Prve dane izlaska iz komunizma zapamtio sam po jednoj neobičnoj stvari: sjećam se, kako su nakon što je demokratski svijet otkrio da postojimo, kao neke rijetke životinje u doba Darwina, prvi posjetitelji iz SAD-a primjećivali kako smo ovdje svi nekako šlank.
"Najelegantniji narod na svijetu", "Uopće nema debelih", čudila se nacija koja prednjači u broju pretilih u svjetskoj populaciji. Nije to bilo zbog toga što smo bili gladni, ali ima nečeg u tome što su police jugoslavenskih trgovina bile – u odnosu na danas – ispunjene sa smiješno malo proizvoda, nekako smrtno dosadne. Sjetite se, pelati od poma – pa cijeli red. Čokolade, samo domaće. Mineralna, najviše dvije marke. Mortadela, jedan tip, pršut i masni sir jeli su se par puta godišnje. I sve tako. Ribe toliko...