StoryEditorOCM
HrvatskaBranka Bakšić Mitić

‘Obitelji Bjelajac kuća prokišnjava već 18 mjeseci. Do dandanas im nisu pomogli, ljudi me zovu i pitaju: Branka, što se događa... Tri generacije žive u kontejneru. Može li gore?‘

Piše Silvana Uzinić
24. rujna 2022. - 14:03
Sve je to sporo. Stalno isto govorim; potresi su bili u Skoplju, u Makarskoj, Banjoj Luci, sve je riješeno za godinu dana. A danas, kad imamo naprednu tehnologiju, nemamo ništa. Jesmo li mi zbilja toliko nesposobni, pitam seMatko Begovic/ MK

Brankom Bakšić Mitić, dogradonačelnicom Gline i predstavnicom srpske nacionalne manjine, razgovarali smo na dan kada je objavljen konačan popis stanovništva, po kojemu je u Sisačko-moslavačkoj županiji, odmah iza Vukovarsko-srijemske, zabilježen najveći pad stanovništva – 19,04 posto.

Baniji je prethodnih dana, po prognostičarima, i poplava umalo zaprijetila, ali, srećom, kako nam je Branka odmah kazala, nisu se ni lokalni potoci bili napunili. Međutim, nakon prve jače kiše i studeni zavladala je malodušnost među stanovništvom, koje i dalje, nakon godinu i devet mjeseci od razornog potresa, ne vidi ozbiljnije pomake u obnovi svojih kuća.

Kontejneri prokišnjavaju, u njima je hladno, struja, drva i sve ostalo poskupljuje, a kraj je to u kojemu se i prije potresa moglo vidjeti više neimaštine po kilometru četvornome nego partijanera na obali u srcu sezone.

Branka je dobitnica niza priznanja, a otkako je češće viđamo pred kamerama zbog nevolje koja je zadesila njezin kraj, Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila ju je početkom lipnja i Komunikatoricom godine. Kako je tada, prigodom zahvale, kazala, njezina komunikacijska strategija je jednostavna – uvijek i bez straha govoriti istinu. Dodala je pritom kako je velika obveza biti glas sugrađana koji se iz dana u dan bore s posljedicama potresa.

image

Kad su prve zime ljudi zvali i pitali kako će plaćati struju, jako puno nam je pomogao pokojni Mislav Bago. Odigrao je tada veliku ulogu, i to moram reći. Zvao je stalno Vladu i pitao tko će platiti, bio je uporan i zbilja mu veliko hvala

Robert Fajt/Cropix

“Da ne posustanemo, pomažu nam mnogobrojni dobri ljudi”, kazala je Bakšić Mitić i izrazila nadu da će ubuduće moći sve više govoriti o novim kućama, poslovima, sretnim obiteljima, a manje o limenim kontejnerima, obnovi koje nema i državi koja nikako da se pokrene.

Obnova koje nema

E, pa je li to tako, grade li se u Glini nove kuće, hoće li brojni na brzinu skućeni ljudi doživjeti povratak u svoje domove, te što je sa sudbinama nekih njezinih sugrađana o kojima smo svojedobno pisali?

Dalo bi se s njom o koječemu još porazgovarati samo da nije toliko rastrzana od obveza, što u gradskoj upravi, što u Zakladi “Solidarna” i Udruzi “Ljudi za ljude”, s kojom je primila priznanje “Ponos Hrvatske”.

Pomiče li se ipak nešto u Glini?

– Nešto ipak jest. Rade se četiri stambene zgrade, trebale bi biti gotove do ožujka iduće godine i mogu reći da se rade dosta brzo. Međutim, od 243 stana na području grada Gline, radi se samo 109. Država je, međutim, nekidan rekla da gradi deset kuća ovdje, a mi znamo samo za dvije. Baš sam rekla gradonačelniku da na stožeru pita koje su to kuće koje se grade a mi ne znamo.

Ljudi odlaze, vidljivo je iz zadnjeg popisa stanovništva...

– Na Županijskoj skupštini hvale se obnovom javnih zgrada, a obnove kuća nema. Pa što će nam objekti kada više ne bude ljudi. Sve pohvale za javne zgrade, ali tko će ih koristiti kada nam svi odu. I tko će ostati tu kad ljudi već treću zimu čekaju u kontejnerima i nikoga nije briga. Mi imamo više od 700 kontejnera na području grada, a deset kuća se gradi, hej! Ispostavilo se da država uklanja ruševine tamo gdje ljudi uopće ne žive i nemaju prijavljene adrese, a ondje gdje ih ljudi mole da im sruše kuće, oni ne žele.

Kako to?

– Evo, na primjer, u Majskim Poljanama, kuću obitelji Stane Bjelajac ne žele srušiti, a mi imamo gotovu montažnu kuću za njih u okviru humanitarne inicijative “Jedna kuća više” Zaklade “Solidarna”. Morali smo danas tamo izliti temelje na mjestu gdje im je bila gospodarska zgrada. Počeli smo im graditi kuću iz Fonda za djecu i mlade Grada Beograda i nadamo se će se u studenome useliti. A u toj obitelji su baka, majka, svekrva i dvije unučice koje su ostale bez oca i djeda i nećeš da im srušiš kuću, što je ušteda državi sto tisuća kuna. Da ne govorim da o gospodarskim objektima toj obitelji ovisi egzistencija. Dakle, u 18 mjeseci nismo mogli ukloniti ruševine, što da dalje pričamo?

image

Ljudi za ljude - akcija za pomoć starijima u kojoj aktivno sudjeluje i glinaks dogradonačelnica

Srdjan Vrancic/Cropix/Cropix
image


 

Srdjan Vrancic/Cropix/Cropix

Pa zašto?

– A obitelji Bjelajac su prije mjesec dana promijenili crvenu u žutu naljepnicu na ruševini, što su nebuloze jer kuća se raspada i prokišnjava već 18 mjeseci. Država se obvezala da će im iskopati temelje, a do dandanas se nisu javili ni pojavili. Ljudi me zovu i pitaju: Branka, što se događa... Tri generacije žive u kontejneru. Može li gore?

Znači, još uvijek ima puno nelogičnosti kod obnove, a stalno o tome govorite.

– Izgleda da ne plaćaju izvođačima radova na rušenju. Sad se dižu konstrukcije pet kuća iz te beogradske fondacije. To su privatne donacije, još dvije smo za gradnju kuća dobili od jedne veće tvrtke iz Zagreba, a jedna firma je kupila stan peteročlanoj obitelji koja je ostala u kući s crvenom naljepnicom. Najviše inicijative je i dalje iz privatnih donacija, umjesto da je to samo vid pomoći državi u obnovi. Na kraju se ispostavlja da donatori i udruge, pojedinci, humanitarci, najviše i rade.

Gdje je novi ministar?

Jesu li kuće iz tih donacija sada trajna rješenja s obzirom da su se gradile i one tzv. malteške drvene kuće kao privremene?

– Ovo su trajna rješenja. Prekrasne su, vidjela sam projekt, izgledaju super. A država, eto, kaže da rade tih deset, a kažem vam, ja znam samo za dvije. Jedna je zidana i nije još stavljena ni pod krov, a drugoj navlače fasadu i očito je to samo zamjenska kuća. Sve je to sporo. Stalno isto govorim; potresi su bili u Skoplju, u Makarskoj, Banjoj Luci, sve je riješeno za godinu dana. A danas, kad imamo naprednu tehnologiju, nemamo ništa. Pitam se jesmo li mi zbilja toliko nesposobni. Toliko novca imamo, a sve bi nam moglo propasti. Ja ne znam žele li oni uopće obnoviti kuće, više tu nitko od političara ni ne dolazi. Novi ministar graditeljstva je bio kad je preuzeo dužnost, sada više nema nikoga. Treba malo proći okolo i vidjeti da nema nikakvog pomaka od strane države... Neki ljudi su na kraju sami počeli obnavljati, oni nešto mlađi. Imamo tu obitelj u Vlahoviću koja se bavi stočarstvom; čovjek je bio sajlama zavezao štale jer su mu napukle i prijetile da će ubiti stoku. Imao je žutu naljepnicu, počeo je sam obnavljati jer nije imao novaca za građevinsku firmu, za nadzor. Ljudi moji, mi kažemo, dajte mu sad bar novce za materijal koji je utrošio, točno imamo slike kakva je kuća bila prije, a kakva kad je obnovio. Ali ma kakvi, nema love bez nadzora, bez elaborata. A čovjek ima sve račune! Da je država svakome dala nekih sto, dvjesto tisuća kuna i to kad su u travnju lani cijene materijala još bile normalne, sve bi se brže sredilo. A ovako, sada su cijene građevinskog materijala odletjele u nebo, a ljudi nisu ništa dobili.

Što je s obitelji Drajić iz Majskih Poljana koja je imala donatora iz Splita? Njihova kuća je bila opasno nagnuta, četvero djece školaraca živjelo je s roditeljima u kontejneru, pisala je “Slobodna” o njima. Također je bio problem s rušenjem...

– Njima je kuća srušena i, evo, rade im se papiri za novu, ali stvar je zapela zato što je troje suvlasnika u Srbiji pa nisu uspjeli dobiti punomoći. Jedan donator tu darovao im je kompletnu sobu gratis, ali još nisu pod čvrstim krovom.

Sjećam se da su djeca imala problem sa signalom za internet. Je li barem to riješeno?

– Ma, nekad imaju, nekad nemaju.

image

Sve je to sporo. Stalno isto govorim; potresi su bili u Skoplju, u Makarskoj, Banjoj Luci, sve je riješeno za godinu dana. A danas, kad imamo naprednu tehnologiju, nemamo ništa. Jesmo li mi zbilja toliko nesposobni, pitam se

Matko Begovic/ MK

Ide još jedna zima. Imaju li ljudi koji i dalje žive u kontejnerima vjere da će ikada ugledati pravi smještaj?

– Ljudi sad već zaista umiru u kontejnerima. Nekidan je mlad čovjek, četrdesetogodišnjak, umro od moždanog udara. Čim otvore vrata, na kiši su i snijegu. Zima, a ljudi ko da su vani. Zvala me nekidan žena da joj curi voda po strujnim instalacijama, morala ju je isključiti i ostala je bez grijanja. Što više da kažem o tome? Ljudi su zbilja očajni. Banija umire, a država jednostavno tu ne želi ništa učiniti i nitko mi ne može reći da to nije istina. Tuga. Ja sam sretna što imam kuću sa zelenom naljepnicom, a kako će oni prezimiti i kad će dočekati obnovu, stvarno ne znam. A već je jako hladno, pogotovo ujutro. Evo i mi smo, gradska uprava, u kontejneru, toliki je jutros bio led.

Zima ispod pet deka

Koliko ima kontejnera u glinskom naselju?

– Ima 34 kontejnera u koje su smještene, mislim, 54 osobe. Danas već ljudi pod pet deka spavaju jer to su neizolirani kontejneri. Ma strašno!

Plaća li država i dalje struju ljudima koje je najviše pogodio potres i kako će mnogi prevladati krizu sa skupoćom?

– Država se obvezala da će pokrivati račune za struju onim kućama koje imaju žutu i crvenu naljepnicu do 31. prosinca. Što će biti poslije toga, ne znam. Ali, zvala me žena iz jedne takve kuće s crvenom naljepnicom i kaže mi da su ih zvali iz Elektre i zaprijetili isključenjem struje jer nisu platili račune. Pitam: kako? U kući žive ona i muž s malom bebom i svekrvom. Navodno su im rekli da nisu poslali potvrde da žive u neuvjetnoj kući, ali oni su te potvrde poslali. Sad ja moram ponovno proslijediti Elektri njihove potvrde, a ako i dalje budu prijetili isključenjem, neću imati drugi izlaz nego da pozovem vas novinare. Koliko god na vas ima povike, ja tvrdim, da nije bilo vas, ne bi se ama baš ništa pomaknulo. Kad su prve zime ljudi zvali i pitali kako će plaćati struju, jako puno nam je pomogao pokojni Mislav Bago. Odigrao je tada veliku ulogu, i to moram reći. Zvao je stalno Vladu i pitao tko će platiti, bio je uporan i zbilja mu veliko hvala.

Šta je s drvima za ogrjev, jesu li dostižna ljudima s malim mirovinama?

– Napravili smo u Udruzi “Ljudi za ljude” akciju “Topla zima” jer toliko su poskupjela drva da je to neizdrživo. Sada su 500 kuna metar, i to bez cijepanja i pilanja! Za zimu je potrebno najmanje pet do osam metara drva, a ima tu ljudi koji imaju mirovinu tisuću kuna. Pa kako će? Danas mi se obratio čovjek koji ima 700 kuna mjesečno, žena mu ne radi nigdje i pita me kako će kupiti drva. A samo jedan tu poduzetnik želi nam prodati iscijepana drva jer svi drugi izvoze u Italiju.

Lani me masu ljudi zvalo već u trećem mjesecu da su ostali bez drva i onda je tu jedan poduzetnik podijelio sedamnaest paleta ljudima. To je bila dirljiva priča. Taj čovjek je pokazao da ima osjećaj za te ljude i za neimaštinu. Jer stari ljudi na Baniji nam se stvarno zimi smrzavaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. prosinac 2022 15:50