Velika većina mladih u Hrvatskoj, i to 83 posto učenika sedmih razreda i 76,3 posto srednjoškolaca iz trećih razreda izrazito je ili prilično zadovoljno odnosima sa svojim roditeljima, a kvalitetu obiteljskih odnosa nisu previše narušile ni COVID pandemija ni uporaba digitalnih tehnologija.
Štoviše, čak 45 posto 13-godišnjaka iz sedmih razreda navodi kako je COVID pandemija pozitivno ili izrazito pozitivno utjecala na odnose s članovima obitelji, s čime se slaže i više od trećine (36,7 posto) 17-godišnjaka iz trećih razreda srednje škole. Negativne ili izrazito negativne učinke na obiteljske odnose ove pošasti koja je pogodila cijeli svijet navodi manje od deset posto sedmaša (8,8 posto) i trećaša srednjoškolaca (9,2 posto).
Negativni učinci
To su samo neki od rezultata iz izvješća “Obiteljski odnosi u Republici Hrvatskoj iz perspektive mladih” koje je u povodu Međunarodnog dana obitelji objavio Institut za društvena istraživanja (IDI) iz Zagreba. Izvješće se temelji na rezultatima istraživanja provedenoga prošle godine u svibnju i lipnju na uzorku od 12.744 učenika sedmih razreda osnovnih i trećih razreda srednjih škola iz ukupno 167 obrazovnih ustanova.
U istraživanje su, kako u izvješću navode autori Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić iz IDI-ja, ravnopravno bili uključeni mladi koji žive u različitim vrstama obitelji: obiteljima s dva roditelja/skrbnika različitog ili istog spola, jednoroditeljskim obiteljima i drugim obiteljima “jer sve su obitelji jednako vrijedne”.
Istraživanje je pokazalo i kako su upravo roditelji onaj stup iz kruga osobnih kontakata u koje mladi ljudi imaju (daleko) najviše povjerenja. Čak 72,5 posto trinaestogodišnjaka iz sedmih razreda navodi roditelje kao osobe kojima se u potpunosti može vjerovati, a samo njih 2,7 posto roditeljima uopće ne vjeruje.
Povjerenje je još izraženije kod dječaka u sedmim razredima (77,6) nego kod djevojčica (68,6 posto).
Iako nema većih regionalnih odstupanja i autori su više puta istaknuli izrazitu homogenost perspektiva ovih generacija vezano za obiteljske odnose, dodajmo kako ipak mladići i djevojke iz Slavonije (76,5 posto) i Dalmacije (74,4 posto) imaju najviše povjerenja u svoje roditelje, dok je ono najniže u mladih iz središnje Hrvatske (68,6 posto).
Rodne razlike
Ono što također upada u oči jest da djevojčice i djevojke pokazuju veći stupanj kritičnosti u (gotovo) svim ispitivanim kategorijama.
Tako je 9,4 posto sedamnaestogodišnjakinja (naspram 5,1 posto njihovih vršnjaka) nezadovoljno odnosima s roditeljima, 26,3 posto djevojaka trećih razreda srednjih škola (u odnosu na 18,4 posto mladića te dobi) procjenjuje da njihova osobna uporaba digitalnih tehnologija negativno ili izrazito negativno utječe na kvalitetu odnosa s članovima obitelji, a učenice sedmih razreda također iskazuju nešto manji stupanj povjerenja u roditelje od svojih muških vršnjaka.
- Rodne razlike u zadovoljstvu postoje kod obiju generacija mladih, pri čemu su mladići zadovoljniji odnosima s roditeljima.
Na ovaj rezultat mogu djelovati različiti čimbenici, od maturacijskih, koji se temelje na različitim razvojnim putevima djevojaka i mladića, do društvenih, koji ukazuju da su očekivanja koja roditelji postavljaju pred mladiće i djevojke u Hrvatskoj kvalitativno različita - objašnjava Boris Jokić.
Djevojke kritičnijim procjenjuju osobno korištenje digitalnih tehnologija za vrijeme i nakon COVID pandemije, a mladići, osobito u mlađoj dobnoj skupini, daju pozitivniju procjenu utjecaja pandemije na obiteljske odnose.
- Ovaj je rezultat u skladu s mnogima koji idu u smjeru da je pandemija ostavila značajnije posljedice na djevojke nego na mladiće - ocjenjuje Zrinka Ristić Dedić.