StoryEditor
Politikaizbori za parlament

Tamara Visković nosit će listu platforme Možemo! u X. izbornoj jedinici, ispričala nam je sve o svom novom političkom angažmanu

6. lipnja 2020. - 09:11
 Duje Klarić/HANZA MEDIA

Politička platforma Možemo! ovih dana pomalo slaže liste za parlamentarne izbore i, kako stvari stoje, istaknut će svoje kandidate u svim izbornim jedinicama. Vijest da je 54-godišnja Splićanima dobro poznata Tamara Visković nositeljica liste u X. izbornoj jedinici, dakle u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije bila veliko iznenađenje za one koji bolje prate njen angažman.

Politički je aktivna još od 2005. godine kada je u Splitu na prijedlog tadašnje Liste Velog Mista u vrijeme tadašnjeg gradonačelnika, pokojnog Zvonimira Puljića, postala članica Poglavarastva zadužena za kulturu. Njen madnat koji je potrajao do 2009. godine ostao je upamćen po niz kulturnih projekata. Inače je diplomirala filozofiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Potom je vodila Multimedijalni kulturni centar, nakon čega je preuzela ravnateljstvo u Centru za kutluru Zlatna vrata. Unatoč dobrim rezultatima i protivljenju najvećeg dijela javnosti, lani joj na čelnom mjestu Centra nije produžen mandat. Radi kao selektorica pojedinih segmenata programa ili se kao članica programskog žirija pojavljuje na različitim manifestacijama, tako je ove godine sudjelovala na Filmskom festivalu u Berlinu. Na izborima 2013. pridružila se inicijativi "Drugo lice Splita" s Draganom Markovinom, Zojom Odak, Mirom Ljubić Lorger... Ipak, kako kaže, formalno nikada nije pristupila nekoj od stranaka.

S koalicijom Možemo! kao nositeljica liste za parlamentarne izbore radite ozbiljan iskorak iz lokalne politike. Da li ste odluku donijeli lako ili uz poneke dvojbe?
- Nisam nikada bila članica niti jedne stranke niti sam to danas. Možemo! funkcionira kao politička platforma u čijem radu mogu djelovati svi koji to žele i bez da budu članovi stranke, ukoliko se slažu sa programskim smjernicama i načinom rada.
Podržala sam nezavisnu incijativu Drugo lice Splita na lokalnim izborima 2013. Ta se lista bila okupila potaknuta nezadovoljstvom načinom upravljanja gradom i željom da politika lijevog predznaka, koja u to vrijeme nije bila stranački bogznakako organizirana bude aktivno prisutna na mjestu na kojem se odlučuje o ključnim temama gradskog razvoja. Na žalost tada nismo uspjeli ući u Gradsko vijeće, iako smo, s obzirom na činjenicu da nismo imali nikakav logistički, financijski niti ikakav drugi bekap, te da je lista sastavljena netom prije izbora, uspjeli motivirati lijep broj Splićana da pokaže da želi da se takav glas u gradu čuje.

„Možemo“ u stvari nije naziv koalicije, već jedne od stranaka koja tu koaliciju čini. Ostale su Nova ljevica, Radnička fronta i Orah, te u Zagrebu organizacije Zagreb je naš i Za grad, ali kolokvijalno se taj naziv proširio. U stvari se radi o zajedničkoj listi četiriju stranaka zelene ljevice.

Što je najviše presudilo da joj se svojim ugledom i znjanjem stavite na raspolaganje u izbornoj utrci? Kako to da, unatoč poznatim ograničenjima, ne gubite volju da doprinosite zajednici?
- Svi koji imalo prate politička zbivanja znaju koliko je prisustvo Lijevog bloka, kojega čine članovi ove koalicije, transformiralo Zagrebačku skupštinu. Okrenulo ju je naopako i istreslo na svjetlo sve nakupine s dna kace. Možda ih je četvero, ali imaju energiju i prisutnost četrdesetorice, uvijek informirani, artikulirani i efikasni, uvijek na strani javnog interesa i sa jasnim, konzistentnim stavom. Bez kreveljenja, bez kafanskih doskočica, bez ulizivanja desničarskim mitovima, bez 'odlučnog možda'. To je nešto što je jako, jako potrebno u ovoj zemlji. To je politika kakvu podržavam – zelena, solidarna, ona koja nije tu da bi servisirala pojedinačne interese, već da bi svim, sa naglaskom na SVIM, građanima omogućila dostojanstven život. Što se ograničenja tiče, istina je da nam se prostori slobode i djelovanja drastično sužavaju, ali o onome što radimo u tom suženom prostoru ovisi koliko ćemo prostor imati ubuduće.

Baš zato što je platforma Možemo! reputaciju stekla uglavnom u Zagrebu ozbiljni analitičari sumnjičavi su u njen uspjeh na nacionalnoj sceni. Predviđa vam se najviše jedan mandat u Saboru. Kako to komentirate?
- Ne bih rekla da se radi o analitičarima u množini. Možemo! je u manjoj koaliciji od ove na prošlogodišnjim izborima za EU parlament, kao netom osnovana stranka, odmah prešla prag potreban za ulazak u Sabor RH u 1. izbornoj jedinici, a u međuvremenu je znatno dobila na vidljivosti i definiciji, i proširila krug partnera. Ankete i gatanja iz Facebook statusa su zgodan orijentir, ali nije im za davati previše na značaju. Naime, ova se koalicija uopće nije pojavljivala u medijskim anketama vrlo dugo, jednostavno, nije postojala u izborniku, a onda kada se pojavila, odmah je zauzela peto mjesto iza HDZ-a, SDP-a, Škore i Mosta. Mi nismo stranka sa organiziranom pješadijom koja klika po internetskim anketama ko drogirani kolibrić, dakle svaki glas koji se pojavi u anketi je stvarni glasač, a uvijek treba imati na umu i da, iako je rejting na nacionalnoj razini veoma važan za svaku stranku, za sam ulazak u Sabor nije ključan. Ključan je uspjeh u pojedinoj izbornoj jedinici. Na listi za 10. izbornu jedinicu su ljudi i iz Splita i sa otoka, iz Dubrovnika, prvenstveno iz inicijative Srđ je grad... Makar, ni oni koju su izlazili na izbore sa pretežno zagrebačkim diskursom u Splitu nisu prošli loše – sjetimo se Darija Juričana aka Milana Bandića koji je u Splitu bio četvrti po broju glasova, iza Milanovića, Grabar-Kitarović i Škore.

Ako biste osvojili saborski mandat što biste prvo uradili? Koja su to pitanja na kojima će Možemo! u parlamentu inzistirati? Ulazi li s vašom koalicijom dašak rock&rolla u Sabor?
- Naša je ambicija klub zastupnika, kako bismo imali realnu mogućnost utjecaja na sve teme koje se nađu na dnevnom redu. Tko god nas bude zastupao, zastupat će zelenu transformaciju na svim poljima, jednakost pristupa svim javnim uslugama i njihovo odvajanje od tržišne logike, osnaživanje nezavisnih institucija jer samo su takve institucije čuvari demokracije, borbi protiv svake diskriminacije, i to će raditi borbeno i konstruktivno – sa konkretnim prijedlozima i na osnovu realnih planova.
Bit će to prvi put od osamostaljenja Hrvatske da ljevica ima svoje predstavnike u Saboru mimo SDP-a, a meni je posebno drago da se radi o ujedinjenoj ljevici, jer mnogo je građana koji žele takvo društvo s pravom zamjeralo usitnjenost lijevo orijentiranih opcija

Što kažete na ocjenu da su stranke udružene u Možemo! ekstremna ljevica? Jednom je Igor Mandić izjavio da je problem lijevih stranaka jer ih nema tko financirati budući da zastupaju politiku koja je suprotna kapitalu. Slažete li se s tim?
- Balans je u ovoj zemlji toliko pošemeren da svako sustavno zauzimanje za razvoj u kojem profit nije mjera svih stvari, za pravedan porez koji više opterećuje kapital a manje rad, za opću dostupnost zdravstva, obrazovanja, stanovanja, kulture, za očuvanje onoga što je ostalo od prirode i regeneraciju onoga što se regenerirati da, ispada neka varijanta božemiprosti terorizma. Zašto? Jer se dira u nečije pravo da zarađuje novac tretirajući ljude, životinje, prirodu i osnovne ljudske potrebe kao resurs. Ukratko, dira se u nečije sveto pravo da uskraćuje prava drugima u ime vlastite zarade. Bila to tragedija globalnih razmjera u kojoj se u ime biznisa uništavaju prašume, ili lokalni štekat koji u ime svog prava na zaradu zauzima javni prostor, sve kreće od toga da je pravo na profit nadređeno svim ostalim pravima. No tu je i ona druga, licemjerna strana. Kada se treba dodvoriti biračima, svi bi bili zeleni, svi uzdrhte od socijalne osjetljivosti, svima nikne leptir mašna od svekolike uljudbe, pucaju botuni na košuljama od tolerancije, rastu rogovi za borbu s korupcijom, svi bi htjeli na rever zakačiti dostignuća ljevičara – jer nisu se za prava glasa, radnička prava, javno zdravstvo, prava žena na obrazovanje, pravo da se nekažnjeno izgovaraju blasfemije da je Zemlja okrugla, svijet stariji od 6000 godina izborili, ako sam dobro pratila, ni crkva ni konzervativci. Svi bi se rado slikali na donacijskom telefonu, ali malo tko bi promovirao i provodio sustavnu politiku koja bi donacijske telefone učinila nepotrebnima. Jer to je (prekrstimo se prigodno) ekstremno lijevo. Ne bi da Molotovljeve koktele nosimo u boršicama umjesto žvakalica.

Očekujete li zadovoljavajuću izlasnost birača? Čini se da brojne afere ljudima samo dodatno smanjuju interes za konzumacijom demokracije makar bila i na samo jedan dan...
- Izbori su usred ljeta, u vrijeme kad mnogi nisu u svom uobičajenom boravištu, Zagreb tu ima dodatan problem, centar grada je uvelike iseljen zbog potresa, vremena je malo, težište predizbornih aktivnosti je prebačeno na posrednu komunikaciju – dakle medije, oglašavanje, virtualne komunikacijske kanale, sve to na neki način mijenja odnos snaga, i uvijek daje prednost velikim igračima. Ali vjerujem da oni koji bi glasali za ovu koaliciju nisu ljudi kojima je lijeno izaći po vrućini, ili će odluke donositi na osnovu jingleova s TV-reklama. Ti se glasači nalaze među onima koji se ne libe izaći na ulice kad treba, a vidjeli smo u proteklim godinama da tih ljudi ima širom Hrvatske. Sad treba vidjeti koliko ćemo ih u ovako kratkom roku uspjeti motivirati. Ali, nakon ovih izbora, kada upoznaju ujedinjenu ljevicu na djelu, bit će motiviraniji, sigurno.

Na koji način ćete se potruditi da birači shvate koliko je aktivizam u lokalnoj zajednici prožet s procesima koji se odvijaju u parlamentu?
- Na našim listama su ljudi koji praktično razumiju o čemu je riječ kad govorimo o aktivizmu i ljudskim pravima. Prije par dana Hrvoje Antonije Belamarić, novinar i osoba s invaliditetom, Ana Alapić, dobitnica nagrade Ponos Hrvatske zbog borbe za Spinrazu i prava roditelja njegovatelja, te Tomislav Tomašević i Sandra Benčić pred Banske su dvore dogurali kolica sa hranom i osnovnim potrepštinama koje se mogu kupiti za 1.500 kuna mjesečne invalidnine, kako bi fizički pokazali da hrana, koja se kupi nakon osnovnih zdravstvenih potrepština, nije dovoljna za više od tjedan dana. To su ljudi na izbornim listama političke platforme "Možemo". Mislite li da na izbornim listama postoje motiviraniji, informiraniji ljudi koji bi se u Saboru borili za to da osobe s invaliditetom dobiju inkluzivni dodatak viši od iznosa koji predstavlja granicu siromaštva, da dobiju vidljivost u svim sferama života? Bore se zato već godinama. Neće sad prestat.

Što kažete na najavu Željka Keruma da ide na izbore? Bez potvrde o nekažnjavanju običan čovjek ne može se zaposliti niti na porti nekog poduzeća, a kamoli htjeti biti poslanik u parlamentu.
- Ma situacija je potpuno suluda. Bjeguljice promoviraju herojstvo, ratni profiteri poduzetništvo, mafijaši socijalnu osjetljivost, dio ljudi se veseli ko da je to sve neka super šala…

Kakav vam se čini prijedlog Smojina spomenika na Matejuški?
- Ja generalno nisam pobornica spomeničke plastike. Ona uvijek više govori o onome tko je postavlja nego o onome kome je postavljena. Izbor osoba kojima ćemo podići spomenik ispada ko nekakva trgovina ideološkim slijama – ja tebi mladoga ustašu, ti meni pisca, mijenjam dva križa za spomen ploču... To je ponižavajuće i za one koji o tome raspravljaju, i za one koje bi te ploče i skulpture trebale predstavljati. Sa čisto umjetničke strane ne bih komentirala, nisam vidjela sve prijedloge, no onaj kojeg je svojedobno izradio Vasko Lipovac je bio dobra, snažna skulptura i, ako već pričamo o tome, mislim da Smoje zaslužuje Lipovca, i da Lipovac zaslužuje javnu skulpturu u gradu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 14:59