Utorak je, 16. travnja 2024. godine. Mate se probudio, kao i svi Hrvati, u špilji.
Protrljao je oči, ćirnio kroz uski ulaz, i pomislio "kvragu, još nije svanulo, a toliko sam čekao taj dan". Potražio je Mate uljanicu, da zraku svjetla pusti u tu tamu, ali gdje je, hm, ili je negdje zagubila ona njegova smotana Ljubica, ili netko od kreštave dječurlije, ne zna im svima niti ime. A ima ih, koliko ono, sedam, osam, ma kad ih je stigao toliko napraviti.
A tako se Mate raduje današnjem danu. Jer danas je dan izborne šutnje. I Mate neće ni riječi naglas progovoriti. A ne. Uzalud je Juri iz susjedne špilje svaki pokušaj da se pokrene priča o ... ma bilo čemu. Zna Mate da će Jure opet završit na vražjoj politici. A nećeš, Jure, ne, misli se Mate. Nego ćemo mi ovako.