U odnosu na silne ovlasti kakve je nekad imao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ono što može uraditi sadašnji predsjednik Zoran Milanović prilično je skromno. No, i dalje dovoljno da premijeru Andreju Plenkoviću kida živce, pa zbog konstantne svađe Pantovčaka i Banskih dvora dosta toga u sukreiranju obrane, vanjske politike i obavještajnih službi u državi - stoji zamrznuto.
Tako primjerice, zbog njihova međusobnog prepucavanja oko kandidata, nema imenovanja u diplomaciji pa oko 40-tak veleposlaničkih i konzularnih mjesta stoji nepopunjeno. Plenković gura svoje, a Milanović misli da ima pravo tu biti brana i imenovati polovicu „svojih“ i ni jedan ne popušta. Tijekom mandata predsjednika Milanovića jedini diplomat oko kojega su se on i premijer uspjeli dogovoriti je Hidajet Biščević, i to za poziciju veleposlanika u Srbiji. Iako je bilo osobnih natezanja Plenkovića i s Milanovićevom prethodnicom Kolindom Grabar Kitarović, HDZ je mogao nesmetano kadrovirati po diplomaciji kao i postavljati šefa Glavnog stožera Oružanih snaga i šefove tajnih službi.
Tuđman: Zna se ko je šef!
Da je kojim slučajem u državi ostao polupredsjednički sustav koji je HDZ uveo Ustavom u prosincu 1990., danas bi premijer Plenković bio na Tantalovim mukama. U 90 posto sadašnjih odluka ne bi bila njegova zadnja nego Milanovićeva.
Tuđmanove mogućnosti da kontrolira vladu bile su goleme. Birao je premijere i ministre koji su odgovarali njemu osobno. Njegova je moć bila tim veća jer je uz velike predsjedničke ovlasti za vrijeme mandata mogao obnašati i funkciju predsjednika stanke koja je imala apsolutnu većinu u parlamentu. Danas predsjednik ne može biti član stranke.
U borbi protiv „pobunjene“ tehnokratske frakcije HDZ-a Tuđman je čak prijetio i mogućnošću raspisivanja referenduma kako bi učvrstio svoje neupitne pozicije u stranci i državi. Mate Granić je svojedobno ispričao kako mu je prilikom dolaska na čelo Ministarstva vanjskih poslova sredinom 1993. godine Tuđman kazao: „Imat ćete punu slobodu u izboru suradnika, ali o veleposlanicima ćemo se morati dogovarati. Nemojte zaboraviti da sam po Ustavu ja jedini šef i da se za bilo koji problem morate meni obratiti jer vanjski poslovi nisu pitanje Vlade“.
Također je kao predsjednik posjedovao ekskluzivnu ovlast potvrđivanja izabranog župana i zagrebačkog gradonačelnika. Odmah po najavi mogućeg izbora gradonačelnika Zagreba iz redova opozicije najavio da će iskoristiti svoj predsjednički veto i tako spriječiti opozicijsku koaliciju u preuzimanju vlasti. Tu nedemokratsku prijetnju je i ostvario uzastopce odbijajući potvrditi čak četiri gradonačelnika Zagreba koje je izabrala skupštinska većina. Među njima je bio i Dražen Budiša.
Birao ime i nogometnom klubu
Moć koju mu je dao Ustav, Tuđmanu je tumačio prilično ekstenzivno pa se petljao i u stvari koje nisu imale veze s njegovim ovlastima. Praktički je birao i nogometnu reprezentaciju i odlučivao kako će se koji klub zvati kao što je bio slučaj s Dinamom odnosno Croatijom.
U studenome 2000., Sabor je donio ustavne promjene kojima je napušten polupredsjednički i uveden parlamentarni sustav. Plenković praktički može zahvaliti nekadašnjem lideru SDP-a Ivici Račanu i predsjedniku države Stjepanu Mesiću koji je pristao sam sebi skresati ovlasti. Mesić je izabran s Tuđmanovim ovlastima ali je u dogovoru s tadašnjom Račanovom šestorkom pristao na uvođenje parlamentarnog sustava.
No Mesić je ‘kriv‘ što na Banske dvore nisu prešle sve ovlasti oko obavještajne zajednice jer je on inzistirao da u Ustav uđe odredba prema kojoj predsjednik Republike i vlada surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi te da su pri donošenju odluke o imenovanju i razrješenju čelnika tajnih službi premijer i predsjednik potpuno ravnopravni - obojica moraju supotpisati odluku.