StoryEditor
Crna kronikaRATNI ZLOČIN

Je li Bojan dočekao pravdu? Stravična smrt 18-godišnjeg mladića u splitskoj Lori: pjevao je i plakao u deliriju od inficirane rane, ali mučitelji su bez milosti nastavljali torturu iz dana u dan

20. travnja 2022. - 18:46
Zadnju fotografiju Bojana Vesovića, na kojoj ima 15 godina, ustupila je redakciji ”Slobodne Dalmacije” njegova obitelj 2009. godine  Privatni album

Prije dva tjedna na Županijskom sudu je objavljena presuda posljednjoj dvojici s liste optuženika u slučaju ratnih zločina u Vojno istražnom centru Lora u Splitu. Stravična zbivanja u Lori opisana su u dvije optužnice, jedna za zlostavljanje civila i druga za mučenje ratnih zarobljenika.

Slučajevi su u javnosti poznati kao “Lora 1” i “Lora 2”, a u njima je navedeno više osoba koje su preminule od posljedica torture 1992. godine. Među preminulima od mučenja, najmlađa osoba bio je Bojan Vesović, 18-godišnjak koji je zarobljen kao ročnik JNA i doveden u Loru.

Više svjedoka opisalo je njegove zadnje dane i izjavili kako je umro od mučenja. Njegovi posmrtni ostaci nađeni su tek 12 godina kasnije, 2004. godine u masovnoj grobnici, nedaleko od Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini.

Jedan od zarobljenika, svjedok mučenja, tijekom postupka je izjavio kako su Bojana Vesovića zlostavljali iz zabave. Mladić je u siječnju 1992. godine iz rodnog Kragujevca otišao na odsluženje vojnog roka u vojarnu JNA u Prištinu.

Ranjen je u bedro, a potom je zarobljen u okolici Livna, te prebačen u splitsku Loru. Tamo, ne samo da mu nije pružena adekvatna liječnička pomoć, već je iskusio neljudski tretman zbog kojeg je u mukama proveo zadnje dane i skončao od posljedica.

Osobe koje su dolazile u njegovu ćeliju, opisali su svjedoci, utrljavale su mu motornu mast u rane na bedrima, što je dovelo do gnojne upale. Nuždu je obavljao u krevetu što je ubrzalo infekciju rane te širenje sepse.

Mučen je i strujom, a jedan od vojnih policajaca je imao običaj navući crne rukavice s kojima bi mu gurao prste u ranu od čega je mladić urlao od bolova.

image

Županijski sud u Splitu

Paun Paunović/Cropix

Svjedok iz Trebinja, također zatočenik Lore, bio je neposredni svjedok mučenja Bojana Vesovića: 

- Bojan je doslovce poludio od bolova, pjevao je u noći. Umro je u neopisivim mukama. Redovno ga je posjećivao jedan od stražara, a mali bi vrištao čim bi taj ušao u ćeliju, sve dok jednog dana nije prestao vrištati. To je bilo kao u  zoološkom vrtu, valjda ih je zabavljalo dok su ga tako mučili - kazao je.

Drugi svjedok, zarobljenik iz Kragujevca, opisao je također u svom svjedočenju što su Bojanu Vesoviću radili u Lori:

- Bojan je bio u bloku C, prva ćelija. Bio je gol, ranjen, prostrijelna rana u butini. Ta noga natečena, mnogo više od ove normalne. Zavuko je glavu ispod kreveta. Vidi se da je isprebijan, fleka do fleke - to je sve crno bilo. Nije htio jesti - tvrdio je Kragujevčanin,, napominjući da su se “životinje nad njim iživljavale i kada je prestao zapomagati”.

Dok su mladića mučili u Splitu, njegov otac Miroslav je obilazio Ministarstvo obrane u Beogradu, nije ni znao da mu je sin napustio Prištinu. Tražio je da se Bojan hitno vrati kući, napominjući da ne mogu djecu slati u rat, ali već je bilo prekasno.

Dane Vesović, brat pokojnog Bojana je izjavio za “Slobodnu Dalmaciju”:

- On je bio dijete, nikome ništa nije bio kriv. Otišao je u JNA kao što su išli i svi u drugim republikama, a onda su ga poslali u rat, iako obuku nije završio, niti mu je tamo bilo mjesto. To samo životinja može napraviti što su oni mome bratu napravili. Osuđujem i one koji su ga poslali u rat.

Svatko neka odgovara za svoju krivnju, na obje strane. Moj brat to nije zaslužio. Otac mi nije dočekao podizanje optužnice, umro je nekoliko dana prije toga. Drago mi je  što u Hrvatskoj ima ljudi koji ne dozvoljavaju da zločini prođu nekažnjeno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. listopad 2022 18:18