StoryEditor
Crna kronikadop prije svega

Zašto brat Filipa Zavadlava odbija zaštitu policije? I jutros je bio vidljivo pod utjecajem heroina. Koji će mu diler prodati drogu dok ga čuvaju...

17. siječnja 2020. - 16:25
Vojko Bašić/Hanza Media

Situacija da 24 sata imaš za leđima policiju noćna je mora svakom ovisniku o drogi pa tako i Stanislavu Zavadlavu, bratu Filipa Zavadlava (25), osumnjičenoga za trostruko ubojstvo. U petak ujutro je sa Županijskog suda u Splitu izašao u pratnji dvojice inspektora u civilu te je doveden do policijske uprave.

Kako saznajemo, s njegovim ocem Antom Zavadlavom će splitska policija pokušati dogovoriti model po kojem bi otišao u komunu na liječenje. Tako bi ga sklonili iz Splita u kojem je u četvrtak navečer na Kili napadnut. To se automatski u javnosti povezalo s krvavom subotom u splitskom Varošu i osvetom od strane prijatelja ubijenih.

Stanislav je izjavio kako poznaje napadače, ali je odbio kazati o kome se radi i koji je motiv napada.

Kako je objavljeno iz splitske policije, osim što se tiče napada na Kili, Stanislav nije želio surađivati s njima ni što se tiče njegove zaštite. Oni će, pojasnili su, nastaviti provoditi mjere i radnje u okviru njihovih ovlasti. Pojednostavljeno kazano, Stanislav ne želi zaštitu policije jer je ovisnik te želi biti slobodan u kretanju, jasno je zašto.

Policija je, činjenica je, u tom slučaju nemoćna, jer i da mogu zakonski pratiti mladića u kupnji droge i mirno promatrati kako je konzumira, ne postoji diler koji će mu prodat heroin dok je štićena osoba. Što je dodatan razlog da Stanislav bježi od njih na sve moguće načine.

Mladić je u petak ujutro po izlasku sa Županijskog suda u Splitu bio vidljivo pod utjecajem heroina. Policajci su tijekom dana dobili par sati u kojima će biti kooperativan i vjerojatno se suglasiti sa svim njihovim prijedlozima. Ovisno o toleranciji koju ima na drogu i kvaliteti heroina koji je uzeo, Stanislav će s protokom vremena biti sve nervozniji. Najkasnije do večeri će već trebati novu dozu i on će morati otići po nju.

Policijska pratnja je zadnje što mu u tom slučaju treba. Nema načina da ga se prisilno zadrži u službenim prostorijama jer nije uhićena osoba. Nadalje, policajci nisu ovlašteni dati mu supstitucijsku terapiju da umanje simptome apstinencijske krize. To može jedino liječnik, ali ponovno je preduvjet pristanak ovisnika.

Mogu ga pokušati pratiti kad ode iz policije, ali kao svaki narkoman u trenucima kada je u krizi, Stanislav će napraviti sve da im pobjegne.

S ocem mu Antom postignut je dogovor da ga pokušaju poslati u komunu, ali pitanje je hoće li mladić pristati jer su svi dosadašnji pokušaji da ga se nagovori na liječenje u instituciju bili bezuspješni. Njegova nekritičnost prema sebi očita je i kada u svom javnom istupu govori o dugovima zbog kojih mu je brat krenuo u ubilački pohod. Međutim, zaboravio je spomenuti kako su dugovi nastali zbog njegove ovisnosti i života na rubu, kojeg se nije želio odreći.

I tijekom kojeg je, ne jednom, otprije bio meta fizičkog napada zbog laži i krađa. Kao i u svakom slučaju ovisnosti o heroinu, osim same osobe koja postane rob zloglasnog opijata, redom pate cijele obitelji kao što je svima u Splitu dobro poznato još iz “crnih 90-ih”.

Ovisnici lažu i varaju ukućane te u konačnici i krađu novac i stvari iz domaćinstva u kojem žive. Radi se o bolesti koji ne mogu kontrolirati, ali koja je toksična za sve u njihovoj okolini. Preduvjet izlječenja je dobrovoljni pristanak i tek onda slijedi odlazak u komunu. 

Upravo zbog njegove upornosti u tome da ostane u svijetu ovisnosti došlo je i do dugova koji su mučili njegovu cijelu obitelj, točnije oca i braću mu.

Majka je bila dio njihovog života jedino kao zlostavljačica i osoba koja ih je napustila nebrojeno puta stavljajući sebe u prvi plan. Tako se nastavila ponašati prema svojoj djeci i partneru i nakon stravičnog događaja zbog kojeg joj je uhićen najstariji sin. S obzirom na to da se radi o osobi bolesnoj od šizofrenije i narcisoidnog poremećaja, k tome i dugogodišnjoj ovisnici o drogi, drugo nije bilo ni za očekivati.

Otac i sada pokušava biti uz svoje sinove, koliko god može, kao što je nastojao i tijekom cijelog njihovog djetinjstva, ali on nije primjerenog roditeljskog kapaciteta jer je i sam ovisnik. Međutim, u okviru svojih mogućnosti i dalje se grčevito trudi biti podrška i jednom i drugom sinu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. prosinac 2020 21:14