StoryEditor
HrvatskaTRI VAŽNA PITANJA

Veliki dossier: što je taj famozni Bradley i za što bi ga koristila naša vojska? Zašto se ne zna cijena modernizacije? Koliko ćemo taj američki ‘dar‘ na kraju platiti?

15. siječnja 2022. - 10:30

Do konca siječnja Hrvatska bi trebala odgovoriti na ponudu Sjedinjenih Država za opremanje Hrvatske kopnene vojske oklopnim borbenim vozilom Bradley. O samoj svrsi nabave 84 tehnološki ponešto zastarjela gusjeničara, na koja ćemo potrošiti 150 milijuna dolara, Banski dvori i Pantovčak nisu rekli ni riječi. Javnost su zabavili tek novom rundom međusobnog verbalnog nasilja.

Sve što javnost zna o nabavi borbenih vozila Bradley M2A2 ODS, novinari su u sažetoj formi dobili iz promemorije Veleposlanstva SAD u Zagrebu. Radi se o vozilima kakve trenutno koristi Nacionalna garda Minnesote, s kojom HV ima blisku suradnju. U američkom voznom parku trenutno se nalazi oko 2000 Bradleyja, od kojih četvrtina nosi istu oznaku modela kao i vozila ponuđena Hrvatskoj. No, američka se vozila u jednoj trećini svoje opreme ipak razlikuju od onog što bi moglo biti isporučeno Hrvatskoj.

U prethodnim pregovorima, Hrvatska je 2017. kroz program savezničke potpore rashodovanom opremom, Excess Defence Article, tražila 120 borbenih vozila modernije inačice M2A3, čija bi nabava stajala 250 milijuna dolara. Čini se da je korona napala ove pregovore jer su Amerikanci za vrijeme pandemije broj raspoloživih vozila srezali na 84. Od toga bi 64 vozila kroz remont u „Đuri Đakoviću” bila osposobljena za operativnu upotrebu, dok bi 17 vozila služilo da se s njih skidaju rezervni dijelovi. Prosječan Hrvat zna kako se to radi jer na isti način održava svoj Golf 3.

Preostalih pet vozila možda bi se jednog dana moglo prilagoditi za obuku vojnika, ali će za to biti potreban poseban ugovor. Predsjednik Milanović je nedavno spomenuo da bi paket vozila, za čiju se nabavu bezrezervno zalaže, uključivao i 222 protuoklopne rakete TOW2 (ne precizirajući radi li se o „wireless” ili starijoj, žicom navođenoj varijanti), te 34 strojnice i 41 radiouređaj. Toliko o poznatim detaljima.

Što je taj famozni Bradley M2A2 ODS, za što bi ga koristila naša Kopnena vojska, kad bi bilo moguće i koliko bi stajalo „osvježavanje” ovih borbenih vozila na aktualnu razinu M2A3? O tome hrvatski političari nisu rekli ni riječi. Amerikanci tvrde da će Bradley kod njih u upotrebi ostati još 20 godina, što je vjerojatno točno, ali to se odnosi na novije inačice. Najnovija, M2A4, trenutno se testira na poligonu Forth Hood u Teksasu.

Istovremeno je američki Kongres prije Nove godine usvojio informaciju o tome što je vojska napravila na izboru vozila koje bi zamijenilo današnje Bradleyje. Prvi pokušaj nije im baš prošao spektakularno, ali bi se proces uskoro mogao jako ubrzati. Naime, Amerikanci su planirali da će u rujnu ove godine svoju prvu oklopnu brigadu opremiti novom inačicom Bradleyja M2A4, ali su se testovi u Teksasu odužili zbog problema s baterijama okretne kupole koje su se pregrijavale i u unutrašnjost vozila ispuštale otrovne plinove.

Stalne nadogradnje

„Ne postoji niti jedan oružani sustav u našoj povijesti koji se bolje ponašao u ratu i u bitkama nego što je to učinio Bradley” – rekao je Dick Cheney, tada još državni tajnik za obranu, nakon savezničke pobjede u operaciji "Pustinjska oluja". Upravo nakon te operacije i nekoliko poboljšanja na preglednosti i u navigaciji (GPS), inačica Bradleyja M2A2, danas namijenjenih Hrvatskoj dobila je nastavak ODS (Operation Desert Storm). U još naprednijoj, danas standardnoj inačici M2A3, Bradley je dobio bolji (i teži) oklop, suvremeniju elektroniku s preciznijim zahvaćanjem cilja i suvremenu informatiku koja tročlanoj posadi pruža šire informacije o stanju na bojištu.

No, u ratnim sukobima koji su slijedili, Sjedinjene Države bilježe veći gubitak vozila ovog tipa jer opremom, naoružanjem i zaštitom od improviziranih eksplozivnih naprava i protuoklopnih raketa očito više ne uspijeva održati korak današnjeg ratovanja. Upitno je ima li uopće smisla na Bradleyju raditi nove nadogradnje. Zbog stalne nadogradnje oklopa, inačica koja se još uvijek testira u Teksasu narasla je na masu od 36,2 tone. To je skoro 10 tona više od inačice Bradlyja M2A2 ponuđenog Hrvatskoj, a jedva šest tona manje od tenka M-84, koji koristi HV. Takav rast ukupne mase vozila čini Bradley težim od današnje konkurencije. Takvo povećanje mase vozila učinilo ga je sporijim i manje okretnim od konkurencije. Sve ukazuje na to da će M2A4 stoga biti vjerojatno posljednja inačica slavnog borbenog sustava.

Možda smo u procjeni sposobnosti ocvale verzije Bradleyja, za koju „druka” predsjednik Milanović, doista postali oholi i zaboravili lekciju iz Domovinskog rata kad nam je i prastari sovjetski tenk T-34 bio dobar jer nam je svaka cijev za obranu domovine bila zlata vrijedna. Činjenica je da su polovicom prošle godine Grci objavili da će nabaviti 350 Bradleyja u istoj inačici kakva je ponuđena Hrvatskoj. Za razliku od Hrvatske, Grci su objasnili čemu bi im takav Bradley poslužio. Naime, za blisku podršku njemačkim tenkovima Leopard 2A6 HEL, koji se od listopada 2006. po licenci proizvode u grčkom ELBO-u. I tu zapravo dolazimo do stvarne uloge Bradleyja u današnjoj ratnoj doktrini.

image
Rheinmetall LYNX KF41
Rheinmetall Defence/wikipedia

Bradley izgleda kao tenk, kreće se kao tenk, ali zapravo to nije. Bradley je borbeni gusjeničar za blisku potporu i djeluje tamo gdje tenk ne može doprijeti. Jer bojišnica je i za oklopne snage u novije doba duboko ušla u urbana ili gusto naseljena ruralna područja u kojima teški klasični tenkovi gube na pokretljivosti i postaju izloženi lako prijenosnom pješačkom protuoklopnom naoružanju. Rusi su tu lekciju na veoma krvav način naučili koncem '94. i početkom '95. u bitci za Grozni, gdje su za dva mjeseca izgubili oko 200 oklopnjaka.

U uvjetima urbanog ratovanja, tenkovima je nasušno potrebna podrška oklopnog pješaštva koje će aktivno pomagati u tenkovskom proboju, a nakon toga eliminirati točke otpora, odnosno očistiti osvojeno područje. Bradley je borbeno vozilo solidne vatrene moći koje se tijekom proboja može suprotstaviti čak i neprijateljskom oklopu, zahvaljujući prije svega dvocjevnom, optički praćenom i žicom vođenim raketama TOW 2 (Tube-launched, Optically-tracked, Wire command data link, guided missile). Od 2006. u upotrebi je i bežična, radijski navođena verzija TOW 2B RF, koja je kompatibilna s postojećim lansirnim cijevima. Uz to, Bradley je naoružan topom kalibra 25 mm, strojnicom kalibra 7,6 mm i s dva seta od po četiri bacača dimnih kutija koje ga skrivaju od laserskih ciljnika unutar tri sekunde. Sve to čini ga toliko efikasnim da se postavlja pitanje nije li suvišno da pritom prevozi još i sedam vojnika naoružanih snajperima i automatskim naoružanjem.

Ključna zamjerka

Koncept je jasan - snažan mehanizirani borbeni sustav ojačan pješaštvom. Ne radi se o oklopljenom taksiju za šačicu vojnika, nego o oklopljenom vozilu koje će se oružjem probiti do određene pozicije i tu, po potrebi, iskrcati pješaštvo. Ali osim osjetljivosti na improvizirane mine i protuoklopne rakete, ključna zamjerka je u brojci od sedam iskrcajnih vojnika. Da bismo na bojišnicu doveli pješački vod, dakle tri standardne desetine, zapovjednicima su potrebna četiri vozila. Potrebno je, dakle, razbiti strukturu svake desetine da bi ju se prebacilo na bojište.

To u borbenim uvjetima podrazumijeva ozbiljne taktičke rizike na koje je u dokumentu izrađenom za potrebe Vojske SAD ukazala neprofitna i nezavisna istraživačka korporacija RAND sa sjedištem u Kaliforniji. Prema NATO standardu, pješačka desetina raspolaže s četiri do 10 vojnika, a studije Army of Excellence iz 1985. i Force XXI iz 1999. godine potvrđuju potrebu da se vojna desetina sastoji od najmanje devet ljudi; zapovjednika i dvije vatrene skupine od po četiri vojnika. Štoviše, američki veterani iz afganistanskih i iračkih sukoba svjedoče o tome da gubitak od samo jednog od sedam vojnika u Bradleyju ozbiljno ugrožava izvršenje zadaće.

Razvoj Bradleyja slijedio je logiku politike i budžeta, pa se pritom desetina od devet pripadnika definirala po sistemu – šest vojnika se iskrcava, a trojica (posada) ostaje u vozilu. Hibridni način ratovanja kakav danas vidimo, i neprijatelj koji je bolje organiziran i uvježban - ukazuju provedene američke studije - zahtijeva desetinu koja ne broji manje od devet ljudi, i u tom će pravcu vjerojatno ići razvoj novog američkog borbenog oklopnog vozila.

S druge strane, Hrvatska vojska naviknuta je na takvo „razbijanje” desetina jer koristi oklopno vozilo pješaštva M-80A, stare krame naslijeđene iz vremena Jugoslavije, pa nabava zamjenskog BOV-a nema alternativu. Uspoređivati Bradleyja i M-80 A naprosto nije fer. Jer jugo-verzija BOV-a, osim slabijeg naoružanja, navigacije i preglednosti bojišnice, gubi svaku utrku zbog nedostatnog oklopa. Čak i puščani pancirni metak kalibra 7,62 probit će bočni oklop M-80, a jao si ga posadi ako pritom probije rezervoar goriva na kojem praktički sjedi iskrcajno pješaštvo. Bradley, sa svim zamjerkama pomalo ocvaloj verziji koja nam se nudi, predstavlja kvantni skok oklopne snage naše Kopnene vojske. Nešto kao kad s kragujevačkog Yugo-Florida prijeđete na šestu generaciju VW Passata (sad smo na osmoj generaciji).

Ako potrebnu investiciju od 150 milijuna dolara podijelimo na 64 stvarno borbeno iskoristivih Bradleyja, dobit ćemo jediničnu cijenu od oko 2,5 milijuna dolara po komadu. Što nije skupo. No to je samo početni dio troškova jer starija vozila zahtijevaju i više održavanja. Budući da je diljem svijeta u opticaju oko 2000 Bradleyja, metodom kanibalizacije s „autootpada”, opskrba rezervnim dijelovima nam se čini sigurnim. Moglo bi se čak reći da je svaki prosječni hrvatski vozač majstor u nabavi dijelova s autootpada, ali – je li to stvarno nešto što želimo za Hrvatsku vojsku?

Politika, financije, struka

Vjerojatno nije, no hrvatska javnost, a posljedično ni naši političari, ne vole kupovati nove, sofisticirane i skupe borbene sustave. Potvrdilo se to i prilikom rasprave o kupovini rabljenih, ali sofisticiranih pa time i skupih borbenih zrakoplova Rafale. Što će nam uopće sve to novo i skupo naoružanje koje se ionako nikad neće upotrijebiti, kad nam nitko ne prijeti, a sve će ionako jednog dana završiti u krupnom otpadu (kao što će to uskoro učiniti MiG-21)? Zar se tim novcem nisu mogli izgraditi vrtići, škole, bolnice? Ugovoreni Rafalei stoje otprilike koliko i Pelješki most s pristupnim cestama. Mostove i ceste smo gradili i ranije, no bi li Hrvatska bila napadnuta da je Bradleyje, Rafale ili Patrije imala '91.?

Naoružanje je, nadajmo se barem, u prvom redu sredstvo odvraćanja od ratnih djelovanja. U redoslijedu odlučivanja o njegovoj nabavi glavnu riječ ima politika, potom financije, a tek onda struka. Ako ostavimo po strani verbalni rat Pantovčaka i Banskih dvora, politički je možda i oportun trenutak za nabavku Bradleyja, nakon što smo nabavom Rafalea pokazali da želimo raditi na zajedničkoj, europskoj obrambenoj sigurnosti.

I da ne želimo da nam se ponovi iskustvo s neuspjelom nabavom izraelskih F-16 Barack, kad je Hrvatska pala kao žrtva nesuglasica između Izraela i američke vojne industrije. Poražavajuće je da je tema o zamjeni odavno zastarjelih borbenih oklopnih vozila M-80A na dnevni red došla tek kad su se naši političari svadili oko američke ponude za Bradleyje. Jednog dana kad nam partneri spomenu zamjenu tenkova, sjetit ćemo se i hrvatskog Degmana, za koji je bio zainteresiran Kuvajt, ali ga nikad nismo doveli do serijske proizvodnje i tako ćemo uskoro svjedočiti novim svađama oko toga koji model treba kupiti.

To govori o organiziranosti države i procesima odlučivanja u Hrvatskoj. Da to ne funkcionira dobro, vidjeli smo i na daleko važnijim stvarima kao što je obnova potresom pogođenih područja, ali to je sad druga priča. Da bi održala sposobnosti svoje kopnene vojske, HV treba dobiti zamjenska borbena oklopna vozila, a za to je osim političke volje nužan i novac s kojim, objektivno, ne stojimo najbolje.

Neki će stoga reći da već imamo modularna oklopna vozila Patria, koje samo treba u dovoljnom broju naoružati već odabranim i isprobanim daljinski upravljanim borbenim stanicama UT30MK2 izraelskog Elbita, odnosno u drugoj verziji automatskim bacačem granata MK-19 kalibra 40x53 mm. Sustav UT30MK2 objedinjuje automatski top od 30mm (dakle kalibarski jači od Bradleyjeva), spregnutu strojnicu kalibra 7,62x51mm i dvocijevni lanser za jednu od trenutno najboljih protuoklopnih raketa uopće, izraelski Spike LR. Patrie su čak pokazale i veću otpornost na djelovanje improviziranih eksplozivnih naprava nego Bradley koji nam se nudi. No budući da je Patria vozilo na kotačima, nedostaju mu prednosti gusjeničara na zemljanim i općenito mekim terenima. Ali je zato okretnija, brža i tiša na kamenjaru i u urbanim predjelima. S obzirom na konfiguraciju terena u Hrvatskoj, Patria i borbeno oklopno vozilo s gusjenicama zapravo bi se trebali nadopunjavati kad je riječ o podršci tenkovima.

'Oklopljeni taksi'

No vratimo se malo i na novac koji bi za sve to trebalo odvojiti. Patrije se licencno proizvode u domaćem "Đuri Đakoviću". Cijena po komadu je oko 1,5 milijuna eura, ali bez naoružanja Patria predstavlja samo oklopljeni taksi. Izraelska borbena stanica, uzimajući u obzir da smo osam komada ugovorili po cijeni od 15 milijuna eura, stoji još 1,8 milijuna. Dakle, kompletno opremljena Patria stoji oko 3,3 milijuna eura ili 3,74 milijuna dolara. Budući da bi u idealnoj varijanti bila opremljena raketama Spike, od kojih svaka stoji oko 80 tisuća dolara, s njima bi trebalo rukovati pažljivo i racionalno.

Bradley, malo ostario ali solidno naoružan za prvu rundu, rekli smo, stajao bi nas 2,5 milijuna dolara po komadu. Ministar Banožić ne uspijeva dobiti informaciju o tome koliko bi za tri do pet godina stajala modernizacija Bradleyja na inačicu M2A3. Spominje se vrtoglava cifra od šest milijuna dolara i ako je ona točna, onda Hrvatska slobodno može baciti pogled na Lynx KF41 iz njemačkog Rheinmetala.

U osnovnoj verziji stoji oko 10 milijuna dolara, ali na to onda, kao i danas na Patrije, još treba dograditi željeno naoružanje. Uzgred, Amerikanci su iz prvog pokušaja modernizacije svojih borbenih oklopnih vozila 2019. eliminirali njemačku ponudu, objavio je Defence News. Na koncu im je ostala samo ponuda domaćeg General Dynamics Land Systemsa, koji inače proizvodi i tenk Abrams M1A2. No da se vratimo na Rheinmetal i njihov Lynx. Tvrtka Rheinmetal proizvodi jedan od najboljih tenkova današnjice (Leopard), cijelu gamu različitih borbenih vozila i borbena oklopna vozila Puma i Lynx koja bi, kad bi financijski dolazilo u obzir, mogli biti hrvatska akvizicija umjesto ponuđenih Bradleyja.

Puma ima svoje probleme s logistikom i održavanjem, no Lynx je tehnički svjetska klasa, ali neisproban u stvarnim ratnim uvjetima. Kupila ga je, prva u EU i u NATO-u, susjedna Mađarska. Portal Army Tehnology kaže da će prvih 46 komada proizvedenih u Njemačkoj biti isporučeni iduće godine, a onda Mađarska preuzima vlastitu proizvodnju još 172 ugovorena Lynxa. Cijeli aranžman Mađarsku će stajati dvije milijarde eura. Puno, ali će veliki dio novca ostati u mađarskoj vojnoj industriji. O sličnom aranžmanu s Rheinmetalom pregovara i češka investicijska tvrtka D.D. Acquisition; tvrtka koja je lani u ovo doba iskazala zanimanje za kupnju udjela u „Đuri Đakoviću”.

Bradley M2A2

Naoružanje i oklop
Top 25mm M242, spregnuta strojnica 7.62mm M240C, 2 lansera PO raketa TOW, 2x4 lansera dimnih kutija. Višeslojni oklop, zaštita od ručnih bacača i potkalibarnih protuoklopnih zrna
Masa
29.030 kg do 32.659 kg
Deklarirana brzina
61 km/h na cesti
Oprema
ABK zaštita, termovizija za dan i noć, automatski sustav gašenja požara, GPS, inercijalna navigacija, laserski daljinomjer, komunikacijski sustav, integrirani sustav za kontrolu bojišnice, taktički displej
Doseg
400 km
Posada
3 + 7
Dimenzije
D: 6.55 m; Š: 3.28 m; V. 3.38 m

Lynx KF41

Naoružanje i oklop
Automatski top 30 ili 35 mm, spregnuta strojnica 7.62mm. Modular koncept oklopa koji pruža zaštitu protuoklopnom naoružanju, streljivu srednjeg kalibra i improviziranim eksplozivnim napravama.
Masa
34.000 do 50.000 kg
Deklarirana brzina
70 km/h
Oprema
360° neovisno digitalno vidno polje za zapovjednika (SEOSS-P) i strijelca (SEOSS-S), 360° TV/IR kamere povezane sa SEOSS-P and SEOSS-S, automatsko prepoznavanje i praćenje ciljeva, senzor lasera i akustični detektor neprijateljske paljbe, sustav nadzora bojišnice, komunikacijski sustav
Doseg
500 km
Posada
3 + 8 pripadnika iskrcajnog pješaštva
Dimenzije
D: 7.7 m; Š: 3.6 m; V: 3.3 m

item - id = 1159422
related id = 0 -> 1160323
related id = 1 -> 1157141
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. siječanj 2022 10:29