Kako im se tko približi, tako se klizna vrata otvore. I zatvore. Gutaju ljude poput crne rupe. A ona, gospođa u godinama kada se za godine više ne mari, stoji na sigurnoj udaljenosti. Pazi da ne poremeti senzore na kolodvoru tuđih života.
Ruka joj je ispružena. Dočekuje kupce ispred velike trgovine i ište. A kupci daju. Ne gledajući joj lice. Neugodno im je. Bili su unutra. Strah ih je. Da ne ostanu vani.
Tu je već danima. Ne nudi blagoslov. Ni svete sličice. Ne spominje bolesnu djecu, niti broji usta koja valja prehraniti. Ne glumi. Tek nepomično stoji i šutke gleda kako joj kovanice prljaju dlan.
I kako su svaki dan sve bezvrjednije.
Roditeljska pogreška
I kako se više nitko ne smije. Kako je odlazak u trgovinu postao kao silazak u rudnik. Kako se ljudi sa "sretno" pozdravlja...