Ulazak Stjepana Jimmyja Stanića u Domovinski pokret pokazuje da ta stranka ne samo da nije desna nego ima ozbiljnih problema s razumijevanjem vlastitog identiteta. Muzika koja je proslavila gospodina Stanića, jazz, daleko je od ukusa vjerojatno svih članova DP-a. Referirajući se na njihov slogan "jer svoje volim", možda za himnu uzmu poznatu pjesmu "Moja kobila Suzi".
Europske, ozbiljne desne stranke, zbog ruske agresije na Ukrajinu upale su u niz nevolja. Francuska heroina tog političkog spektra Marine Le Pen, koja je imala financijske poslove s ruskim bankama, uspjela se održati na životu zahvaljujući beskompromisnom otporu javnosti mirovinskoj reformi koju provodi predsjednik Emmanuel Macron.
Osudila je agresiju, ali njezina je retorika i dalje, pronicljivo analizira Le Monde, ostala bliska dijelovima kremaljske propagande.
Stranka Alternativa za Njemačku (AfD) još je otvorenije na strani ruskog predsjednika Vladimira Putina argumentirajući to antiglobalističkom ideologijom koju dijele. Dijele još toga, protivljenje pravima LGBTIQ populacije i vladavini čvrste ruke.
Povjerljivi dokumenti u posjed kojih je došao The Washington Post potvrđuju poznato, da je Moskva svakako od srpnja prošle godine pokrenula organiziranu kampanju koja je trebala povećati podršku AfD-u na saveznoj razini za 10 posto stvarajući moćnu prorusku političku snagu radi razbijanja podrške vladajućim strankama i jedinstva u pomoći Ukrajini. Rezultat je bio niz prosvjeda koji su, formalno, bili proturatni, ustvari pozivajući Njemačku da se usprotivi sankcijama Rusiji. Jeftiniji plin jedna je od provodnih teza skupova.
Češka je postala obrazac "proturatnih" prosvjeda za koje su vlasti okrivile radikalno desne i lijeve grupacije. Takav se savez, neočekivano, razvio i u Njemačkoj gdje su neki regionalni čelnici AfD-a pozvali utjecajnu članicu radikalno lijeve stranke Die Linke (Ljevica) Sahru Wagenknecht da im se pridruži.
Savez radikalne desnice i ljevice – koliko li je komunista prešlo u HDZ, postalo gorljivi vjernici, primjerice Željko Sačić koji je bio milicajac, a sada je žestoki desničar – razumljiv je jer dijele želju za lakim rješenjima složenih problema. Gaje sklonost autoritarnim oblicima vlasti, kontroli, nametanju vlastitih stavova većini, ideološkoj isključivosti.
Ne treba stoga čuditi, ali je indikativno, da je AfD podržao stavove francuskog predsjednika Macrona da EU ne treba slijediti SAD u politici prema Narodnoj Republici Kini. Bilo bi to razumljivo da isti AfD nije prije nekoliko mjeseci, podsjeća agencija Nikkei, tražio od vlade da NR Kinu liši statusa ekonomije u razvoju protiveći se ulasku kineske tvrtke Costco u vlasničku strukturu luke Hamburg.
Zastupnički klub te stranke sada u njemačkom parlamentu, Bundestagu, napada ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock jer oštrim riječima dovodi u pitanje odnose s NR Kinom, njemačkim najvećim trgovinskim partnerom. Die Linke ih slijedi. Ljudska prava muslimana Ujgura, mongolske i tibetske zajednice za njih ne postoje, ne brine ih kinesko brutalno kršenje ugovornog statusa Hong Konga, državne subvencije zbog kojih su kineske tvrtke konkurentnije u odnosu na njemačke…
Ruske veze s AfD-om i Die Linke nisu bile samo ideološke, iza njih je stajala čvrsta valuta jer Moskva nije škrtarila da bi stekla korisne idiote. Ne treba isključiti mogućnost da je nagli obrat AfD-a potaknut poznatom ljubavlju desničarskog političkog spektra prema novcu jer Kineska komunistička partija također ne škrtari kad treba kupiti "prijatelje".
Rusija se nada da bi Njemačka ove jeseni mogla upasti u nova previranja zbog plina pa bi se nezadovoljstvo javnosti, posebice ako se inflacija ne smiri, moglo preliti na ulice što bi oslabilo sadašnju vlast. Neimenovani izvor za Nikkei kaže da je i Macronova slatkorječivost prema NR Kini posljedica unutarnjopolitičkih problema.