U ponedjeljak je u Zagrebu održan prvi dio dvodijelnog simpozija naslovljenog “Žene koje mijenjaju znanost: odvažne znanstvenice u Kanadi i Hrvatskoj”. Drugi dio simpozija održat će se ove srijede u Splitu, na MedILS-u.
Organizatori simpozija su veleposlanstvo Kanade u Zagrebu, prof. Igor Štagljar, direktor Odjela za biokemiju i medicinsku genetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Torontu uz angažman na MedIL-u, Institut Ruđer Bošković, PMF Sveučilišta u Zagrebu i MedILS.
- Za ovaj simpozij odabrali smo po tri izvrsne znanstvenice iz Kanade i Hrvatske koje svojim radom i zalaganjem pomiču granice u znanosti. Njihove priče su inspirativne i svakako motivirajuće za mlade žene koje se odlučuju ulaziti u svijet znanosti.
Ključna uloga
Iz hrvatske “kvote” to su prof. Iva Tolić s IRB-a, prof. Vernesa Smolčić sa zagrebačkog PMF-a i prof. Ivana Novak Nakir s Medicinskog fakulteta iz Splita. Prvi dio simpozija, u ponedjeljak u Zagrebu, bio je vrlo uspješan. Nadamo se i očekujemo da će bar jednako uspješan biti i drugi dio koji ćemo ove srijede održati na MedILS-u – kazao nam je prof. Igor Štagljar.
U odnosu na svijet, posebno na okruženje, Hrvatska u ovom segmentu stoji puno bolje od drugih. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, između svih osoba koje aktivno rade u hrvatskoj znanosti 46 posto su žene. Ili podatak iz 2019. godine: Državni zavod za statistiku objavio je da je u toj godini akademski stupanj doktora znanosti steklo 680 osoba, od kojih su 55,4 posto bile žene.
- Ovaj simpozij ima nekoliko ciljeva. Prvi je naglasiti ulogu uključive znanosti radi izgradnje održive budućnosti za sve. Ovim skupom i onim što će poslije njega uslijediti želimo još više povezati hrvatske i kanadske znanstvenike, učiniti ih trajnim partnerima u istraživačkim projektima, osvijestiti potrebu izlaganja privatnog sektora izvrsnosti znanstvenog istraživanja u Kanadi i Hrvatskoj te prepoznavanje izazova i prilika za žene u znanosti općenito.
U svim uređenim društvima žene imaju ključnu ulogu, ali u znanosti na području tehnologija, inženjerstva i matematike, takozvanom STEM području, žene su zastupljene tek kao 30 posto radne snage – kaže Štagljar.
Jedna od triju hrvatskih znanstvenica je, dakle, prof. Ivana Novak Nakir. Ta rođena Zagrepčanka je 2001. godine diplomirala na studiju molekularne biologije PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2006. godine na Karolinskom institutu u Stochkolmu, poslije čega se vraća u Hrvatsku.
Rad s Đikićem
Godinu dana radi u istraživačkom institutu Glaxo Smith Kline u Zagrebu, a onda u proljeće 2008. godine dolazi na MedILS, gdje pod mentorstvom prof. Ivana Đikića počinje s doktorskim usavršavanjem. Odatle kao prva iz Hrvatske dobiva prestižnu dvogodišnju stipendiju EMBO Long term fellowship. Nakon tromjesečnog usavršavanja na Scripps Research institutu u San Diegu i tromjesečnog usavršavanja na Goethe institutu u Frankfurtu, u travnju 2011. godine zaposlila se na Medicinskom fakultetu u Splitu, na Katedri za imunologiju i medicinsku genetiku.
- Na zagrebačkom dijelu simpozija atmosfera je bila odlična. Nadam se da ćemo bar jednako uspješno sve ponoviti u Splitu. Ovim konferencijama cilj nam je probuditi hrvatsku javnost, posebno naše mlade, kako bismo osvijestili kolika je važnost žena, i to ne samo u znanosti nego općenito u biznisu i svemu ostalom.
Iz podataka i kod nas i u svijetu vidljivo je da, iako žene završavaju fakultete, doktoriraju i usavršavaju se u svim područjima, još uvijek ih je premalo na nekakvim visokim pozicijama. Žene istovremeno žele imati obitelj, djecu, ali i karijeru. Kada dođu pred zid izbora, često se odlučuju prekidati svoju karijeru. Pomisle da nisu za dalje spremne, a ja sve to vidim kroz prizmu da ih društvo ne podupire dovoljno i ne osigurava im uvjete da i žena može istovremeno sve to imati.
U biomedicini se vidi da sve više žena završava fakultet, doktorira, ali ih se ne vidi na nekim čelnim funkcijama u broju u kojemu bi ih se moglo očekivati. I ova konferencija je pokazala da to nije specifični hrvatski već generalni svjetski problem, a o čemu nam u svojim pričama svjedoče i gošće iz Kanade, mada su one osobno na vodećim pozicijama.
U Hrvatskoj stoji brojka da su žene u znanosti zastupljene s 46 posto, ali pogledajmo koliko ih je na čelnim dužnostima fakulteta, instituta, na istaknutim pozicijama. Nema ih ili ih je posve malo – kaže nam prof. Novak Nakir.
Naša sugovornica je i majka pa smo je upitali kako usklađuje majčinsko-obiteljske obveze i bavljenje visokom znanosti.
- Sva moja postdoktorska usavršavanja i izbivanja iz Hrvatske uspjela sam odraditi prije nego što sam se udala i postala majka. O djeci se brinemo zajednički suprug i ja, mada, moram priznati, veći dio tereta ipak otpada na mene. Na svu sreću suprug i ja imamo dostatna primanja da možemo osigurati osobu koja nam pomaže u čuvanju djece i pospremanju stana.
Biti s djecom
Upravo radi djece “ne nosim posao doma” iako bih po prirodi posla to, možda, i trebala. Ipak sam, da bih bila što više s djecom, odlučila nekoliko godina sve vrijeme poslije završetka posla posvetiti njima.
Dakle, unatoč svemu, djeci i obiteljskim obvezama, žene se ipak mogu uspješno baviti i znanosti. To ne bih mogla reći i za mlade, na samom startu, koji nisu osigurali financijske i materijalne preduvjete za normalni obiteljski život. Upravo zbog tih razloga dio mladih s velikim potencijalom prisiljeno je napustiti bavljenje znanosti jer im na počecima taj posao ne omogućuje podmirivanje svih financijskih obveza. Najčešće odustaju žene. To trebamo i moramo mijenjati – zaključuje prof. Novak Nakir.
Na kraju još nešto: ove srijede u večernjim satima, poslije završetka simpozija, prof. Štagljar priređuje proslavu svojega prijema u Royal Society of Canada (RSC), odnosno Kraljevsku akademiju Kanade i u članstvo Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO). Uz kanadskog ambasadora u Hrvatskoj Alana Browmana i njegove suradnike, među uzvanicima će biti istaknute osobe iz splitske i hrvatske znanosti, gospodarstva i javnih poslova.
