Kad su ih zvali iz jedne agencije i pitali ih hoće li doći u Bruxelles na europski panel građana koji će raspravljati o tome kako smanjiti rasipanje hrane, Vjekoslava Ciprić i Karlo Križan bili su i više nego iznenađeni. Zašto baš oni? Tko je njih izabrao? Je li to moguće? Pitanja su se rojila, ali ipak odlučili su se i prihvatili poziv.
Sada su iza njih tri nezaboravna vikenda u kojima su bili dio velike obitelji od oko 150 europskih građana, nasumce odabranih iz 27 država članica EU-a, a sve sa zajedničkim ciljem – kako smanjiti otpad od hrane.
A problem nije mali. U Europskoj uniji je u 2020. godini bilo gotovo 57 milijuna tona otpada od hrane, što je procijenjena vrijednost od oko 130 milijardi eura, ili 10 posto hrane dostupne europskim potrošačima u maloprodaji, servisima hrane i kućanstvima. Na razini EU-a te je godine po glavi stanovnika bačeno 127 kilograma hrane.
Istodobno, danas više od 36 milijuna građana EU-a ne može sebi priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan, a rastuće cijene hrane mnogima su sve veća briga. Kako je zapisano u EU strategiji "od polja do stola", koja je jedan od ključnih dijelova europskog zelenog plana, bacanje i gubitak hrane imaju ogromne posljedice i za okoliš, pogoršavaju klimatske promjene i predstavljaju rasipanje ograničenih resursa kao što su zemlja, energija i voda te gubitak prihoda za poljoprivrednike. Otpad od hrane čini 8 do 10 posto globalne emisije stakleničkih plinova.
Ovaj panel, koji je organizirala Europska komisija, prvi je u novoj generaciji panela europskih građana, a na tragu Konferencije o budućnosti Europe. Građani su nasumce odabrani iz svih zemalja EU-a, pri odabiru se nastojalo da paneli odražavaju socio-demografske karakteristike država članica EU-a i vodilo se računa o tome da trećina sudionika bude u dobi od 16 do 25 godina. Građani su na završnom sastanku imali priliku donijeti preporuke Komisiji za rad na smanjenju rasipanja hrane, uključujući zakonodavne prijedloge, a poslužit će i kao vodič za pomoć državama članicama u postizanju budućih ciljeva.
Vjekoslava Ciprić dolazi iz Nove Gradiške, radi u hotelu "Aminess Maestral" u Novigradu, kuharica je u kuhinji restorana a la carte. Kaže kako ju je igra slučajnog odabira dovela u Bruxelles. Kad su je zvali, prvo je rekla da će razmisliti, ali brzo je ipak povratno potvrdila. S obzirom da se bavi hranom, ovaj panel joj je jako zanimljiv i osjeća se jako ugodno.
– Moje osobno iskustvo je takvo da kod kuće, a i na svome radnom mjestu, jako pazim na količinu hrane koja je u upotrebi, da se što manje baca i da je maksimalno iskorištena – kaže Vjekoslava govoreći o tome kako se sama odnosi prema hrani. Kad je pitamo za primjere, kaže kako je to teško navesti kad ne može osobno pokazati jer nešto može biti višak hrane, nešto se može upotrijebiti poslije ako nije prošao rok upotrebe, a nešto je baš otpad.
– Evo primjer: ako imamo pire krumpir, u domaćinstvu se od te smjese mogu napraviti domaći njoki ili nešto drugo. Ako imate kotlet s roštilja, ako se ne pojede odmah, ne mora se baciti, može se napraviti umak od gljiva ili neki drugi umak – kazuje Vjekoslava. A što se restorana tiče, kaže kako priprema jela po narudžbi, pa tu nema velikog otpada od hrane, dok je drukčije u pansionskoj pripremi, gdje se hrana mora predvidjeti za više gostiju, a teško je predvidjeti koliko će gosti konzumirati, pa je time i ta situacija specifičnija.
– Nisam prije razmišljao o otpadu od hrane. Kad su me pozvali, počeo sam misliti o tome, a kad smo počeli raditi, onda sam shvatio da je to veliki problem. Osobno ne rasipam hranu, živim sam, organiziram si koju ću hranu kupiti, kuham i ako mi nešto hrane ostane, dam psu – kazuje Karlo Križan, koji radi u drvnoj industriji i živi u Velikom Bukovcu pokraj Ludbrega. Kad je dobio poziv za sudjelovanje na panelu, prvo je pomislio da je neka prijevara, a poslije je shvatio da je to pravi posao i da stvarno zovu građane.
Vjekoslava i Karlo govore nam kako su radili tri vikenda, prvi sastanak je organiziran u drugoj polovini prosinca u Bruxellesu, drugi je bio otprilike mjesec kasnije i održan je online, a treći u vikendu od 10. do 12. veljače, opet u Bruxellesu, u Charlemagne zgradi Europske komisije, kada su građani i glasali o 23 preporuke koje bi trebale i zaživjeti kroz europske propise.
Prvo su im, kazuju nam, stručnjaci pojasnili ovu problematiku, potom su ih podijelili u manje grupe u kojima su se podrobnije bavili određenim temama.
– Mi kao grupa razgovarali smo o tome kako olakšati kupcima, prodavačima i ugostiteljima i dati prijedloge nekih mjera na razini EU-a. Prijedlog je da se svaki uspjeh u smanjivanju bacanja hrane nagradi – kazuje Vjekoslava.
– Fokusirali smo se više na to da se ljude stimulira da ne bacaju hranu. Nismo razmišljali o tome da ih se kažnjava – kaže Karlo i dodaje kako su se u grupi bavili time kako smanjiti rasipanje hrane skraćivanjem opskrbnog lanca.
– Najviše me se dojmio doprinos svih tih građana iz svake zemlje, i to što se pita obične ljude. Jako mi je drago što sam sreo sve te ljude iz različitih zemalja – odgovara Karlo na pitanje o dojmovima. Kaže i kako zemlje imaju različita iskustva. Neke su počele sprječavati bacanje hrane, a svaka ima svoju dobru praksu koju su razmijenili. Pitamo ga hoće li sve ideje zaživjeti u praksi.
– Naravno da neće sve, ali vjerujem da neke hoće – smatra Karlo Križan.
– Drago mi je da su se ljudi počeli osvješćivati da se puno hrane baca i da to nije potrebno. Normalno je da količina otpada nikada neće biti svedena na nulu jer je to neizvedivo. Bitno je razlučiti što je dio hrane koji se može dalje upotrijebiti, a što je dio koji se mora baciti. Ali i tu postoje rješenja, komposti, biogoriva... – naglašava Vjekoslava Ciprić.
I građani iz svih drugih država članica izrazili su na završnoj sjednici zadovoljstvo što su imali priliku družiti se s građanima drugih zemalja. Mnogi od njih kazali su kako žele dalje pratiti kako se preporuke europskih građana prenose putem europskih institucija u zakone, a žele također u svojim lokalnim zajednicama potaknuti ljude na akciju kako bi se smanjilo bacanje hrane.
– Svi smo puni entuzijazma, ali svaki politički proces je dug. Ima još jako puno posla, ali imamo i puno nade – čulo se.
– Ovo je predivno iskustvo, ovaj eksperiment očito dobro funkcionira. Približiti građane temama koje su bitne za sve u EU-u moglo bi se i na razini država na ovaj način provoditi – smatra više EU građana koji su se svojim kućama vratili puni dojmova o radu na panelu, gdje su sklopili i nova prijateljstva s građanima iz država članica Europske unije.
Sada će pratiti kako će se 23 preporuke koje su dali Europskoj komisiji pretočiti u djelo, a tri su pravca djelovanja: jačanje suradnje u lancu opskrbe hranom, poticanje inicijativa u poslovanju s hranom i podrška promjeni ponašanja potrošača.