Borba protiv povijesnog revizionizma se nastavlja. Tako će u subotu 30. rujna u slavonskom selu Kamenska virtualno oživjeti Spomenik pobjede naroda Slavonije, kojeg je u veljači 1992. miniranjem srušila 123. brigada Hrvatske vojske.
Našem glasovitom kiparu Vojinu Bakiću trebalo je deset godina da ga napravi, a Hrvatskoj vojsci punih pet dana da ga sruši - prema izvještajima, spomenik je srušen tek iz devetog pokušaja. A sada će, trideset jednu godinu kasnije, opet oživjeti.
Riječ je o projektu Srpskog narodnog vijeća (SNV) „Tišina koja je srušila spomenik”, koji je okupio više umjetnika i stručnjaka – autorski tim čine kustosica Davorka Perić, umjetnik Sandro Đukić i autorica diskurzivnog programa Lana Lovrenčić - koji će uz pomoć suvremene tehnologije, uključujući i tehniku proširene realnosti (Augmented Reality - AR), simbolično rekreirati uništeni spomenik, a time i civilizacijske vrijednosti koje on predstavlja.
Podsjetimo, Spomenik pobjede naroda Slavonije podignut je 1968. u čast poginulim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora s prostora Slavonije.
„Cilj je obilježavanjem 30. godišnjice rušenja rekreirati spomenik i vrijednosti upisane u njega. U borbi protiv svih oblika revizionizma kroz projekt zagovaramo afirmativan stav prema antifašističkoj prošlosti i odlučujemo se za proslavu njezinih vrijednosti kao i umjetničke vrijednosti skulpture Vojina Bakića. Apstraktnu monumentalnu skulpturu rekreiramo kroz multimedijalni projekt na lokaciji srušenog spomenika”, ističu autori projekta.
Čelik iz Švedske
Taj multimedijalni projekt sastoji se od privremene i trajne umjetničke instalacije. Privremenu čini jednodnevna „digitalna iluzija”, odnosno rekreacija spomenika na 20-metarskom LED ekranu, dok trajnu instalaciju (baziranu na preciznom 3D mapiranju nekadašnjeg spomenika) čini QR code koji vodi na stranicu o spomeniku i omogućava da se on virtualno vidi na istoj lokaciji na kojoj je bio prije miniranja.
A kad smo već kod miniranja, možda je ostalo nejasno zašto je HV-u te veljače 1992. trebalo čak pet dana i devet pokušaja da sruše jedan običan spomenik.
Odgovor je jednostavan: Spomenik pobjede naroda Slavonije nije običan spomenik.
Pritom ne mislimo na stručnu pozornost koju je ova Bakićeva apstraktna skulptura dobila na međunarodnoj sceni – pa su se njom bavili i važni inozemni teoretičari moderne umjetnosti - nego na njezine tehničke karakteristike.
Visoka je trideset metara – te je u doba gradnje bila najveća postmodernistička skulptura u Europi – a napravljena je od 80 tona nehrđajućeg čelika, uvezenog iz Švedske i SSSR-a. U tehničkom smislu, spomenik je predstavljao i inženjerski pothvat, a zbog zahtjevnosti se i gradio deset godina (1958.-1968.).
Među ostalim, balistički stručnjaci iz tvornice streljiva Krušik u Valjevu proveli su rigorozno testiranje otpornosti materijala, dok je otpornost konstrukcije na udare najjačeg vjetra ispitivana u zračnim tunelima Zrakoplovno-tehničkog instituta Žarkovo iz Beograda. Na temelju tih mjerenja Brodarski institut u Zagrebu izradio je projekte konstrukcije za gradnju spomenika.
Upravo zbog tih karakteristika Bakićev se spomenik u veljači 1992. pokazao žilaviji i otporniji nego što su to mineri očekivali.
Snažni vjetar zvan tišina
I sâm naziv ovog projekta – „Tišina koja je srušila spomenik” – referira se na događaje iz veljače 1992., odnosno na tadašnji medijski prikaz miniranja Bakićeva spomenika. Kako se u to ratno
vrijeme baš i nije moglo pisati da je međunarodno poznati spomenik srušila Hrvatska vojska, lokalni mediji objavili su da se skulptura srušila - zbog snažnog vjetra.
Ta bizarna crtica bila je jedna od prvih točaka istraživanja autorskog tima, koji je od Državnog hidrometeorološkog zavoda zatražio – i dobio – službene podatke o snazi vjetra koji je tog 21. veljače 1992. puhao na području oko spomenika. Pokazalo se da je u vrijeme rušenja spomenika snaga vjetra prema Beaufortovoj ljestvici klasificirana u rasponu od 0-1 Bf, što se u Hrvatskoj nomenklaturi vjetrova označava kao „tišina”.
Tako se naziv projekta nametnuo sâm od sebe: ako tog dana nije bilo vjetra, nego je bila „tišina”, onda je „tišina” srušila spomenik, kao što je i njegovo rušenje popraćeno tišinom nadležnih institucija i medija. Jednakom je tišinom Hrvatska 90-ih godina ispratila devastaciju oko 3000 antifašističkih spomenika i drugih obilježja NOB-a. O tome i govori priopćenje SNV-a:
„Povodom tridesete godišnjice fizičkog rušenja spomenika, koji paradigmatski ukazuje na politiku sustavnog rušenja antifašističkih spomenika vezanih uz NOB, te nemara koji je omogućio devastaciju, a koji traje do danas, SNV želi prekinuti tišinu javnosti i ukazati da je spomenik, unatoč tome što je srušen, i danas upisan duboko u svijesti ljudi i svjetsku povijest umjetnosti”, objavio je SNV.
Radna akcija
A da je Bakićev Spomenik pobjede naroda Slavonije doista ostao „upisan duboko u svijesti ljudi”, pokazao je entuzijazam lokalnih građana koji su ovog tjedna u Kamenskoj danima čistili šikaru koja je u međuvremenu progutala postolje nekadašnjeg spomenika.
Kako nam je rekla članica autorskog tima, kustosica Davorka Perić, u organizaciji te radne akcije pomogao im je požeško-slavonski dožupan Nikola Ivanović:
- Na njegov poziv došlo nam je pedesetak ljudi, mahom starijih, koji su to onda danima ručno čistili, grabljama i lopatama, jer to
je bilo gotovo neprohodno – kaže nam Perić, koja se posebno zahvaljuje Hrvatskim šumama, čiji su bageri, kako kaže, „prokrčili put i raščistili plato”.
A ta je radna akcija omogućila da na subotnje „oživljavanje” Spomenika pobjede naroda Slavonije dođe i publika. Srpsko narodno vijeće je organiziralo šest autobusa za posjetitelje – tri dolaze iz Zagreba, a tri iz raznih dijelova Slavonije – dok će mnogi doći privatnim automobilima.
- Očekujemo oko 500 ljudi – kaže nam sugovornica.