Ne morate biti prevelik cinik da biste zaključili kako je zanimanje glasnogovornika izmišljeno onoga trenutka kad su ljudi od društvene moći i utjecaja osjetili potrebu da još netko, osim odvjetnika, laže u njihovo ime. Zašto bi se izlagali neugodnim pitanjima novinara, vrdali, muljali i izgovarali neuvjerljive laži kad to netko drugi može za njih činiti? I to dobro, bolje, puno bolje nego što su oni sami kadri lagati.
Portparol je profesionalac, barem bi to trebao biti, njemu glas neće zadrhtati, lice mu neće obliti izdajničko rumenilo, tikovi neće odati da se uzrujao zbog prevarantskog petljanja. Najbolji u tome zanatu toliko su dobri, dakle, uživljeni u kožu svoga klijenta da u jednom trenutku počnu vjerovati kako je ono što govore sušta istina.
Ulaganja u tu vrstu...