Kada čovjek napuni godine života i završi sa svojim radnim vijekom – ode u (zasluženu) mirovinu. Tako je i sa psima, radnim psima.
– Moj van je Chip u penziji, sada je samo kućni ljubimac – pun ljubavi kazuje nam Splićanima dobro znani Damir Smajo.
Devet godina je vrijedno Chip svojega slijepog vlasnika vodio gradom. Upozoravao ga je na visinske zapreke, na stube, na promet, na prepreke, lokve, kamenje, rupe, ljude.
– Chip je zna šta mislin, a ne samo šta oću – nježno će Smajo milujući svojeg ljubimca.
– Chip je ostario, nije više u naponu snage, bole ga kukovi, vrime mu je bilo za penziju. O njemu bi...
– Moj van je Chip u penziji, sada je samo kućni ljubimac – pun ljubavi kazuje nam Splićanima dobro znani Damir Smajo.
Devet godina je vrijedno Chip svojega slijepog vlasnika vodio gradom. Upozoravao ga je na visinske zapreke, na stube, na promet, na prepreke, lokve, kamenje, rupe, ljude.
– Chip je zna šta mislin, a ne samo šta oću – nježno će Smajo milujući svojeg ljubimca.
Dostojna zamjena
I tu se u priču ubacuje druga pseća glava, u stilu “pomazi i mene, i ja sam tu”. Taj ljubomorko je Oskar, Chipova dostojna zamjena na poslu.– Chip je ostario, nije više u naponu snage, bole ga kukovi, vrime mu je bilo za penziju. O njemu bi...