StoryEditor
HrvatskaMARLENA BOGDANOVIĆ

Učiteljica koja je Vladi pokazala kako se uvodi škola za život: Moji đaci ne mogu na nastavu jer su im roditelji sezonci, ali zato smiju ići u šoping!

11. svibnja 2020. - 22:26
Marlena Bogdanović, učiteljica OŠ Tučepi: Sad uspjeh djece puno više ovisi o kapacitetima njihovih obitelji, a ne o trudu pojedine djece, a to nije pošteno

Učitelji su prilično zatvoreni kada je u pitanju komentiranje novonastale situacije, vezano za novi početak nastave u školama. Ionako su, govore nam neki od njih anonimno, izvrgnuti napadima da "ionako ništa ne rade, a plaća im ide" (doduše, otkad je uvedena online nastava, itekako se vidi da neki puno, puno više rade od drugih...), pa o svemu više "grintaju" između sebe.

No, ne i Marlena Bogdanović, učiteljica razredne nastave iz Osnovne škole Tučepi, koja je među prvima u Hrvatskoj uvela tablete u redovnu nastavu. Pretužna je što joj danas nitko od njezinih 16 drugaša nije došao u školu, nego i nadalje održava online nastavu. Ona je, kaže, prva za tehnologiju u nastavi, ali ne iz kuće nego iz škole, na način da dijete samo radi na tabletu, a ne da to umjesto njega rade roditelji ili netko treći.

- Negdje se, recimo u centru Zagreba gdje su škole stradale u potresu, možda i nije mogla organizirati nastava, ali mi smo mogli. U nas u Tučepi nije bilo potrebe da se ograniči da bude maksimalno devetero djece i učiteljica, jer mi bez problema možemo nastavu organizirati i u školskom dvorištu i u prekrasnoj prirodi koja nas okružuje. Uostalom, to su samo preporuke, to nije zakon. Roditelje moje djece je obeshrabrilo od slanje djece u školu to što je prvi uvjet bio da oboje roditelja radi, a nama su u Tučepi većina roditelja sezonci, rade u turizmu... I sad je suluda situacija, otvorili su dječje parkove, gdje djeca na toboganima praktički sjede jedni na drugima, a u škole ne mogu. Ja sam legalist, ali ne shvaćam: u trgovine se može bez ograničenja, a u škole mogu uz tolika brojna ograničenja - kaže Marlena Bogdanović.

- Vrednuju se online poslani radovi, a ne znamo što i tko stoji iza tih radova. Svi zatvaramo oči pred tim da ima roditelja koji jedva brinu o sebi, a kamoli da doma pomažu djeci, koja ne znaju otvoriti slajdove i nisu spretni s tehnikom... Imam sreću da su roditelji mojih drugaša predivni, ali nije svakome isto. Sva djeca bi morala imati iste uvjete, barem u školi. Zaželjela sam ih se čuti i vidjeti uživo, a ne samo ovako preko Zooma. Voljela bih da ih barem jedan dan u tjednu mogu dobiti u školi - kaže Marlena Bogdanović.

Nikako ne prihvaća argument da bi škole služili kao čuvališta djece.

- Moja škola nema cjelodnevnu nastavu, jasno je onda da tu djecu netko čuva kad nema škole, ali oni jako puno gube nedolaskom na nastavu. Sad uspjeh djece puno više ovisi o kapacitetima njihovih obitelji, a ne o trudu pojedine djece, a to nije pošteno. A argument da će učitelji biti krivi ako se proširi virus ne stoji. Ako je opasnost od virusa toliko velika, zašto se onda sve drugo otvorilo, samo ispada da škola nije obavezna - komentira Marlena Bogdanović.

Na koncu ističe ono što joj je posebno na srcu:

- Svakako sam za kontakt učiteljice i učenika uživo. Škola je po definiciji najprije odgojna, a tek onda obrazovna institucija. Odgoj smatram najvažnijim, osobito u tako mladoj dobi, a za to nam je neophodan kontakt uživo s učenicima. Kao da se ta važna odgojna komponenta u svemu ovom nekako zagubila.

Izdvojeno

09. kolovoz 2020 23:20