Ante Đuzel, sada već bivši HDZ-ov gradonačelnik Imotskog osuđen je nepravomoćno u srijedu na splitskom Općinskom sudu na uvjetnu kaznu i to prema optužnici ODO-a koja ga je teretila za prijevaru i krivotvorenje službene ili poslovne isprave čime je nezakonito stekao status HRVI-ja.
Đuzel je osuđen na godinu dana zatvora koje neće odslužiti ako u roku od tri godine ne počini neko novo kazneno djelo, a presudom je obvezan, kad i ako ona postane pravomoćna, u roku od tri mjeseca nadoknaditi državi štetu od gotovo sto tisuća kuna.
- Žalit čemo se na odluku kad dobijemo pisani otpravak presude jer smo stava da nema nikakvih valjanih dokaza da je moj branjenik počinio djelo za koje se tereti - komentirao nam je u srijedu Đuzelov odvjetnik Vinko Ljubičić. Bivši HDZ-ov gradonačelnik koji se na posljednjim lokalnim izborima nije niti kandidirao, nije se pojavio na sudu kako bi saslušao izricanje presude.
Slobodna Dalmacija pisala je već da je u ožujku 2017. godine splitsko Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv tada aktualnog HDZ-ova gradonačelnika u kojoj su ga teretili da je u rujnu 1999. godine podnio zahtjev za ostvarivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida i da je tada priložio više nalaza različitih liječnika koji su svi bili krivotvoreni.
Konkretnije, radilo se o 12 lažnih liječničkih uvjerenja, a kako mu je status HRVI-ja odobren uz 20-postotnu invalidnost, Đuzel je, po optužnici, oštetio državni proračun za 97 i pol tisuća kuna.
Jedina razlika u čineničnom opisu presude u odnosu na optužnicu jest da je sud utvrdio temeljem iskaza svjedoka i dokumentacije da liječnički nalazi temeljem kojih je ostvario status HRVI-ja nisu lažni već da su originalni, no da je u njima naveden neistinit sadržaj.
Cijela priča krenula je u svibnju 2016. godine kada je splitska policija podnijela kaznenu prijavu protiv tada 54-godišnjeg Đuzela. On je tada vlo detaljno govorio za Slobodnu Dalmaciju kazavši da je ranjen od gelera u desnu nogu kao pripadnik saniteta 115. brigade i to 7. listopada 1992. u selu Čvaljina na Južnom bojištu.
- Svjedoci mog ranjavanja su i danas živi jer su u tom trenutku na mjestu mog ranjavanja našli bojovnici iz Zagvozda, članovi saniteta i izviđači 115. brigade. Ja nemam što kriti jer ja uistinu jesam invalid, a i danas osjećam poteškoće s tom nogom. Ali ja nisam kriv što moj zapovjednik saniteta dr. Željko Puljiz tada nije potpisao moje ranjavanje jer je tada i on sam bio ranjen. To što nije prijavljeno moje ranjavanje nije sramota moja, nego zapovjedništva 156. brigade. Tadašnji zapovjednik brigade bio je general Damir Krstičević koji je, hvala Bogu, i danas živ i zdrav, pa se i on, a i svi nabrojani ljudi, mogu pitati za moje ranjavanje. - kazao je tada Đuzel.
Nakon što se general Krstičević,tada ministar obrane, javno ogradio ustvrdivši da on nikada nije potpisao potvrdu o njegovu ranjavanju niti išta zna o okolnostima njegova stradavanja, gradonačelnik Imotskog "okrenuo je ploču" i rekao da se “Krstičević možda ne sjeća cijelog događaja”.