U intervjuu dan nakon izbora Turudić je dao niz netočnih izjava: ovo je šest konkretnih primjera

U intervjuu kojeg je samo dan nakon izbora za Glavnog državnog odvjetnika dao Televiziji N1, Ivan Turudić dao je više netočnih izjava. Jutarnji list izdvojio je neke od njih.

Turudić: Ja znam što je javni interes. Ne znam zašto bi javni interes bio objavljivanje nečijih privatnih poruka. Kao državni odvjetnik trudit ću se da ne bude javnog odavanja takvih poruka.

Onog trenutka kad u kandidacijskom postupku za Glavnog državnog odvjetnika, na pitanje članice saborskog Odbora za pravosuđe o odnosima s Josipom Pleslić ex Rimac nije rekao istinu, u javnom je interesu objavljivanje svih informacija o njihovu međusobnom odnosu, uključujući i poruke koje su godinama razmjenjivali. Zadaća novinara i medija bila je pokazati da kandidat za Glavnog državnog odvjetnika javno i pred saborskim Odborom nije govorio istinu. Javni interes za razotkrivanjem neistina koje je kandidat za Glavnog državnog odvjetnika iznosio utoliko je snažniji ako se ima na umu da je riječ osobi u središtu najvećih antikorupcijskih postupaka koje DORH trenutno vodi.

Turudić: Pa što je drugo nego korupcija? Neovlašteno su postupali oni koji su medijima dali podatke (prepisku između Josipe bivše Rimac i njega, op.a.) ustvrdio je u odgovoru na pitanje slaže li se s izjavom premijera Andreja Plenkovića da je to što su jednom mediju dostavljene poruke koje je razmjenjivao s Rimac, ‘a koje taj medij onda koristi da bi klikao i zarađivao novce‘ - korupcija.

Prema Kaznenom zakonu koju je još uvijek na snazi (dok se na izglasa takozvani ‘Lex AP‘), curenje podataka iz istrage nije kazneno djelo. Prema postojećem Zakonu istraga je nejavna, što znači da je zabranjeno odavanje samo onih informacija iz istrage koje je nadležno tijelo klasificiralo kao tajne. Poruke koje je objavio Jutarnji list, kao i brojne poruke koje su iz toga kaznenog spisa iscurile već ranije, ni jedno nadležno tijelo nije proglasilo tajnim podacima, pa njihovo odavanje medijima ne predstavlja kazneno djelo.

Curenje podataka o dokaznim radnjama iz istrage tretirat će se kao kazneno djelo tek kad stupe i ako stupe na snagu izmjene KZ-a (Lex AP.) Međutim, iskusna medijska odvjetnica Vesna Alaburić ističe da bi, ostane li u prijedlogu Lex AP-a u zadnji tren dodana odredba prema kojoj curenje podataka iz istrage neće biti kažnjivo u slučajevima kad prevladava javni interes, i prema budućem zakonu pred sudom obranila onoga tko je ovu prepisku pustio u medije.

Turudić: A što ako te poruke nisu autentične, a vi ste ih uzeli zdravo za gotovo? Što ćemo onda? Autentičnost tih poruka ovlašten je provjeriti samo sud.

Turudić javno dovodi u pitanje autentičnost poruka objavljenih u Jutarnjem listu i nakon što se Uskok prije nekoliko dana javno oglasio priopćenjem u kojem je priznao da su poruke dio kaznenog spisa o Josipi Rimac, što znači da su pronađene u njezinim zaplijenjenim mobitelima.

Kad ga je novinarka podsjetila da je USKOK potvrdio da su objavljene poruke dio kaznenog spisa, Turudić je uzvratio:

Ali, odvjetnik Josipe Rimac je rekao da nisu dio kaznenog spisa.

Novi glavni državni odvjetnik jednako kredibilnim smatra tvrdnje odvjetnika optužene Josipe Rimac koji nije dužan javno govoriti istinu već jer brani interese svoje klijentice i službena priopćenja USKOK-a.

Turudić: o poruci Josipe Rimac poslanoj Miljanu Brkiću u kolovozu 2015: "Turudić kad je bio kod mene kaže možeš biti mirna nema privođenja" izjavio je: Jako je važno jer dnevni list imputira da sam ja rekao Josipi Rimac da neće biti ona uhićena u nekom predmetu, a zapravo je stvar u tome- bila je situacija kad su mediji pisali da će Milijan Brkić biti izručen BiH zbog nekih ratnih zločina".

Tužiteljstvo BiH je još ožujku 2015. oštro demantiralo da se protiv Milijana Brkića u toj državi vodi bilo kakva istraga za ratne zločine. Uz to, Milijan Brkić, ni bilo koji hrvatski državljanin, uključujući i one koji imaju dvojno, hrvatsko i BiH državljanstvo, ne mogu biti privedeni radi izručenja Bosni i Hercegovini za ratni zločin. Hrvatska ni s jednom državom nastalom raspadom bivše Jugoslavije, pa ni s BiH nema ugovor o međusobnom izručenju za ratne zločine. Dakle, sve da je u BiH i pokrenuta istraga protiv Brkića za ratni zločin, Hrvatska ga ne bi mogla privesti zbog izručenja toj državi, pa se gore navedena poruka Rimčeve nikako ne može odnositi na Milijana Brkića.

Turudić o vožnji s Mamićem u automobilu Zagrebom, u kolovozu 2016. nakon što je protiv Mamića pokrenuta istraga za teška kaznena djela: Bio sam naivan u odnosima s ljudima, ali nisam naivan u poslu. Naučio sam, pa to je bilo 2015. Pogriješio sam što sam to napravio, ali to nije imalo nikakve posljedice na konkretne postupke.

Turudić je 2015. imao 53 godine, 25 godina sudačkog staža i pet godina provedenih na čelu Županijskog suda u Zagrebu. Malo je vjerojatno da je sudac u toj dobi i s tim profesionalnim iskustvom naivan. Netočno je i da njegove veze s Mamićem nisu imale nikakve posljedice na konkretne postupke protiv Mamića: upravo su zbog Turudićevih veza s Mamićem svi sudski predmeti vezani uz njega prebačeni iz Zagreba u Osijek.

Turudić: Do lošeg stanja u predmetu Agrokor je došlo greškom nekih ljudi u DORH-u. Ja sam bio predsjednik sudskog vijeća koje je to detektiralo i donijelo tu odluku (o proglašenju nezakonitim vještačkog nalaza KPMG Poljska u predmetu Agrokor).

Netočno. Grešku nekih ljudi u DORH-u u slučaju financijskog vještačenja u predmetu "veliki Agrokor" detektiralo je sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu. Turudićevo vijeće na Visokom kaznenom sudu je kao drugostupanjsko vijeće odbilo žalbu DORH-a i potvrdilo odluku Županijskog suda o vještačenju.