StoryEditorOCM
HrvatskaNitko ih ne čuje

Svakodnevno i u tišini tisuće ljudi ne uspijeva dobiti skrb koja im je potrebna. Što nam je činiti? Dr. Džakula: ‘To je istinski problem, dramatično ga pogoršava ova činjenica...‘

Piše Zoran Šagolj
27. listopada 2021. - 23:04

U javnosti su se pojavile neke od mjera koje se predviđaju u novoj, tzv. Beroševoj reformi zdravstva.

Predlaže se tako državno preuzimanje svih općih i specijalnih bolnica, zavoda za javno zdravstvo i hitne medicine, objedinjavanje javne nabave, kao i povećanje maksimalne participacije na 4000 kuna, ukidanje povlastica za mlade, te skidanje tereta bolovanja i porodiljnih naknada s tereta HZZO-a.

Naš sugovornik na ovu temu je dr. Aleksandar Džakula, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za javno zdravstvo, koji je već godinama profesionalno usmjeren na područje upravljanja i organizacije skrbi za zdravlje.

image
Duje Klarić/Cropix

Radi li se uistinu o reformi ili već viđenom, nečemu najavljivanom, ali neispunjenom u nekoliko navrata?

– Prije svega radi se o komunikacijskom kaosu koji je nastao jer su, "kuharskim slikama", u istom loncu završile i namirnice i kuhinjski pribor. Prije svega treba provjeriti kojim mjerama se nastoji povećati ukupni priljev sredstava u zdravstvo, kojima će se racionalizirati (ne smanjiti!) potrošnja. Nadalje, treba odrediti koje od tih mjera su pravne, a koje upravljačke ili poslovne prirode, te na kraju tko će sve to provoditi i s kojim opsegom odgovornosti. Tek kad to znamo možemo ocijeniti je li naglasak doista na promjeni forme, to jest strukture sustava i nekih temeljnih odnosa tko i što radi u zdravstvu. Ili se, pak, radi tek o unaprjeđenju nekih postojećih procesa poslovanja, uz nešto više prikupljenog novca.

Koja vam je od ovih mjera najviše reformska, a koju biste u startu prekrižili?

– U sustavu zdravstva, gotovo da je nepristojno davati ocjene na temelju tako skromne količine informacija, i to još ovako prezentiranih. Mi se svi moramo boriti upravo protiv koncepata u kojima svi postajemo "izbornici", pa lako "prekrižimo" i dopisujemo "što nam se čini" ili "što mislimo".

image
Aleksandar Džakula
Privatni Album

Mogu li se sve ove promjene zajedničkim imenom nazvati – centralizacija?

– Svakako da u informacijama koje kruže u javnosti dominira pojam (i dojam!) centralizacije. Međutim, tu treba biti oprezan. Naime, najmanje su četiri perspektive u kojima se definiraju pojmovi decentralizacije, a oni se kreću od delegiranja zadataka i rasterećenja birokracije, do privatizacije.

Hoće li jedinice lokalne (samo)uprave ovo dočekati kao olakšanje ili oduzimanje ingerencija jer se kod nekih radi o tvrtkama s najvećim proračunima (npr. Split i Splitsko-dalmatinska županija)?

– Premalo se zna o najavljenim promjenama da bi se moglo govoriti o nekom olakšanju ili pogoršanju. Činjenica je da se o toj relaciji centralizacije – decentralizacije govori već godinama, čak smo imali i eksperiment s centralizacijom i sanacijom bolnica. Nažalost, nitko očigledno nije proveo pravo vrednovanje tih prijašnjih pokušaja. Ili te analize postoje, ali nisu za javnost?

image
Vojko Bašić/Cropix

U podlozi cijele priče nalaze se podaci o novim nagomilanim gubicima. Navodno nedostaje 6-6,5 milijardi kuna. Prijeti li urušavanje sustava ili je ovo je tek uvod u međuresorne pregovore i dogovore unutar Vlade?

– Zdravstvo je po svojoj naravi živi ekosustav, vrlo otporan na pritiske. I ne treba očekivati nikakva grandiozna urušavanja sustava. Ono čemu mi svjedočimo je kontinuirano opadanje opsega skrbi i kvalitete, što rezultira lošim ishodima liječenja i rehabilitacije. To je istinski problem, ne opasnost urušavanja cijelog sustava. Taj problem dramatično pogoršava činjenica da svaku slabost sustava najviše osjete najslabiji. Pa tako umjesto urušavanja koje svi najavljuju i čekaju da se dramatično prikaže, svakodnevno i u tišini tisuće ljudi osjeća sve veću i veću patnju jer ne uspijevaju dobiti skrb koja im je potrebna. Uz tu nevidljivu agoniju sustava, kontinuirano raste i pritisak na zdravstvene radnike pa se taj tragični krug korozivnog propadanja zdravstva samo produbljuje i ubrzava. Nažalost, moć onih koji boluju i trpe u sustavu najmanja je i njihov glas mnogi ne žele čuti. Tako se ta priča o (ne)urušavanju puno bolje uklapa u koncept izgovora da se ništa ne poduzme ("ma neće propasti"), nego da se shvati koliko je stanje dramatično i koliko novih nepravdi u društvu zdravstvo svojim (ne)postupanjem samo proizvede.

Je li zapravo ministar financija Marić bio i ostao ključar svih reformi u zdravstvu?

– U većini država svijeta koje brinu o zdravlju svojih građana ministar financija i predsjednik vlade imaju vrlo važnu ulogu i dobro je da je tako. Oni nisu po automatizmu neki "loši momci". Važno je samo da im jasno pokažemo koliko, zašto i kako je važno novac usmjeravati prema zdravlju. U mudrim državama i društvima računica ulaganja u zdravlje je vrlo jasna. Dobro uložen novac u zdravlje i zdravstvo se višestruko vraća svima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. veljača 2023 01:50