StoryEditor
Politikameđutim

Ljevica jako navija za Plenkovića

17. veljače 2020. - 08:00
Boris Kovačev/HANZA MEDIA

Između aktualnog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Andreja Plenkovića i njegova izazivača na unutarstranačkim izborima dr. Mira Kovača razlika je kao između neba i zemlje. Plenković je rođen u Zagrebu i pripadnik je tzv. zlatne mladeži, otac sveučilišni profesor s političkom karijerom poslije 1971., majka liječnica.

Kovač je pak rođen u Splitu, njegovi roditelji su anonimni ljudi, kao što su i većine nas. Za sebe i svoju djecu godinama su radili na privremenom radu u Njemačkoj, da bi se skućili u Trogiru. Miro je kao mladić ljeti odlazio na bauštelu kako bi priskrbio novac za studij koji je okončao doktoratom na pariškoj Sorbonni. Andreju tako nešto nije trebalo, njegovi su materijalno bolje stajali, pa je bez problema prošao kroz elitnu zagrebačku gimnaziju i diplomirao na pravnom fakultetu, potom i magistrirao.

Kovač se u HDZ uključio već devedesetih. Koncem tih godina započeo je profesionalnu karijeru u Uredu predsjednika dr. Franje Tuđmana na Pantovčaku. Potom je ostvario diplomatsku karijeru. Za razliku od njega, Plenković je svoj profesionalni put započeo u Ministarstvu vanjskih poslova. Tamo su mu društvo činili i Kolinda Grabar-Kitarović te Zoran Milanović.

Baš je Milanović prije nekoliko godina za Plenkovića govorio da, koliko ga poznaje, on pripada lijevom, liberalnom krilu SDP-a. To su znali i oni koji su bili na Pantovčaku u Tuđmanovo vrijeme, osobito činjenicu da je kritizirao politiku prvog hrvatskog predsjednika. U HDZ se konačno uključio 2011., kad ga je nedugo potom kao zamjenika na unutarstranačkim izborima, na preporuku Vladimira Šeksa, angažirala Jadranka Kosor.

Na tim izborima pobijedio je Tomislav Karamarko, a Kovač je potom postao ministar vanjskih poslova. Iako je bio dio poraženog Kosoričina tima, Karamarko je Plenkovića stavio za nositelja liste na izborima za Europski parlament, gdje je i ušao. U vrijeme neuspjelog preslagivanja i krize Vlade HDZ-a i Mosta, Plenković je na izbornom Saboru HDZ-a javno s govornice poručio da stranka ne smije biti talac jednoga čovjeka, misleći pritom na Karamarka. Iz Bruxellesa je tada pisao saborskim zastupnicima HDZ-a da glasuju po savjesti, a ne po stranačkoj stezi.

Međutim, kad je na dnevni red Sabora došlo glasovanje o Istanbulskoj konvenciji, onda to nije dopustio zastupnicima HDZ-a. Kako se radilo o svjetonazorskom pitanju, odnosno uvođenju rodne ideologije na mala vrata preko “Istanbulske”, brojni HDZ-ovci nisu glasali za nju u Saboru. Rezultat je bio smjenjivanje Mira Kovača s mjesta međunarodnog te Davora Ive Stiera kao političkog tajnika.

Plenković je cijelo to vrijeme vladao u državi s HNS-om i Pupovcem, ljevičari su mu pisali laude. I sada u trenutnoj unutarstranačkoj utakmici svim silama navijaju za njega: Krešo Beljak, Furio Radin, Žarko Puhovski... Radi suradnje sa SDSS-om nije se smjelo istraživati srpske zločine u Vukovaru, na što je osobito reagirao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Gušile su se referendumske inicijative s desnog spektra, i to likovi poput Lovre Kuščevića. Promašeno Plenkovićevo vođenje HDZ-a dovelo je napokon do kraha na europskim izborima, a onda je predsjedničke izbore izgubila i Kolinda Grabar -Kitarović.

Prije pet godina ju je na Pantovčak doveo stožer koji je predvodio dr. Miro Kovač. Zato sada i udaraju iz svih oružja na njega, jer osjećaju da predvodi pobjednički tim. U tom i je bitna razlika između Kovača i Plenkovića.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. rujan 2020 19:24