom ruskom šumom, jasno je kako sve to daleko nadilazi energetsko pitanje i dugoročno armira geopolitički okvir na Balkanu.
Beograd, riječju, okreće leđa Zapadu i trči u čvrst zagrljaj svojemu moskovskom patronu, premda je riječ o brutalnome ubojici kojega osuđuje sav civilizirani svijet.
Aleksandar Vučić je s dosta ponosa rekao kako je u telefonskom razgovoru s Putinom dogovorio glavne elemente sporazuma o plinu koji su "vrlo povoljni za Srbiju". Za početak, riječ je o trogodišnjem ugovoru.
"Obojica čelnika potvrdila su svoju predanost nastavku jačanja strateškog partnerstva između Rusije i Srbije, temeljenog na tradicionalno bliskim vezama dvaju naroda", objavili su iz Putinova kabineta. Moskovski agresor očito nije zamjerio staroj saveznici Srbiji što je u ožujku glasala za rezoluciju UN-a kojom se osudila ruska invazija na Ukrajinu. Vučić se naknadno iskupio odbijajući se pridružiti se međunarodnim sankcijama protiv Rusije, jer osuda rezolucijom UN-a ionako je bila samo deklarativna.
Srbija nominalno još uvijek traži ulazak u Europsku uniju, no istodobno radi sve da u nju nikad ne uđe. Istinabog, gotovo su u potpunosti ovisni o ruskom plinu, jer ruski Gazprom drži većinske udjele u tamošnjoj jedinoj naftnoj kompaniji i skladištu plina, no to nije nikakvo opravdanje.
Od iste vrste ovisnosti je patila i Njemačka, no tamo su ipak shvatili što znači išta kupovati od Putina. Sad postaje razvidno i zašto je Aleksandar Vučić u stilu Plačimačka zadnjih nekoliko tjedana kukao o teškim egzistencijalnim strahotama koje slijede njegovoj zemlji, premda se do prije neki dan razmetao svijetlom budućnosti koju joj je odavno osigurao: dramaturgija o potonuću nacije je bila potrebna kako bi se opravdalo vezivanje za ruski (ratni) brod.
I jučer je predsjednik Srbije ritualno plakao u tv-obraćanju: "Mi smo u izuzetno teškoj situaciji, manje je nego ikad razumijevanja za poziciju našeg naroda", poručio je svijetu ovaj pravednik i mučenik.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko jedna je od rijetkih u Srbiji koja je plinski sporazum s Putinovom Rusijom komentirala s razumnom dozom skepse, kazavši da svakako treba vidjeti što Rusija od Srbije traži zauzvrat. Ona očekuje da će javnost o ruskim očekivanjima od Beograda saznati vrlo brzo, već tijekom posjeta ruskoga ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova 7. lipnja.
Posjet dežurnog kremaljskog lažova Beogradu definitivno će još više razgranati političke dogovore i zacementirati srbijanske veze s Rusijom s kojom odavno koketiraju. Pod Vučićevom autokratskom rukom u ovoj zemlji već se punih deset godina potpiruje i širi kremaljska propaganda, dobrim dijelom i kao ucjenjivačka prijetnja Europi kako Srbi imaju još 'kvalitetnih prosaca i saveznika'. Nikoga, nakon svega, nimalo ne čudi što trenutne ankete u Srbiji govore kako bi većina građana radije pristupila nekoj vrsti unije s Moskvom nego s EU-om. Srbi, čini se, konačno slobodno idu tamo kamo ih srce vodi.